Connect with us

Društvo

NETAČAN BROJ UBIJENIH NA TABLI U KAZANIMA: Ćosić ukazao na pokušaje Bošnjaka da minimizuju ubistva Srba

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić rekao je da Bošnjaci na sve načine pokušavaju da minimizuju ulogu pripadnika svog naroda koji su ubijali Srbe i upozorio da se sistemski plan da se Srbi sklone iz Sarajeva danas sprovodi istom metodologijom, ali samo na perfidniji način.
Ćosić je, povodom 29 godina od monstruoznih zločina na Kazanima, rekao da je ova godišnjica samo primjer jednog od mnogih mjesta na kojima su sarajevski Srbi ubijani, i to na najgnusniji način.
On je ukazao da lokacija na kojoj su stradali sarajevski Srbi govori o tome da oni nisu ubijani samo u Sarajevu, koje je bilo pod kontrolom takozvane Armije BiH, nego i na padinskim dijelovima grada.
Broj od nekih dvadesetak Srba, koliko kažu da je ubijeno na Kazanima, istakao je Ćosić, samo je kap u moru stvarnog broja Srba koji su pobijeni u ovom gradu.

– Zvanični podaci kažu da je stradalo od 3.500 do 4.000 sarajevskih Srba kao civila. Vjerovatno se nikada neće utvrditi tačan broj, jer su sistematski ubijane cijele porodice. Na ozbiljan, planski način se vodilo računa da se svi tragovi zločina zametnu. Činjenica da je vrlo mali broj odgovarao za taj zločin govori u prilog tome – istakao je Ćosić.

On je podsjetio da su Kazani postali evidentni samo zbog toga što su na tom mjestu ubijali pripadnici Cacine Devete motorizovani brigade koji su ušli u sukob sa tadašnjim vlašću u Sarajevu, te da nije bilo tog sukoba ni to mjesto nikad ne bi bilo otkriveno kao mjesto gnusnih zločina.

– Ono što danas vlast u Sarajevu radi je sramotno i tužno, da nas ponižavaju na takav način, da imamo sraman tekst na toj tabli, da imamo netačan broj ubijenih. Željeli su samo da se predstave kao neko ko je spreman da osudi zločine sopstvenog naroda – ocijenio je gradonačelnik Istočnog Sarajeva.

Ćosić kaže da treba osuditi sve one koji su počinili neki zločin, bez obzira o kome je riječ.

– Mi, kao narod, treba tako da gledamo, bez obzira što Bošnjaci pokušavaju da minimizuju ulogu pripadnika svog naroda koji su ubijali Srbe – poručio je Ćosić.

On je naglasio da je danas sreća što postoji Republika Srpska, kao i grad Istočno Sarajevo, jer su to istinski institucionalni mehanizmi zaštite srpskog naroda.

– Dok god Srbi imaju zaštitu kroz svoju državu, opštine i grad do tada će funkcionisati, a nikada nećemo dozvoliti da one koji žive sa nama, a u manjini su na takav način progonimo ili, ne daj Bože, ubijamo kao što je tadašnje Sarajevo radilo – rekao je Ćosić.

Bošnjački političari Sarajeva gotovo tri decenije skrivaju tačan broj ubijenih Srba iz ovog grada, koji su odvedeni iz svojih domova u ratnim godinama i ubijeni na Trebeviću na lokalitetu Kazani, pa bačeni u neku od jama.

Na Kazanima, na području Starog Grada u Sarajevu, prošle godine otkriveno je spomen-obilježje posvećeno ubijenim sarajevskim Srbima tokom 1992. i 1993. godine.

Predstavnici iz Republike Srpske ocijenili su tada da je spomen-obilježja Kazani sa predloženim tekstom i brojem žrtava sramotan i nedostajan, te da se, iz poštovanja prema žrtvama, moralo bar navesti ko ih ubijao tokom 1992. i 1993. godine.

Iz nepristupačne jame na padinama Trebevića ekshumirani su posmrtni ostaci 29 lica, uglavnom srpskih civila, a postoje sumnje da ih je više ubijeno i bačeno u nju jer su ubijeni civili bacani u jame, posipani krečom i postoji nekoliko slojeva koji nikada nisu iskopani.

Za zločine počinjene na toj lokaciji osuđeno je 14 pripadnika takozvane Armije BiH na kazne zatvora od deset mjeseci do šest godina.

(Srna)

Loading...

Related Topics:

Društvo

PRIJEDOR I DALJE “PLIVA”, nadležni nijemo posmatraju! JAVOR TVRDI DA JE OBIŠAO 200 DOMAĆINSTAVA?

Prijedorsko naselje Baltin Bare više je od 15 dana pod vodom. U dvorištima mulj, blato, žabokrečine…i neprijatan miris…. Zbog svega ovoga, kako sami kažu, prepušteni su sami sebi, zaboravljeni od nadležnih institucija. Strahuju od zaraznih bolesti…

Mještani ovog naselja apeluju na nadležne da im pomognu. Kažu da ne mogu vjerovati da je prošlo više od 15 dana i da im niko nije došao i donio bar kako kažu flašicu vode.

“Sad je najgore što su podzemne vode ovdje, ima fekalija, žabokrečina, septičkih jama, sve je tu…To je smrad, žabe po noću kreče. Ovako ako se nastavi ne znam šta da radim, vidite da bez čizama ne mogu ni na vrata izaći. Ako se nastavi zaključati, izaći…”, kaže Stevo Lazarević, mještanin Baltin Bara.

Dragana Vidičević iz ovog naselja za BN kaže da se bori kako zna i umije. Bez čizama veli ne može nikuda.

Nada se da će se voda povući kako bi dezinfikovala i kuću i dvorište. Strahuje od zarazne bolesti.

Nedavne poplave gore su od onih iz 2014. godine, poručuju mještani.

Pitaju se kroz koliko nedaća moraju još da prođu da bi vlast konačno shvatila da su svake riječi suvišne dok se ne uradi neko djelo.

Upitan da li je obišao sva poplavljena područja i da li je upoznat sa situacijom na terenu, gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor nedavno je priznao da nije obišao sve ugrožene građane ali će obećava, u nerednom periodu, ne navodeći kada.

“Od 880 poplavljenih, nisam bio u svakoj kući, prosto ne mogu fizički stići ali sam preko 200 domaćinstava posjetio i razgovarao sa mještanima. Razumijem negodovanje ljudi ali se neću upuštati u tu polemiku da li sam trebao doći u svaku kuću”, poručio je Javor.

Da li je Javor ili pak neko drugi trebao doći do svakog ugroženog građanina i ponuditi pomoć, procjenite sami.

Voda je progutala ulice, dvorišta i kuće, ostavljajući građane u očaju i neizvjesnosti. Ljudi su prepušteni sami sebi, boreći se s vodom kako znaju i umiju, dok nadležne institucije nijemo posmatraju katastrofu koja se mogla spriječiti.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Društvo

MARKO IZ PRNJAVORA OSVOJIO PMF! Student sa prosjekom 9,88 poručuje: “Planiranje prostora je umjetnost života!”

Iako ni sam nije znao mnogo o prostornom planiranju dok nije trebalo da upiše fakultet, Marko Kalaba iz Prnjavora, student četvrte godine ovog studijskog smjera na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, od prvog dana akademskog obrazovanja zavolio je svoj budući poziv i marljivim radom i trudom postao jedan od najboljih studenata sa prosjekom 9,88.

Kako kaže, prostorno planiranje zahtijeva znanje iz mnogih disciplina kao što su fizička i društvena geografija, sociologija, ali i tehničke nauke.

“Prostorno planiranje je u jednu ruku i umjetnost, jer zahtijeva jednu veliku kreativnost u rješavanju izazova i problema u prostoru i taj dio me je privukao”, priča on.

Za njega studiranje nije samo slušanje nastave i polaganje ispita i, kako kaže, ne bi se trebalo svesti samo na to.

“Jako je bitno da student kroz razne vannastavne aktivnosti svoje znanje koje stiče u učionici proširuje i nadograđuje, razmjenjuje mišljenja sa drugim studentima. Najbitnije je da se studenti međusobno upoznaju i povežu i da nauče kako da sarađuju, da su socijalni. Živimo u vremenu kada je sve manje zastupljena ta socijalna crta čovjeka i sve više prisutna individualizacija ličnosti. Takođe, živimo u vremenu kada je veliki stepen nezainteresovanosti kod mladih, te time gubimo na kvalitetu pojedinca, odnosno u ovom slučaju studenta”, ističe Marko za “Nezavisne novine”, dodajući da su pored učenja jako važni i druženje i izlasci jer je i to dio studentskog života.

On ističe da bi teorija i praksa trebalo da budu u simbiozi, ali da to nije tako.

“Smatram da je jako važno da studenti bilo kog fakulteta imaju praksu, jer se u praksi susrećemo sa realnim problemima i tek tada postajemo svjesni da to nije neka simulacija, nego da smo u stvarnom životu, gdje svaki naš učinjeni korak ostavlja posljedice koje mogu da budu jako katastrofalne”, navodi Kalaba i dodaje da je on već volontirao u Gradskoj upravi Prnjavora, gdje je, kako kaže, mnogo naučio.

Sa Markom smo razgovarali i o trenutnom stanju u prostornom planiranju, a prema njegovim riječima, Banjaluka je samo jedan od gradova koji se suočavaju sa savremenim problemima u planiranju, odnosno sa pojavom investitorskog planiranja.

“Osim Banjaluke, gradovi u regionu poput Beograda, ali i mnogi evropski gradovi suočavaju se sa degradacijom urbanog prostora. Glavni problem Banjaluke jeste što još uvijek nemamo usvojen urbanistički plan kao krovni dokument. Tome doprinosi i mala zainteresovanost javnog mnjenja za proces planiranja, te bi u budućnosti trebalo da poradimo na učešću javnosti, interesnih grupa, ali i pojedinaca u procesu planiranja na javnim raspravama”, ističe Marko za “Nezavisne novine” i dodaje da prostorno planiranje u Srpskoj bilježi pomake u posljednjim godinama, ali da još postoje problemi koje treba riješiti.

Prema njegovim riječima, potrebni su kvalitetniji planovi sa više stručnih analiza prostora.

Osim studiranja, Marko igra folklor, svira gitaru i često putuje, a kako kaže, voli putovati jer tako upoznaje nove kulture i nove ljude.

“Kada volite sve, ništa vam ne predstavlja teret. Samo dobra organizacija i ljubav prema tome što studirate i uspjeh je zagarantovan”, ističe Marko za “Nezavisne novine”.

Tokom studiranja Marko je učestvovao na brojnim konferencijama, a zahvaljujući njima uspio je razbiti svoje stereotipe o nauci, te se dodatno zainteresovati o tome.

“Ove vannastavne aktivnosti omogućile su mi da upoznam mlade ljude iz drugih država, sa drugih fakulteta, koji se bave naukom, da se uvežemo, da razmijenimo neko mišljenje, razmijenimo iskustva i ostanemo u kontaktu i stvorimo dobra prijateljstva. Dobro smo uvezani sa kolegama iz Finske, Poljske, Slovenije, Hrvatske, Srbije…”, ističe on.

Iako studira prostorno planiranje, plan njegove budućnosti je, kako kaže, i dalje dosta fleksibilan.

“Za sada bih želio da ostanem u Srpskoj i da doprinesem razvoju kako moje lokalne zajednice Prnjavora, tako i cjelokupne Srpske. Planiram upisati master na PMF-u, a vidjećemo u kom smjeru će me odvesti život i šta će se od toga svega i realizovati”, zaključuje Kalaba za “Nezavisne novine”.

 

Nastavi čitati

Društvo

POČINJE STRADALNA NEDJELJA! Kojih pravila se treba pridržavati

Sutra počinje sedma nedjelja Vaskršnjeg posta, ujedno i posljednja, a svi dani u njoj nose naziv Veliki, pa je tako sutra Veliki ponedjeljak.

Posljednja nedjelja posta naziva se još i Strasna ili Stradalna nedjelja Velikog posta. Ime je dobila po staroslovenskoj riječi strast koja znači stradanje, trpljenje i bol.

Posljednja sedmica Vaskršnjeg posta od najstarijih vremena provodi se u najstrožem postu. Jede se hrana spremljena na vodi, a mnogi zapravo jedu samo hljeb, so i voće.

Ulje i vino dozvoljeni su samo na Veliki četvrtak, jer je toga dana ustanovljena Sveta tajna pričešća.

Svaki dan ove sedmice naziva se u bogoslužbenim knjigama svetim i velikim zbog svetih i velikih događaja koji su se zbili tih dana. Ponedjeljak, utorak i srijeda posvećeni su sjećanju na posljednje besjede Isusa Hrista.

Sjećanjima, molitvama i napjevima izdvajaju se posljednja tri dana. Na Veliki četvrtak, u crkvama vezuju se zvona, umjesto kojih se oglašavaju klepala. Na Veliki petak, crkva se sjeća brojnih događaja – od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, razapinjanja na krst, do polaganja njegovog tijela u grob.

Na taj dan najvažnije je bojenje jaja. Ko može, ne jede ništa cijeli dan, drugi ne jedu i ne piju do iznošenja plaštanice, odnosno do 15 časova. Suhojedenje, odnosno samo hljeb i voda, za mnoge i potpuno uzdržavanje od hrane, propisani su i za Veliku subotu, piše danas.rs.

Miješa se i uskršnjak, obredni kolač ukrašen bojenim jajima. Radni je dan, završavaju se svi poslovi i pripreme za Vaskrs.

U nedjelju pravoslavni vjernici slave Vaskrs, najveći i najradosniji od svih praznika.

Nastavi čitati

Aktuelno