Rođena je u Bijeljini, zavoljela friziranje i šminkanje, a onda kao u nekom filmu postala dio ličnog obezbjeđenja libijskog vladara Moamera Gadafija.

Tako ukratko izgleda priča o Srpkinji Dijani Stevanović.

“Moja mama je medicinska radnica. Ja nisam nikad ni mislila da ću da se bavim tim poslom. Jako sam kreativna i uvijek sam odmalena željela da budem frizerka. Ja sam i profesionalna šminkerka, završila sam Akademiju u Londonu”, kazala je Dijana za portal InfoBijeljina, prenosi Nova.rs.

Namjera joj je bila da se bavi tim poslom i otišla je u Libiju.

Onda jednog dana u njen studio na friziranje dolazi djevojka koja je u tom trenutku, kao bliska saradnica, zaposlijena u rezidenciji porodice Gadafi. Gospođa Safija Farkaš Gadafi, oduševljena novim stajlingom koji je na njoj vidjela, insistira da upozna kreativnu stilistkinju. I tako je sve počelo.

„Gospođa Farkaš je preko svojih ljudi insistirala da se upoznamo. S obzirom na to da mi tada nije rečeno ko me zapravo zove, nego samo da se radi o VIP osobi, bila sam skeptična i obazriva i nisam htjela da pristanem. Nakon nekoliko insistiranja, ali i kada mi je rečeno o kome se radi, pristala sam. Vrlo brzo našla sam se u rezidenciji gdje sam uljepšavala frizuru prvoj dami Libije. Osim mojim profesionalnim radom, gospođa Farkaš je bila oduševljena i mojim odličnim poznavanjem arapskog jezika“, ispričala je Dijana.

Njena majka je godinama kao medicinska radnica radila u vojnoj bazi u Iraku. U Libiju je otišla 1988. godine gdje je takođe radila.

„Kada je kod nas počeo rat, sestra i ja smo otišle kod mame gdje smo ostale oko četiri godine, dok se kod nas nije smirila situacija. U Libiji smo pohađale školu i tako sam naučila arapski jezik“, kaže Dijana koja pored arapskog tečno govori još ruski i engleski jezik.

Kad sam prvi put videla Gadafija, ruke su mi se toliko tresle da nisam mogla da ga ošišam

Od tada svaki drugi dan je odlazila u predsjedničku rezidenciju u kojoj je živjela porodica Gadafi.

„Ubrzo sam, pored brige o frizuri gospođe Farkaš, počela da uljepšavam i ćerke Ajšu i Hanu, ali i lidera Libije Moamera Gadafija,“ priča Dijana.

Ona se prisjetila i prvog susreta sa njim.

„Madam Farkaš, kako su je svi zvali, u jednom momentu me je pitala da li šišam i muškarce. Nakon što sam potvrdila, zamolila me je da se zadržim još malo kako bih ošišala još nekoga. Iskreno, očekivala sam da će to biti jedan od njihovih sedam sinova, ali sam se iznenadila kada je u prostoriju ušao vođa Libije, i to u pratnji svog ženskog obezbjeđenja. U istom trenu me je obuzela trema. On me samo pozdravio na arapskom jeziku i sjeo je na stolicu. Ja sam uzela makaze, ali toliko su mi se tresle ruke da nisam bila uopšte u stanju da ga ošišam.“

Kako su joj se ruke i dalje tresle od treme, odugovlačila je sa šišanjem.

„U jednom trenutku me je pitao da li imam namjeru da počnem, a ja sam se i dalje tresla. Rekla sam mu da bih ja počela da radim, ali da bih rado malo sjela i došla sebi. Začuđeno me je pogledao i obezbjeđenju naredio da mi donesu stolicu. Kad sam sjela, okrenuo se prema meni i rekao da njega nikad nije niko pitao da li može da sjedne, uvijek su svi čekali da im on to dozvoli. Tada mi je kroz osmjeh čestitao na smjelosti i hrabrosti. Na tečnom arapskom sam mu rekla da je pametnije da malo sjednem i dođem sebi nego da mu odsiječem uvo i završim u zatvoru. On se na to ponovo glasno nasmijao. Sjedili smo kratko i razgovarali“, seća se Dijana.

Pričali su tada o bivšoj Jugoslaviji pošto je Gadafi bio veliki poštovalac Tita. Znao je i dosta naših riječi jer je veliki broj ljudi iz SFRJ, a kasnije iz Srbije bio zaposlijen u rezidenciji – od kuvara, domaćice rezidencije, sofredžije, pa sve do domara, bebisiterke i zdravstvenih radnika.

Nabavljala skupocenu kozmjetiku za vladarsku porodicu

Nakon tog razgovora konačno je uspjela da ošiša Moamera Gadafija.

„Odmah poslije toga sam postala zvanični frizer rezidencije, a uz to su išle mnogobrojne povlastice. Svaki zaposleni naravno prolazi i detaljne provjere, koje znaju da traju i po godinu dana. Nakon godinu dana rada kao frizer u rezidenciji dobijam zaduženje za nabavku i uvoz svih higijenskih i kozmetičkih preparata za porodicu Gadafi, a po njihovoj želji, najviše sam sarađivala sa brendovima poput La Prairie, Shiseido i Dior. Svi preparati su morali da prođu detaljne laboratorijske kontrole i tek nakon toga su dobijali zvanične deklaracije i pečat rezidencije, a taj posao je nosio veliku odgovornost. Kada radite u rezidenciji, vi pored svog osnovnog posla obavljate i druge zadatke koji vam se provjere, a vaši zadaci se konstanto šire,“ kazala je Dijana.

Zanimljivo je da su Dijani ubrzo predložili usavršavanje na prestižnoj londonskoj akademiji „London school of beauty & make-up“, što je ona i prihvatila.

„Pohađala sam odličnu i poznatu akademiju u Londonu, troškovi mog boravka i školovanja su u potpunosti bili pokriveni. To je za mene bilo jedno nevjerovatno profesionalno iskustvo i ja sam porodici Gadafi izuzetno zahvalna na tome,“ priznaje.

A nakon povratka u Libiju dočekalo ju je iznenađenje. Saopštili su joj je da je u pripremi otvaranje bjuti centra čiji će vlasnik biti upravo ona, a koji je namijenjen VIP klijenteli Libije, pripadnicima diplomatskog kora i delegacijama koje dolaze u posjetu Gadafiju i njegovoj porodici.

Pošto su njene poslovne obaveze rasle i postale vrlo zahtjevne, u rezidenciju su dolazili i drugi frizeri, čak i iz Srbije, ali za sve bitne događaje ona je bila zadužena.

„Zahvaljući mom poslu za porodicu Gadafi, posjetila sam mnoge zemlje u Aziji, Africi, Evropi. U ličnoj pratnji Gadafija bila sam 11 godina, skoro na svakom njegovom poslovnom putu. Ta putovanja su znala da traju od tri, pa do 15-20 dana. Dok sam radila za njih, imala sam privilegiju da upoznam mnoge svjetske moćnike, od Berluskonija, Žaka Širaka, Tonija Blera i njegove supruge i mnoge druge svjetske zvaničnike.“

Šokirala sam se kad mi je Gadafi ponudio da mu budem lično obezbjeđenje

Onda se desio novi preokret – u jednom momentu joj je lično Gadafi rekao da kreću nove obuke za obezbjeđenje i da bi volio da ona postane dio tog tima.

“Došli smo sa putovanja koje je trajalo nekih 12 dana, smjestili smo se u rezidenciju i ja sam dobila poziv da se javim šefu, to je bilo u toku noći, u pola jedan otprilike. Mislila sam da se nešto desilo. Došla sam u kancelariju i on je meni rekao – sjedi da pričamo, treba da budu nove obuke za obezbjeđenje, ja bih volio da ti, uz to što već radiš, pređeš u obezbjeđenje. Ja sam bila malo u šoku”, kaže Dijana.

Obuke su, kako kaže, kretale sutradan, a ona ga je pitala kad mora da odgovori na ponudu. Kazao je „odmah“ i Dijana je pristala.

U Libiji je provela 18 godina i za to vrijeme je bilo i kritičnih situacija, gdje je i ona morala lično da reaguje.

Onda je krenuo rat i Dijana je jedva uspjela da se evakuiše s porodicom.

„Na ulazu u avion se zadesio jedan od mojih kolega iz rezidencije. Pošto je striktno bilo naređeno da iz zemlje može da izađe samo moja majka, dijete i suprug, on je okrenuo glavu kako bih u zadnjem minutu i ja ušla u avion. Bio je to 27. februar 2011. godine. Sletjeli smo na aerodrom u Sarajevo i vratili se u Bijeljinu bez ičega, ali živi i zdravi.“

Godinu dana nakon povratka iz Libije Dijana je dobila ponudu iz Katara.

„Ponudili su mi da budem menadžerka poznatog velnes lanca. Međutim, ja nisam imala volje da krećem ponovo ispočetka i odlučila sam da sa svojom porodicom ostanem ovdje i pokušam da pokrenem posao. U tome sam i uspjela. Smatram da uvijek može da se digne sidro ponovo i ja zaista i dalje imam uslove, tj. ponude, ali svim srcem želim da budem ovdje sa svojom porodicom i svojim narodom. Kod kuće je najljepše“, ističe Dijana.

Ona i danas sugrađanke uljepšava u svom salonu, a u međuvremenu je osnovala privatnu kompaniju u Libiji.

Poseban začin u ovoj interesantnoj priči je i to što je Dijana dvije godine nakon što se vratila iz Libije dobila poziv od emira Katara šeika Hamada i njegove supruge Moze bint Naser da bude zadužena za frizuru njihove ćerke kada se vjerila.

„Pripreme u kojima sam i sama učestvovala trajale su sedam dana. Oni ne dozvoljavaju da se sve to fotografiše, ali sam ih zamolila da bar dio ambijenta slikam. I u Maleziji sam radila jednu svadbu, takođe preko preporuke prijatelja, to mi je bio prvi dodir sa azijskim svadbenim običajima. Bila sam tada u Kuala Lumpuru sedam dana“, kazala je Dijana.