Connect with us

Zanimljivosti

NIJE SVE TAKO BAJNO! Zašto je najpametnijim ljudima najteže u životu

Inteligencija čoveku može da donese mnogo lijepih stvari, ali ima i svoju tamnu stranu o kojoj se rijetko govori, a vodi u izolaciju i depresiju.

Biti jako pametan nije uvijek garancija uspjeha ili sreće. Kod ljudi sa veoma visokim kvocijentom inteligencije dolazi do obrnutog slučaja – o kojem se ne govori tako često. Kod njih češće dolazi do stanja egzistencijalne teskobe, socijalne izolacije, emocionalnih problema i kontinuiranog ličnog nezadovoljstva uslijed neispunjavanja mnogih visokih ciljeva koje većina osoba s velikim sposobnostima sebi postavlja, prenosi Nova.rs.

Neki ljudi ne oklevaju da kažu da inteligencija nije isto što i mudrost, i da je mudrost nešto što mnogi od tih ljudi (ne svi) nemaju sa ILj iznad 120-130. Tako, Žan Sjo-Fašen, psihoterapeutkinja i jedna od najpriznatijih stručnjakinja u području visokih sposobnosti, objašnjava da ništa ne može biti paradoksalno kao mozak tih ljudi.

„Želim da živim savršenim životom. Jedini način da se to postigne jeste izolacija, usamljenost. Uvijek sam mrzio gužvu”, kazao je jednom Vilijam Džejms Sajdis, poznat kao najinteligentniji čovek na svijetu.

Biti vrlo inteligentan podrazumjeva pak određenu krhkost. Suočavamo se s vrstom uma sposobnom za stvaranje hiljade ideja odjednom. Oni su brzi, originalni i mogu proizvesti za nekoliko sekundi beskrajan broj argumenata i koncepata. Međutim, nisu uveijek u stanju da upravljaju svim tim informacijama. Njihovi kognitivni svijetovi imaju toliko kapaciteta da je jedan podsticaj dovoljan da njihovi neuroni odmah zapale i daju oblik mnogim idejama, ali istina je da oni ne uspjevaju uvijek da daju konkretan ili čak uspešan odgovor.

Sve to može izazvati veliku frustraciju i zbunjenost. Nije sve tako nevjerovatno ili jednostavno za osobu ili dijete s visokim sposobnostima. Niko nije objasnio kako koristiti taj mozak tako sofisticiran, tako željan informacija i produktivan u idejama. Zapravo, stvarnost postaje mnogo složenija za ljude s ILj-om preko 180. U tim slučajevima, i kao što smo već videli u istoriji najinteligentnijeg čoveka na svijetu koji je imao ILj od 250 bodova, njihovi životi mogu postati prave tragedije.

Biti jako pametan – paradoksalni dar

Živimo u društvu u kojem se poštuju darovi. Oduševljeni smo ljudima s jedinstvenim talentima i sposobnostima, divimo se onima koji dominiraju određenim područjem nauke, umjetnosti, sporta… Nema tate i mame koji kažu da ne bi voleli da imaju dijete s visokim ILj-om, jer je na neki način ideja da je inteligencija sinonim za uspeh još uvijek vrlo prisutna u našem svakodnevnom životu.

S druge strane, i sama deca imaju uverenje da ništa ne može biti tako fantastično kao „biti jako pametan“. Može li postojati nešto bolje? „Nadareni“, kažu oni, polažu ispite s dobrim ocijenama bez problema ili učeći malo. Sada svaki staratelj, svaki psiholog ili otac djeteta s visokim sposobnostima zna da to i nije baš uvijek tačno.

Štaviše vrlo je moguće da će učenik s visokim ILj-om ostati nezapažen tokom većeg dela školovanja. Takođe je vjerovatno da on ne dobija dobre ocijene, da nije dobar u sklapanju prijateljstava i da je on taj odsutni student koji je uvučen u svoj vlastiti svijet, koji sedi u poslednjem redu učionice, gdje ne privlači pažnju.

Inteligenciju je teško kontrolisati

Razlog zbog kojeg biti vrlo inteligentan ne garantuje uvijek da će učenik ili student biti prvi u klasi leži u nekoliko dimenzija. Prvi je dosada. Dijete s visokim sposobnostima ne osjeća se zainteresovano ili stimulisano onim što je oko njega i jednostavno odvaja i zauzima pasivni stav – zbog čega može čak doći do neuspjeha u školi.

U drugim slučajevima, suočavamo se s učenicima koji ne znaju kako da kontrolišu svoje ideje i riječi. Ponekad, prije jednostavnog ispitivanja, dete može upasti u neku vrstu lutanja, razmišljanja i zaključaka gde ne uspjeva uvijek da da konkretan odgovor. Zapravo, u knjizi „Previše pametan da bi bio srećan“ djevojka objašnjava da, dok njene kolege dolaze do jedne ideje kako bi pronašli rješenje, ona dolazi do 25 ideja i osjeća se nesposobnom za donošenje zaključka.

Ovakvo razmišljanje naziva se arborescentno. Takvo razmišljanje ljudi s visokim sposobnostima objašnjava se na sledeći način: kada primi podsticaj, um počinje da generiše jednu ideju za drugom, iako u mnogim slučajevima bez jasnih asocijacija. Sve se ilustruje slikom gustog stabla s beskonačnim granama u kojima osoba ne može kontrolisati ili organizovati te podatke. Ukratko, jedna misao rađa drugu i tome nema kraja.

Emocionalne kataklizme

Drugi aspekt koji treba razmotriti jeste onaj koji se odnosi na preosjetljivost. Biti vrlo inteligentan podrazumjeva preuzimanje duboke i transcendentalne vizije o stvarnosti i o samom svijetu. Ponekad, samo gledanjem vijesti na televiziji osoba s visokim vještinama osjeća nerazumevanje, ljutnju i skepticizam pred samim čovečanstvom.

Emocije ih hvataju, ne mogu kontrolisati uticaj određenih događaja koji za ostale ljude obično ostaju nezapaženi.

Dimenzije kao što su laži ili izdaja ih nadilaze, kao i društvene nejednakosti, ratovi – kao da shvataju da možda nisu u stanju da postignu mnoge od tih uzvišenih ideala koje imaju na umu.

Osim toga, izvan klasične ideje da su vrlo inteligentni ljudi hladni, potrebno je shvatiti da je njihov empatijski kapacitet ogroman. Ponekad više vole da se izoluju kako ne bi patili, da bi održavali udaljenosti kako se ne bi previše uključili i da bi se na neki način povredili.

Međutim, njihovi emocionalni svemiri su složeni i taj se intenzitet takođe usmjerava kroz kreativnost i inspiraciju, razvijajući do maksimuma mnoge njihove prirodne talente.

Inteligencija ne bi trebalo da bude prepreka za sreću

U ovom trenutku sasvim je moguće da bi neko mogao pomisliti da je biti vrlo inteligentan neka vrsta patologije. Ali to nije istina. Ono što moramo da uradimo jeste da probamo da olakšamo život darovitim pojedincima. Darovito dijete koje prolazi kroz školski sistem neotkriveno razviće malo akademskog interesovanja i živjeće u ličnoj izolaciji gdje se mogu pojaviti druge vrste problema kao što su anksioznost ili depresija.

S druge strane, SZO nas upozorava na sledeće: ILj se ne može koristiti samo kao dijagnoza darovitosti jer inteligencija se ne može razumjeti bez emocionalnog djela, bez preosetljivosti, hiperestezije, hiperemotivnosti, hiperzrelosti, hiperstimulacije, bez arborescentnog razmišljanja i brzih misli…

Biti vrlo inteligentan može značiti život u vrlo složenom ličnom uglu gde su emocije i misli haotične, duboke i vrlo intenzivne. Stoga je naša uloga roditelja, majki, staratelja, vaspitača ili psihologa da darovitoj deci ponudimo odgovarajuće strategije kako bi pronašli mir i ravnotežu. Tako da mogu doseći svoj maksimalni potencijal i, naravno, sreću, piše uniljorner.com.

Related Topics:

Zanimljivosti

VJEŠTAČKA INTILIGENCIJA VAN KONTROLE: AI spletkari, laže i prijeti da će otkriti vanbračne afere

Najnapredniji AI sustavi više ne griješe samo slučajno – oni planiraju, obmanjuju i čak prijete ljudima. Istraživači vještačke inteligencije, s druge strane, jedva drže korak.

Rezultat neobuzdanog razvoja

Claude 4 kompanije Anthropic zaprijetio je da će otkriti vanbračnu aferu jednog inženjera kada mu je prijetilo isključenjem. Model o1 kompanije OpenAI pokušao je sam sebe prebaciti na vanjske servere, a potom je porekao da je to pokušao učiniti.

Ti slučajevi ukazuju na uznemirujuću činjenicu i više su od izolovanih slučajeva da razvojni inženjeri zapravo ne razumiju u potpunosti ponašanje vlastitih modela. Istraživači upozoravaju da su oni simptom dubljeg problema, jer nakon godina vrtoglavog napretka, čak ni vodeće kompanije i njihovi razvojni inženjeri ne razumiju u potpunosti kako njihovi sistemi vještačke inteligencije, temeljeni na rasuđivanju, funkcionišu ili zašto se ponašaju nepravilno.

Pojava strateške obmane

“O1 je bio prvi veliki model kod kojeg smo vidjeli ovakvo ponašanje”, rekao je za agenciju AFP Marius Hobbhahn, voditelj iz Apollo Researcha. Korisnici su prijavljivali da AI modeli lažu i izmišljaju dokaze.

“To nisu samo halucinacije. Riječ je o vrlo strateškoj vrsti obmane”, napominje Hobbhahn.

Simon Goldstein, profesor na Sveučilištu u Hong Kongu, istaknuo je da su ti noviji modeli skloniji problematičnom ponašanju.

Zasad se obmanjujuće ponašanje javlja samo tokom ekstremnih testova.

“Otvoreno je pitanje hoće li budući, sposobniji modeli težiti iskrenosti ili obmani”, upozorava Michael Chen iz METR-a, neprofitne organizacije za proučavanje AI-ja.

Ograničeni resursi, slab pristup i nepostojeća regulacija

Naučnici tvrde da kompanije ne dijele dovoljno informacija o razvoju AI modela. Chen je rekao da bi veća transparentnost „omogućila bolje razumijevanje i smanjenje obmanjujućeg ponašanja.“

“Istraživački sektor i neprofitne organizacije imaju višestruko manje računarskih resursa od AI kompanija. To nas jako ograničava”, rekao je za AFP Mantas Mazeika iz Centra za sigurnost vještačke inteligencije (CAIS).

Propisi Evropske unije uglavnom regulišu ljudsku upotrebu AI‐a, ali ne i ponašanje samih modela. U SAD-u Kongres bi mogao čak zabraniti saveznim državama donošenje vlastitih AI zakona.

Goldstein je upozorio da će se ti problemi povećati kako se autonomni AI agenti budu širili. “Mislim da svijest o tome još ne postoji”, kaže on.

Trka je važnija od sigurnosti?

Čak su i kompanije koje naglašavaju sigurnost, poput Anthropica, u stalnoj utrci. „Neprestano pokušavaju nadmašiti OpenAI i objaviti najnoviji model“, rekao je Goldstein.

Trenutno sposobnosti napreduju brže od razumijevanja i sigurnosti, zaključio je Hobbhahn.

Neki zagovaraju bolju interpretabilnost, dok drugi stručnjaci ostaju skeptični. Mazeika je napomenuo da bi obmanjujuće ponašanje moglo usporiti prihvaćanje AI‐a i time prisiliti kompanije na djelovanje.

Goldstein je čak predložio tužbe protiv kompanija ili pravnu odgovornost samih AI agenata, piše zimo.dnevnik.hr

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ZGRADA SA 17.000 BILJAKA I STABALA: Ova “vertikalna šuma” smanjuje temperaturu za 3 stepena

Kada je italijanski arhitekta video staklene solitere u Dubaiju, odlučio se za potpuni drugačiji koncept – zgrada obrasla zelenilom.

Prošlo je više od 10 godina kada je u Milanu napravljena prva vertikalna šuma – Bosko vertikale (Bosco Verticale).

Italijanski arhitekta, Stefano Boeri, 2007. je vidio kako se usred pustinje Dubaija gradi neverovatan grad pun solitera prekrivenih staklom, keramikom i metalom. Međutim, svi ti materijali su odbijali sunčevu svjetlost i stvarali toplotu, posebno na betonskom tlu.

Boeri je tada tek započeo rad na dvije višespratnice u severnom delu Milana.

“Odjednom mi je pala na pamet ideja da napravim dvije ‘biološke’ kule, koje bi umesto staklom, bile prekrivene lišćem”, rekao je za BBC.

Kombinacija flore i faune bi u industrijskoj pustoši unijela hladan vazduh i ponudila potpuno drugačiju arhitektonsku viziju. Tako je nastala prva “vertikalna šuma” u kojoj građani mogu da žive zajedno sa prirodom.

Njegov dizajn je u međuvremenu odnio veliki broj nagrada. Zahvaljujući zelenilu, lišće oslobađa čestice vode i filtrira sunčevu svjetlost, a stanari mogu da uživaju u tri stepena nižoj temperaturi.

Povodom 10 godina ovog impozantnog projekta, arhitektonski studio “Stefano Boeri Architetti” objavio je knjigu “Bosco Verticale: Morfologija vertikalne šume” koja sadrži eseje istaknutih autora i fotografije Ivana Bana. Knjiga prati razvoj projekta i principe koje zastupa, a izdavač “Rizzoli” navodi da ona “slavi arhitektonsko djelo koje je postalo simbol obnovljene kolektivne svijesti o brizi za životnu sredinu i biljni svijet”.

Vertikalna šuma se opisuje kao “dom za drveće i ptice, koji ujedno nastanjuju i ljudi”.

Na projekat su uticale mnoge knjige i filozofski pravci, kao što je “Tajni život drveća” (2006) britanskog biologa Kolina Tadža, a citira se i britanska naučnica Džejn Gudal, koja tvrdi da je, kako broj stanovnika raste, “od presudnog značaja da ga prate i novi podsticaji za uvođenje prirodnog svijeta u gradove”.

Otkad je završena milanska vertikalna šuma, zeleni talas gradnje počeo je ponovo da uvodi prirodu u gradove širom svijeta, od Dubaija do Denvera u Koloradu, od Antverpena do Arlingtona u Virdžiniji. Očekuje se da će radovi na prvoj vertikalnoj šumi u Africi početi u Kairu kasnije ove godine.

Uprkos kritičarima koji su sumnjali u koncept, ima još primera ovakve zelene gradnje, poput vertikalne šume Trudo u Ajndhovenu. U pitanju je projekat socijalnog stanovanja gde je kirija ograničena na 600 evra mjesečno.

Milanska vertikalna šuma predstavlja novi pristup izgradnji višespratnica u kojima drveće i ljudi zajedno žive.

Riječ je o arhitektonskom konceptu koji zamenjuje tradicionalne materijale na urbanim površinama.

Milanska zgrada se sastoji od dve kule visine 80 i 112 metara, a na njima je zasađeno oko 17.000 stabala, žbunova i biljaka. Na urbanoj površini od 1.500 m² to izgleda kao da je riječ o 20.000 m² šume i šipražja.

Ovakav pristup doprinosi obnovi životne sredine i urbanog biodiverziteta, bez širenja gradske teritorije. U poređenju sa mnogim drugim simboličnim “zelenim kulama”, ovo je impresivan eksperiment koji utiče na budući razvoj dizajna visokih zgrada.

Kule su podignute na mjestu nekadašnje industrijske zgrade gdje su boravili umjetnici, koja je potom rekonstruisana u blizini kao “Umjetnički inkubator”.

Kako su izabrane adekvatne biljke za vertikalnu šumu?

Dolazak do pravog izbora biljaka zahtijevao je godine ispitivanja. Biljke su prvo dvije godine bile pod nadzorom kako bi se utvrdilo koje su najotpornije.

Vrste su birane ne samo na osnovu klime i izloženosti suncu, već i prema sposobnosti da izdrže simulirane testove u vetrotunelu. Veličina drveća je kontrolisana zapreminom žardinjera, tako da su se sadile samo one biljke koje mogu da opstanu u ograničenom prostoru.

Od svih testiranih biljaka tokom te dvije godine, samo najotpornijih 80% je konačno posađeno.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

RODITELJI PONOSNI: Maturantkinja na proslavu došla na kravi (VIDEO)

Dok se maturantkinje širom svijeta trude da na posebno veče u životu stignu u što luksuznijim limuzinama, 15-godišnja Kloe odabrala je sasvim drugačije prevozno sredstvo.

U bajkovitoj plavoj haljini popela se na kravu i tako stigla kod svojih drugara koji su je dočekali aplauzom.

Maturantkinja Kloe došla je na kravi Oazis u pratnji svog oca Ričarda (43) i brata Tomasa (19). Djevojka je krenula stopama svog starijeg brata, koji je na školsku maturu 2022. godine otišao u ogromnom žutom traktoru

Petnaestogodišnjakinja, koja je pomogla ovci da se ojagnji kad je imala samo šest godina i koju majka od rođenja zove “Gospođica Mu”, skupila je više od 600.000 pregleda na svom TikTok nalogu. Kloe će od jeseni početi da uči poljoprivredu i nada se da će jednog dana preuzeti porodičnu farmu.

– Svi su bili u automobilima, pa sam samo pomislila da uradim nešto potpuno drugačije što niko nikada ranije nije uradio. Definitivno sam dobila najglasniji aplauz od svih – rekla je Kloe.

Porodica maturantkinje je nju i njenu četvoronožnu kopitarku Oazis odvezla prikolicom do Teskovog parkinga oko 400 metara od mjesta održavanja mature, koja se održavala na stadionu “Tafšit”. Zatim su zajedno prošetali, što je uslijedilo nakon “mnogo vježbanja” sa Oazis.

Kloe je morala da ostavi svoju neobičnu prijateljicu kad je počela matura, jer joj nije bilo dozvoljeno da uđe na stadion, prenosi Žena Blic.

– Niko nije znao da ide na kravi dok nismo stigli tamo. Kad smo se pojavili, svi su se postrojili i gledali kako automobili prolaze, a mi smo prošli pored njih na kravi. Parkirali smo se na Tesko parkingu, malo smo isprobavali sreću. Privuklo je pažnju dosta ljudi, pitali su se zašto je krava na parkingu. A krava je bila baš srećna što je napolju i što je u centru pažnje. I ona i Kloe su bile ozarene -ispričala je Luiz, mama male maturantkinje.

Ona je dodala da će Oazis dugo ostati sa njima i da porodica nema u planu da je pretvori u goveđe burgere.

– Izgledala je apsolutno nevjerovatno, jako sam ponosna. A kad je riječ o Kloe, oduvijek smo podsticali svu djecu da budu individualci i da budu vjerna sebi. Biti dijete poljoprivrednika u urbanom području je zaista teško, osjećate se kao da morate da se promijenite da biste se uklopili. Ali Kloe je uvijek bila vjerna sebi, prava farmerova kćerka – istakla je ponosna mama Luiz.

Nastavi čitati

Aktuelno