Nije novost da njemačkoj ekonomiji ide loše. Zigfrid Rusvurm, predsjednik Saveznog udruženja njemačke industrije još u januaru je rekao: “U poređenju s većinom drugih velikih industrijalizovanih zemalja, naša zemlja još više zaostaje. Ne vidimo nikakve šanse za brz oporavak 2024.”

Ipak, mnogi nisu očekivali da će savezna vlada prognozu rasta za 2024. tako značajno revidirati – sa 1,3, na 0,2 odsto. “Prilično smo iznenađeni”, kaže Almut Baler sa Instituta za ekonomska istraživanja RWI u Esenu, piše DW.

Ima i dobrih stvari…

Jer, neke stvari su se razvile pozitivno. Inflacija je pala: prošle godine u prosjeku 5,9 odsto, a očekuje se 2,8 odsto, prema godišnjem ekonomskom izvještaju savezne vlade. “Inflaciju možemo da obuzdamo”, optimistično je poručio u Bundestagu ministar finansija Kristijan Lindner.

Pozitivno je i to što je tržište rada stabilno. U Njemačkoj radi 46 miliona ljudi, a ove godine se očekuje i povećanje zaposlenosti. Plate su porasle, pa su ljudi imali novca da troše i tako poguraju privredu. Ali, oni to nisu radili u mjeri u kojoj se očekivalo – radije štede.

Neizvjesnost je prevelika, kritikuje Baler i za to krivi politiku. “Mnogi su se nadali da će se stvari popraviti ako se daju jasne smjernice za upravljanje energetskom tranzicijom i izazovima budućnosti”, kaže.

Habek i Linder – jedan u klin, drugi u ploču

Socijaldemokrate (SPD), Zeleni i Liberali (FDP), koji zajedno čine vladu, do sada nisu uspjeli da daju jasan pravac. Stalno svađe, posebno između ministra ekonomije Roberta Habeka iz redova Zelenih i lidera FDP-a i ministra finansija Lindnera.

Obojica se slažu da je ugrožena konkurentnost Njemačke kao poslovne lokacije. Na predstavljanju godišnjeg ekonomskog izvještaja u Berlinu, Habek je govorio o “izuzetno izazovnoj situaciji”. Ali, dok Lindner traži poreske olakšice za kompanije, Habek želi poseban investicioni fond finansiran dugom. Lindner to odbija.

Habek izbjegava da javno komentariše taj spor. Sada je važnije uhvatiti se u koštac s reformskim projektima koje je vlada dogovorila i tu vlada “velika odlučnost”. “Posao se mora obaviti, bez obzira na to da li će se donijeti odluke o daljim poreskim olakšicama.”

Problem br 1: nedostatak radnika

Njemačka pati od strukturnih problema koji su se nagomilavali godinama. Kao prvo i najvažnije, Habek vidi nedostatak radnika, što će se narednih godina pogoršati i usporiti rast. “Potrebna su nam sva znanja i vještine, sve ruke i umovi, svi talenti i sposobnosti”, kaže.

Ono što je potrebno, smatra, jeste više obrazovanja, bolje mogućnosti za žene i bolji podsticaji za starije ljude da dobrovoljno rade duže. Ali i više imigracije kvalifikovanih radnika i bolja integracija izbjeglica na tržište rada.

Riječ je i o pitanju “ko smo mi kao Njemačka? I mogu vam reći, ako sve te ljude ne vidimo kao partnere, prijatelje i Nijemce, onda će ekonomija propasti.”

Obnovljivi izvori energije trebalo bi da se masovno prošire, a industrijski procesi da kroz subvencije postanu klimatski neutralni. Nepotrebnu birokratiju trebalo bi smanjiti, a ako je neophodna dodatna birokratija, treba voditi računa o proporcionalnosti.

Trebalo bi proširiti trgovinske odnose sa drugim zemljama, stvoriti više pristupačnih stanova i modernizovati saobraćajnu infrastrukturu. Za 2024. planirane su investicije od ukupno 70 milijardi evra. Osim toga, tu je još 49 milijardi evra iz fonda za klimu.

Mnogo nepotrebnih zakona

Nisu samo kompanije te koje će s interesovanjem posmatrati da li će vlada ostvariti to što je najavila. SPD, Zeleni i FDP daleko su od svog cilja izgradnje 400.000 novih stanova svake godine. Smanjenje birokratije, najavljeno još od stupanja vlade na dužnost, ne napreduje.

“Imamo mnogo nepotrebnih zakona. Ako bismo ih ukinuli, ništa ne bi bilo izgubljeno”, kaže Klemens Fuest sa Ifo instituta za ekonomska istraživanja u Minhenu. Za to su krive i prethodne vlade. “Ali, imamo ogromno povećanje opterećenja, eksploziju planske ekonomije i intervencionizma koji opterećuje privredu.”

Da li će energija uskoro ponovo biti pristupačna? Ministar ekonomije Habek vidi tračak nade kada se radi o cijenama energije. Gas i (kao rezultat) struja, znatno su jeftiniji. “Cijene energije još nisu tamo gdje želimo da budu, ali su pale brže i značajnije nego što smo mogli očekivati prije nekoliko mjeseci.”

Ovi kojima treba mnogo energije – neka idu u inostranstvo

Samo, da li je to dovoljno za opstanak u međunarodnoj konkurenciji? Marsel Fračer, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIV), sumnja u to:

“Kratkoročno se ništa neće promijeniti u činjenici da će troškovi energije u Njemačkoj ostati znatno viši nego u drugim ekonomijama koje nisu bile toliko zavisne od ruskog gasa i nafte”, kaže Fračer.

On smatra da je finansijska podrška (države) kompanijama koje koriste ogromne količine energije – pogrešan pristup. “Transformacija znači da ne možete da zacementirate postojeće strukture, nego morate da dozvolite promjene. Nije tako loše ako neke energetski intenzivne kompanije presele proizvodnju i poslove u inostranstvo.“

Zauzvrat, morale bi da se promovišu perspektivne industrije. “Ova strateška orijentacija s planom, prioritetima i, prije svega, koordinisanom evropskom politikom, to je ono što nam u ovom trenutku nedostaje“, zaključuje Fračer.