Dok američke lobističke kuće u posljednjim mjesecima Republici Srpskoj ispostavljaju milionske račune za lobiranje, u javnosti se ponovo otvorilo pitanje u koje svrhe su potrošene desetine miliona maraka novca građana Republike Srpske?

Dok o svemu bruje i američki mediji, vlast Republike Srpske tvrdi da je sve rađeno u interesu Republike Srpske. Da li je interes Dodika i njegovog okruženja, ujedno i interes srpskog naroda, pitaju u opoziciji.

Milonski ugovori sa američkim lobistima, koje će na kraju da plate građani Republike Srpske. Ovih dana o ova afera je u fokusu američke javnosti gdje vodeći mediji izvještavaju o preskupo plaćenim dolascima ljudi iz okruženja Donalda Trampa u Banjaluku i to neposredno pred nedavno održane izbore u Bosni i Hercegovini.

Premijer Savo Minić je međutim tokom ove godine nekoliko puta ponovio da se sve radi kako bi se čula istina o Republici Srpskoj.

“Tako da je sve ovdje jasno kao dan: dok god smo mi loši momci i dok dobijamo sankcije, dok god se mi ne branimo i primamo batine to je sve u redu. Onog momenta izađemo sa istinom i pokažemo je na Menhetnu, u Njujorku izađemo i nađemo prijatelje i kažemo samo neka bude pravično i pravedno onda je problem”, poručio je nedavno Minić.

I prije nego što su američke institucije počele da objavljuju lobističke ugovore, bilo je jasno da osnovni cilj trošenja javnog novca nije istina o Republici Srpskoj. Urednik portala Kapital Siniša Vukelić kaže da je u pitanju nešto potpuno drugo što prije svega ima vezu sa vrhom SNSD-a, njihovim okruženjem, te povezanim komapnijama.

“Iz objavljenih ugovora na zvaničnim stranicama američke vlasti vidimo da su ta sredstva namijenjena lobističkim kućama prevashodno za skidanje sankcija Miloradu Dodiku, njegovoj porodici i njegovim prijateljima. Tu se ne spominje Republika Srpska osim u kontekstru da su njeni predstavnici bili u pravu i da nema osnova za produženje ili širenje sankcija”, kaže Vukelić.

Zvaničnici iz redova SNSD-a su više puta tvrdili i da je cilj lobiranja ekonomska saradnja sa američkim firmama. Narodni poslanik Bojan Kresojević smatra da ni ta priča ne stoji i pita zašto je sve to za posljedicu imalo preskupe kredite?

“Zašto ranije nisu ulagali u lobiranje kako bi privreda konstantno bila atraktivnija i konkurentnija? Zašto ne znamo gdje je otišlo 200 miliona KM? I zašto oni kada kažu da traže nove investitore na nekoj konferenciji u SAD-u zašto to znači nove kredite? Jasno je da je to urađeno vrlo netransparentno u interesu jedne partije i veoma je upitno da li je to urađeno u skladu sa zakonom”, pita Kresojević

Republika Srpska je, prema navodima američkih medija za lobiranje u ovoj zemlji potrošila ogroman novac, a pominje se brojka od čak 9 miliona dolara. To je ono što je javno, međutim i dalje je nepoznato koliko su plaćeni dolasci raznih mešetara u Banjaluku, kao i drugi skupo plaćeni kontakti. Za sada, najvažniji rezultat je to što je Trampova administracija 2025. godine skinula sankcije Dodiku i njegovim saradnicima.

(BN) Foto: Srna

Drastičan pad izlaznosti na izborima, nevjerovatan skok broja nevažećih listića – naročito kada je u pitanju Narodna skupština Republike Srpske – i kontroverze oko sigurnosti novih skenera, otvaraju ozbiljan prostor za sumnju u regularnost izbornog procesa. Bez iznošenja konačnih optužbi, niz analitičkih i statističkih nelogičnosti opravdava sumnju u mogućnost raznih izbornih kombinatorika.

Detaljna analiza preliminarnih rezultata otkriva gdje počinju prve opasne pukotine u izbornom legitimitetu, počevši od samog odziva birača.

Ukupna izlaznost na izborima zabilježila je drastičan pad. Na birališta je izašlo 1.430.000 glasača, što je čak 222.000 birača manje u odnosu na 2022. godinu, kada je glasalo oko 1.652.000 građana.

Na papiru višak, na biralištima manjak: Slučaj “fantomskih” spiskova

Uprkos drastičnom padu izlaznosti, pravi paradoks krije se u samim biračkim spiskovima. Prema analizi demografa Aleksandra Majića, u Republici Srpskoj na biračkim spiskovima nalazi se čak 25 odsto više birača nego što uopšte ima punoljetnih stanovnika.

U praksi to znači da je glasača “na papiru” u ogromnom višku, dok ih je na biralištima stotinama hiljada manje. Međutim, u potpunoj suprotnosti sa logikom pada izlaznosti, broj nevažećih listića – umjesto da opada – drastično raste.

Ovaj fenomen posebno je vidljiv na nivou trke za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS):

• Ukupan broj nevažećih listića za NSRS porastao je sa 37.374 (2022. godine) na 53.120 (2026. godine).

• Broj listića poništenih “iz drugih razloga” doživio je eksploziju: skočio je sa 22.241 na 42.507 – gotovo dvostruko više, iako je u glasačkim kutijama bilo 90.000 listića manje.

Sličan trend zabilježen je i u trci za Parlamentarnu skupštinu BiH. Dok je ukupan broj nevažećih listića pao sa 56.119 na 54.121, kategorija listića koji su nevažeći iz drugih razloga skočila je sa 20.790 u 2022. na 38.939 u 2026. godini, što predstavlja još jedan skoro dvostruki skok bez jasnog obrazloženja.

Skeneri pod upitnikom: Slučaj “praznih memorijskih kartica” u Bijeljini

Svi ovi podaci otvaraju ključna pitanja za Centralnu izbornu komisiju (CIK BiH): kako objasniti ovakav porast nevažećih listića “iz drugih razloga” i u kojoj mjeri se on može pripisati samom očitavanju novouvedenih optičkih skenera? Dodatno je nejasno prema kojim kriterijumima listić koji skener nije pravilno očitao može naknadno, pri ručnom brojanju, biti priznat kao važeći.

Sigurnost pohrane i prenosa podataka sa skenera izložena je sumnjama nakon incidenta u Bijeljini. Na jednom biračkom mjestu elektronski prenos rezultata uopšte nije izvršen, a memorijske kartice skenera ostale su potpuno prazne. CIK je zbog ovog propusta bio prinuđen da najavi i elektronsko i ručno ponovno brojanje glasova za tu izbornu jedinicu.

Globalne sjenke kompanije Smartmatic: Od Venecuele do optužnica u SAD-u

Pouzdanost tehnologije dovodi se u direktnu vezu sa kompanijom Smartmatic, proizvođačem izborne opreme čiji je rad godinama praćen međunarodnim kontroverzama.

Predsjedništvo i vlasti širom svijeta susretale su se sa izvještajima, pa i analizama na nivou obavještajnih službi poput CIA-e, o ranjivostima elektronskih sistema glasanja. Tehnologiji Smartmatic-a pripisivana je teorijska i praktična mogućnost zamjene stvarnih glasačkih podataka izmijenjenim nizovima, uz stvaranje digitalnog privida da ti podaci potiču sa legitimnih uređaja na biračkim mjestima.

Ovakve sumnje nisu bez istorijskog presedana:

Iskustvo iz Venecuele (2017): Sam Smartmatic je 2017. godine javno saopštio da su zvanični rezultati izlaznosti koje je objavila vlast u Karakasu bili izmanipulisani za najmanje milion glasova. Nakon što je javno ukazao na odstupanje između sistemskih podataka i objavljenih cifara, Smartmatic je u potpunosti napustio Venecuelu.

Optužnice i afera na Filipinima: Još teži udarac kredibilitetu kompanije stigao je iz američkog pravosuđa. Federalne vlasti SAD-a podigle su optužnicu zbog navodnog podmićivanja u iznosu od preko milion dolara, povezanog sa izbornim ugovorima na Filipinima. Proširena optužica obuhvatila je i krovne entitete unutar Smartmatic grupe (SGO Corporation), tereteći rukovodioce za kršenje Zakona o stranim koruptivnim praksama (FCPA) i pranje novca.

Iako se ovi globalni slučajevi ne mogu automatski preslikati na Bosnu i Hercegovinu – gdje se koriste specifične tehničke konfiguracije – narušeni integritet dobavljača otvara opravdano pitanje: Da li je prije izbora u BiH urađena temeljna bezbjednosna provjera izborne tehnologije?

Kuda idu podaci i ko kontroliše pristup?

Pored samog hardvera, ključno pitanje bezbjednosti jeste putanja kojom podaci putuju od biračkog mjesta do centralnog servera CIK-a.

Postoje li garancije da podaci sa skenera nisu slati otvorenim internetom na eksterne servere izvan granica BiH prije nego što su stigli u bazu CIK-a? Svaki prenos podataka preko nezaštićenih ili posredničkih mrežnih čvorova ostavlja otvorena vrata za presretanje, naknadno prilagođavanje ili ubacivanje sintetičkih podataka u realnom vremenu.

Sumnje u pozadinske uticaje dodatno su podgrijale informacije o boravku stručnjaka i lica bliskih američkoj administraciji i krugovima Donalda Trampa uoči samih izbora u Republici Srpskoj, koji su navodno pružali tehničke savjete u vezi sa upotrebom i konfiguracijom skenera.

Zaokret prorežimslih medija: Od “namještenih skenera” do potpunog muka

Možda najslikovitiji prikaz političke pozadine novih tehnologija pruža nagli i koordinisani medijski zaokret provladinih medija u Republici Srpskoj.

Nedjeljama uoči glasanja, provladine medijske kuće vodile su izuzetno agresivnu kampanju protiv uvođenja skenera, označavajući ih kao “alat za izbornu krađu”. U prilozima Alternativne televizije (ATV) detaljno su opisivani scenariji digitalne manipulacije:

„Manipulacija je apsolutno moguća. Tehnologija je dizajnirana da može kopirati digitalnu memoriju stvarnih glasova koji su poslati u centralnu bazu podataka za brojanje glasova, te umjesto postojeće kreirati novu memoriju koja bi išla u korist željene političke opcije. Takođe, tehnologija podrazumijeva i virtuelni mehanizam koji imitira stvarne mašine za glasanje, a koji može učiniti da digitalni trag izmijenjenih glasova djeluje kao da potiče sa stvarnih mašina. Jednostavnije rečeno, onaj koji ima pristup tehnologiji može da prati i prilagođava rezultate u realnom vremenu tokom i nakon izbora, i to bez mogućnosti da iko utvrdi da su izmijenjeni.“ — Izvod iz priloga ATV-a prije izbora

Međutim, čim su pristigli prvi preliminarni rezultati koji su potvrdili pobjedu i opstanak vladajuće strukture, kritike su preko noći utihnule. Mediji koji su do juče upozoravali na “virtuelne mašine i lažiranje digitalnog traga” odjednom su tehnologiju prihvatili kao besprijekornu, a sva upozorenja o manama skenera u potpunosti gurnuli pod tepih.

Pravo na sumnju

Iako navedeni podaci i analize ne predstavljaju pravno neoborive dokaze da je izborni proces kompromitovan, oni objelodanjuju niz dubokih nelogičnosti: pad broja birača uz drastičan skok poništenih listića, prazne memorijske kartice na terenu, kontroverze međunarodnog dobavljača opreme i napadnu medijsku hipokriziju.

U sistemu u kojem izborni rezultat određuje sudbinu društva u naredne četiri godine, javnost ima ne samo pravo, već i obavezu da zahtijeva potpunu transparentnost, nepristrasan revizorski uvid u kôd skenera i jasne odgovore na pitanje: ko je i kako zaista brojao glasove?

BN-Banjaluka24

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić odobrio je 12.636 KM iz interventne tekuće rezerve budžeta institucija BiH za 2026. godinu za popravku lifta u stambenoj zgradi u Sarajevu u kojoj i sam živi.

Odluka je objavljena u “Službenom glasniku BiH”, broj 75/26, a sredstva su odobrena Anđelki Nikolić iz Sarajeva za pokrivanje troškova popravke lifta u zgradi u Ulici Azize Šaćirbegović 16.

Zašto je novac odobren?

Iz Komšićevog kabineta pojasnili su da je odluka donesena na osnovu zvanične molbe stanarke Anđelke Nikolić, čiji je suprug osoba sa invaliditetom i kojoj je ispravan lift neophodan za svakodnevno funkcionisanje i odlazak ljekaru.

U molbi je navedeno da u istoj zgradi žive još dva stanara sa otežanom pokretljivošću, kojima stepenice predstavljaju nepremostivu prepreku.

Stanari, kako je pojašnjeno, nisu bili u mogućnosti da samostalno finansiraju tako obimnu popravku velikog lifta.

Iz Komšićevog kabineta naglasili su da ova sredstva ne predstavljaju luksuz, već način da se osobama sa smanjenom pokretljivošću omoguće osnovni uslovi za život i sloboda kretanja.

Ko je zadužen za isplatu?

Za realizaciju odluke zadužen je Sekretarijat Predsjedništva BiH, koji će novac uplatiti na račun korisnice pomoći.

Nakon završetka popravke, Anđelka Nikolić obavezna je da dostavi detaljan izvještaj o namjenskom utrošku dodijeljenih sredstava.

(Klix)