– Problem je u našem društvu, razorenom i bolesnom, kome od zajednice nije ostalo ništa osim definicije. Problem su ljudi, te svaki pojedinac koji želi “promjene” kako se ovo nikada više ne bi ponovilo, treba da pođe najpre od sebe, da dobro razmisli kakav sistem vrednosti želi da postoji u ovom društvu, pa zatim da se preispita i shvati gde greši, šta sam može da uradi bolje i bude spreman da se ponaša u skladu sa tim principima, da promeni sebe na bolje, pa će i društvu biti bolje.- navodi Negić.

– Nije mnogo ni teško, treba krenuti od zapovjesti – voli bližnjeg svog, ne ubij, ne kradi, ne čini preljube, ne poželi nista tuđe, te poštovati osnovna načela civilizacijskog društva – da su svi ljudi rođeni jednaki, zabrana diskriminacije (uključujući i po osnovu političkog uvjerenja, što se često zaboravlja) i zabrane kršenja i povrede tuđih prava, ali i zabrana zloupotrebe (svojih) prava. Ne treba zaboraviti da se svojim pravima čovjek može služiti sve dok ne vređa ili ne krši tuđa prava. Tako nečije pravo na slobodu govora ne može biti vršeno tako da krši nečije pravo na lični integritet. Sve je to zaboravljeno u ovom društvu, i kršenja osnovnih civilizacijskih načela i zloupotrebe prava su vidljive u svim njegovim djelovima, bez obzira na boje i uvjerenja – dodaje majka ubijene djevojčice.

Kako je na kraju navela, “čovjek je socijalno biće, koje pripada užoj zajednici (porodici), pa malo širim zajednicama (mjesto u kom živi, škola, grad), pa tako do društva u cjelini kao najširoj zajednici.”

– Ako pojedinac ne poštuje zajednicu i ne vodi računa o njenim interesima na prvom mjestu, društvo ne može opstati – napisala je Milanka Negić.

Ona takođe smatra da je “izgradnja memorijalnog centra na mjestu stradanja takođe izuzetno važno na putu izlečenja ovog društva, da služi i kao pomen i kao opomena”. Navela je da u vezi s gradnjom memorijalnog centra još ništa nije konačno odlučeno i da tek predstoji borba.

– A bitno je, jer evo npr. Zoran Kesić najoštrije osuđuje rušenje škole i nada se tako nešto nikom neće pasti na pamet, a stoji na bini kao glasnogovornik i obraća se društvu i mladima na protestima, okupljenim nakon ove tragedije tugom i zabrinutošću za društvo, na prvom mestu (jer ako to nije iskonski razlog okupljanja, onda bolje da se svi raziđu i odu kućama). Kesić na svom primjeru pokazuje da nije spreman da vidi dalje od svog nosa, on “sluša svoje djete, koje želi da ide u tu školu” i taj stav zauzima u trenutku kada je društvo ovako surovo pogođeno i vapi za solidarnošću. U trenutku kada djeci treba zajedništvo, svoj djeci, on podržava podjelu. Naravno da ima pravo na svoje mišljenje, ali ako su Kesići ti koji nas vode u “promjene”, nikakve suštinske promjene se neće desiti – navela je Negićeva.

Ona je uz ovaj komentar postavila i emisiju u kojoj je o stanju u društvu posle tragedije na Vračaru govorio i psiholog Aleksandar Baucal.

Glas Srpske