Let 571 srušio se u Andima 1972. godine, a preživjeli su se borili sa glađu i hladnoćom, donoseći teške odluke za opstanak.

Dana 13. oktobra 1972. godine, let 571 Urugvajskog ratnog vazduhoplovstva srušio se u Andima, prevozeći 45 putnika i članova posade, uključujući ragbi tim kluba Old Christians iz Montevidea.

Ova katastrofa, poznata kao “Čudo u Andima”, postala je jedna od najpoznatijih priča o preživljavanju u ekstremnim uslovima. Preživjeli su se suočili sa nehumanim uslovima na ledenim visinama Anda, a kako bi preživjeli, pribjegli su kanibalizmu, konzumirajući tijela svojih poginulih prijatelja. Od 45 ljudi na letu, samo 16 je spaseno nakon 72 dana borbe, što predstavlja priču o nevjerovatnoj izdržljivosti, žrtvi i ljudskoj snazi.

Let 571 i nesreća
Let 571 bio je čarter let Urugvajskog ratnog vazduhoplovstva koji je prevozio ragbi tim Old Christians kluba, njihove porodice i prijatelje iz Montevidea za Santijago u Čileu, gdje je trebalo da odigraju prijateljsku utakmicu.

Avion, Fairchild FH-227D, poletio je 12. oktobra 1972. godine, ali je zbog loših vremenskih uslova prekinuo putovanje u Mendozi u Argentini. Sljedećeg dana, 13. oktobra, avion je nastavio let preko Anda.

Zbog navigacione greške i slabe vidljivosti u olujnim uslovima, pilot je prerano počeo spuštanje, misleći da je prešao planinski vijenac. Avion se srušio na nadmorskoj visini od oko 3.600 metara u dolini poznatoj kao Vale de las Lagrimas, u blizini vulkana Tingiririka.

U padu je poginulo 12 putnika, a još nekoliko njih podleglo je povredama tokom prvih dana. Olupina je ostala zarobljena na ledniku, okružena snijegom i kamenom, bez vegetacije i životinja.

Borba za preživljavanje
Nakon nesreće, preživjeli su se suočili sa ekstremnim uslovima: noćne temperature padale su ispod -30 °C, hrane je bilo minimalno, a snijeg i lavine dodatno su otežavali situaciju. Od 45 putnika i članova posade, 33 je preživjelo sam pad, ali se taj broj ubrzo smanjivao usljed povreda, hladnoće i gladi. Preživjeli su potražili utočište u ostacima trupa aviona, koristeći ga kao zaklon od vjetra i snijega.

U početku su racionalisali zalihe hrane, nekoliko čokolada, konzervi i flaša vina, ali su one brzo nestale. Poslije nedjelju dana, suočeni sa glađu, donijeli su tešku odluku: da se hrane tijelima poginulih, koja su ostala očuvana u snijegu.

Ova odluka, iznuđena očajem i nagonom za samoodržanjem, bila je duboko traumatična, naročito zato što su mnogi preživjeli bili prijatelji ili rođaci nastradalih. Kao katolici, pojedini su ovaj čin pravdali poredeći ga sa evharistijom (pričešćem), dok su drugi tražili moralno opravdanje u očuvanju sopstvenog života.

Lavina i dalji gubici
Osam dana nakon nesreće, 29. oktobra, lavina je zatrpala olupinu aviona, usmrtivši osam ljudi i zarobivši preživjele unutar trupa više od nedjelju dana. Ova tragedija dodatno je smanjila njihov broj i pogoršala uslove, primoravajući ih da se bore sa klaustrofobijom i manjkom kiseonika. Preživjeli su se organizovali u timove, raspodijelivši zadatke poput raščišćavanja snijega, pripreme hrane i njege povrijeđenih.

Kada su preko malog radio-prijemnika čuli da je potraga obustavljena jer su vlasti pretpostavile da nema preživjelih, shvatili su da moraju sami da potraže pomoć. Visoke planine i dubok snijeg činili su bjekstvo gotovo nemogućim, ali su pokazali izuzetnu snalažljivost praveći improvizovanu opremu, poput vreća za spavanje sašivenih od izolacije aviona.

Spasavanje: Herojski podvig Nanda Parada i Roberta Kanese
Nakon više od dva mjeseca, trojica preživjelih – Nando Parado, Roberto Kanesa i Antonio Vizintin – odlučili su da krenu u opasan pohod preko Anda u potrazi za spasom. Vizintin se vratio u logor zbog iscrpljenosti, dok su Parado i Kanesa nastavili da pješače deset dana kroz surove predjele.

Dana 20. decembra 1972. naišli su na čileanskog stočara Serhija Katalana, koji je odmah obavijestio vlasti. Dva dana kasnije, 22. decembra, helikopteri su stigli do olupine i spasili preostalih 16 preživjelih.

Avionska nesreća u Andima potresla je svijet, ne samo zbog razmjera tragedije, već i zbog ekstremnih mjera koje su preživjeli preduzeli da bi ostali živi. Priča je izazvala pomiješane reakcije divljenja i kontroverzi, prevashodno zbog kanibalizma, ali je većina javnosti i crkvenih autoriteta pružila podršku preživjelima, uvažavajući činjenicu da su djelovali u nezamislivim okolnostima.

Događaj je postao globalno poznat kroz knjige, dokumentarce i igrane filmove. Najpoznatije djelo je knjiga Živi: Priča o preživjelima u Andima (1974) autora Pirsa Pola Rida, adaptirana u film (1993). Preživjeli, poput Nanda Parada i Roberta Kanese, kasnije su postali motivacioni govornici, prenoseći lekcije o vođstvu, timskom radu i snazi ljudskog duha.

Najmanje 12 tankera napadnuto je tokom protekle sedmice u Ormuskom moreuzu i okolini.

Šta su prijavile pomorske službe?
UKMTO je naknadno izvijestio o šest brodova pogođenih u nedjelju: pet tankera i jednom kontejnerskom brodu. Kod omanskog Sohara posada je evakuisana nakon udara drona.

Koje tvrdnje nisu potvrđene?
Iranske tvrdnje o novim udarima na supertankere nisu nezavisno potvrđene. Analitičar Sal Merkogliano osporio je da objavljeni snimak prikazuje udar mine.

Na tankeru “Gem No 2” požar poslije udara drona je ugašen; svih 22 člana posade bilo je bezbjedno.

Ko kontroliše moreuz?
Iran tvrdi da je moreuz zatvoren i pod njegovom kontrolom. Američki državni sekretar Marko Rubio tvrdi da je otvoren i da su tokovi nafte gotovo obnovljeni, navodi National.

Muškarac osumnjičen da je planirao atentat na poljskog premijera Donalda Tuska navodno je tražio saučesnike za oružani napad, a policija istražuje njegove veze s radikalnim grupama na internetu.

Meta navodnog plana nije bio samo Tusk već i potpredsjednik poljske vlade i ministar odbrane Vladislav Kosinjak-Kamiš, dok novi detalji istrage pokazuju kako su bezbjednosne službe došle do osumnjičenog i zašto su prijetnju shvatile toliko ozbiljno.

Prema saznanjima poljskog portala Onet, riječ je o 66-godišnjem muškarcu iz Vroclava, koji je uhapšen u svom stanu u nedjelju, 11. oktobra.

Prilikom hapšenja nije pružao otpor, nije pokušao da pobjegne i postupao je po naređenjima policajaca.

Dan kasnije prebačen je u Varšavu, gdje je nastavljena istraga o njegovim namjerama, kontaktima i mogućim pripremama napada.

Kako je otkriven plan za atentat?
Sve je, prema pisanju Rzeczpospolite, počelo elektronskom porukom koja je stigla na adresu poljske Službe državne zaštite.

U poruci su se nalazile informacije o mogućem napadu na dvojicu najviših državnih zvaničnika, ali i detalji koji su istražioce naveli da odmah reaguju.

Prema informacijama televizije TVN24, osoba koja je prijavila prijetnju prethodno je preko društvenih mreža stupila u kontakt s jednom radikalnom organizacijom koja je navodno tražila dobrovoljce za izvođenje oružanog napada.

Prijavitelj je naveo i da se sastao s muškarcem po imenu Kšištof, s kojim je razgovarao o vatrenom oružju, mržnji prema vladi i planiranom masovnom ubistvu.

Upravo su ti detalji, prema poljskim medijima, bili među razlozima zbog kojih je prijava ocijenjena kao posebno ozbiljna.

Istražioci su analizirali informacije iz dojave i aktivnosti na internetu, što ih je dovelo do osumnjičenog.

Šta je policija otkrila o osumnjičenom?
Poljski ministar unutrašnjih poslova Marćin Kervinjski izjavio je u ponedjeljak, 12. oktobra, da je uhapšeni muškarac bio veoma aktivan u radikalnim grupama na internetu.

Prema njegovim riječima, riječ je o grupama koje promovišu ekstremne stavove, koriste govor mržnje i podstiču nasilje u javnom životu.

Osumnjičeni je, kako je naveo ministar, preko interneta održavao kontakte s osobama sličnih stavova.

Poljski radio prenio je Kervinjskog, koji je naglasio da policija nastavlja da istražuje te kontakte i komunikaciju.

Ministar, međutim, nije želio da unaprijed zaključuje da li je motiv osumnjičenog bio politički.

Prema saznanjima radija RMF FM, uhapšeni je izraziti protivnik aktuelne poljske vlasti.

Istražioci pregledaju zaplijenjene elektronske uređaje, analiziraju njegovu komunikaciju i pokušavaju da utvrde koliko su daleko odmakle eventualne pripreme napada.

Tražio ljude za napad, a policiji se nije opirao
Onet je objavio da je osumnjičeni navodno pokušavao da pronađe osobe koje bi mu pomogle u ostvarivanju plana.

Izvori tog portala tvrde i da je svoje namjere obrazlagao političkim razlozima.

Ipak, poljske vlasti zasad nisu zvanično potvrdile da je postojala organizovana grupa spremna da izvede napad.

Prema informacijama Oneta, osumnjičeni je nakon hapšenja prevezen u Varšavu, gdje je smješten u policijske prostorije za zadržavanje.

RMF FM navodi da je za njegov transport, zbog zdravstvenog stanja, bila potrebna saglasnost ljekara.

Poljski mediji objavili su i da je muškarac ranije evidentiran zbog sitnih krađa i neplaćanja alimentacije.

“Slučaj je smrtno ozbiljan”
Ozbiljnost prijetnje najbolje pokazuje reakcija poljskih bezbjednosnih službi.

Nakon prijave organizovan je hitan sastanak u Centru za borbu protiv terorizma Agencije za unutrašnju bezbjednost, kojem su prisustvovali predstavnici policije, Službe državne zaštite i obavještajnih struktura.

Portparol ministra zaduženog za koordinaciju specijalnih službi Jacek Dobžinjski poručio je da je prijetnja shvaćena izuzetno ozbiljno.

“Slučaj je smrtno ozbiljan”, izjavio je Dobžinjski.

Objasnio je da su informacije bile toliko vjerodostojne i zabrinjavajuće da su službe procijenile kako postoji realna mogućnost njihovog ostvarivanja.

Portparolka Ministarstva unutrašnjih poslova Karolina Galecka takođe je potvrdila da je dojava sadržavala konkretne informacije.

“Postojala je veoma snažna osnova za vjerodostojnost informacija dostavljenih elektronskom poštom”, izjavila je Galecka za poljski list Rzeczpospolita.

Dodala je da su informacije bile dovoljno ozbiljne da vlasti odluče da javnost obavijeste o mogućem napadu na premijera i ministra odbrane.

Kako je reagovao Donald Tusk?
Poljski premijer oglasio se nakon što je policija uhapsila osumnjičenog.

“Muškarac koji je prijetio atentatom je uhapšen. Zahvaljujem policajcima na brzoj i odlučnoj akciji”, napisao je Tusk na društvenoj mreži X.

Ministar unutrašnjih poslova Kervinjski takođe je potvrdio hapšenje, navodeći da je policija privela muškarca koji je prijetio premijeru i planirao napad.

Prema saznanjima lista Rzeczpospolita, osoba koja je bezbjednosnim službama dostavila informacije nije bila osumnjičeni napadač, već neko ko je imao saznanja o njegovim namjerama.

To je važan detalj jer ukazuje da je policija reagovala na dojavu prije nego što je eventualni napad izveden.

Kolika kazna prijeti osumnjičenom?
Prema pisanju Oneta, muškarac bi mogao da odgovara za pripremanje napada na ustavni organ Poljske.

Za takvo krivično djelo poljski zakon predviđa kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Ukoliko bi tužilaštvo dokazalo da je osumnjičeni preduzeo radnje koje neposredno vode ostvarivanju takvog cilja, kazna može biti znatno stroža, čak do 20 godina zatvora.

Za sada nije potvrđeno koje će mu tačno optužbe biti stavljene na teret.

Istražioci tek treba da utvrde da li je riječ o pojedincu koji je prijetio državnim zvaničnicima ili je postojao konkretniji plan napada uz učešće drugih osoba.