Ljubinje već decenijama nosi epitet gradića iz kojeg se odlazi, a sa stanovništvom nestaju i osnovni privredni i uslužni subjekti bez kojih jedna lokalna zajednica teško može funkcionisati. Zbog toga se opštinska vlast našla u situaciji da ih – subvencioniše.

Tako se iz lokalnog budžeta već izdvajaju sredstva za jedinu autobusku liniju prema Trebinju, ali i za jedinu banku koja posluje u Ljubinju. Prema nacrtu budžeta za narednu godinu, tom spisku se pridružuje i jedini tehnički pregled u gradu – “Viner auto centar”, koji će Opština subvencionisati sa 2.000 KM mjesečno, sve dok cijena tehničkog pregleda ostane na sadašnjem nivou od oko 55 maraka.

Načelnik opštine Stevo Drapić ovu odluku pravdao je pred odbornicima potrebom da se sačuva minimum funkcionisanja grada.

– Nije nam cilj da zapošljavamo ljude tek tako, izmišljamo i plaćamo radna mjesta. Trudimo se da smanjimo troškove – rekao je Drapić, navodeći da je subvencija jedini način da ove firme opstanu, kao što je ranije urađeno sa bankom.

Opozicija: Subvencije su kratkoročno gašenje požara

Opozicija, međutim, smatra da se radi o pogrešnom pristupu. Odbornik opozicionog NPS-a Milan Krulj već godinama upozorava da ovakve mjere samo privremeno saniraju posljedice, dok se uzroci propadanja Ljubinja uporno zanemaruju.

– Suština je u tome da se već 35 godina ne preduzimaju pravi koraci ka razvoju. Nijedan budžet nije bio razvojni, iako pojedini ljudi u odborničkim klupama sjede još od devedesetih godina – kaže Krulj.

Prema njegovim riječima, ni banke, ni tehnički pregledi, ni prevoz, pa ni štampa ne mogu opstati tamo gdje nema dovoljno stanovnika.

– Ovakvi potezi rješavaju samo posljedice, i to nakratko. Uzrok je nedostatak stanovništva – ističe Krulj.

Pronatalitetna politika kao jedini izlaz

Krulj rješenje vidi u snažnoj pronatalitetnoj politici, navodeći primjer opštine Ravno u Federaciji BiH, koja sistemski pomaže porodice i đake.

– Iz Ljubinja odlaze mlade porodice i odvode djecu. Danas smo se gotovo izjednačili po broju stanovnika s Ravnim. Kod nas nema novca ni za stipendije studentima, iako su roditelji podnosili peticije Skupštini, koje nikada nisu došle na dnevni red – tvrdi Krulj.

Dodaje da istovremeno postoji novac za savjetničke i agencijske usluge, što, kako kaže, liči na perfidnu kupovinu glasova.

– Već sada se vidi kraj ovog prelijepog gradića – upozorava Krulj, otac četvoro djece.

Revolt među privatnicima

Politika subvencionisanja pojedinih privatnih subjekata već izaziva nezadovoljstvo među ostalim privatnicima, uglavnom vlasnicima malih trgovina, koji se suočavaju sa sve većim nametima.

Kako tvrde, iza kamera i u strahu od javnog istupa, mnogi se pitaju kada će i oni biti primorani da stave ključ u bravu.

Sve to dodatno otvara pitanje – da li Ljubinje spašavaju subvencije ili one samo odlažu neminovno, dok grad polako ostaje bez ljudi, sadržaja i budućnosti.

Banjaluka24