Teslini problemi nastavljaju da se gomilaju – ovaj put je u pitanju par grupnih tužbi u Australiji, gdje se kupci žale na sve, od “fantomskog kočenja” do obmanjujućeg marketinga.

Prvi put su australijski mediji o ovome pisali još u februaru, a novi razvoj događaja pokazuje da je tužba zvanično dospjela do Saveznog suda. Oko 10.000 vlasnika Tesle u Australiji pridružilo se grupnoj tužbi, u kojoj se tvrdi da Teslina vozila imaju tendenciju da iznenada koče bez upozorenja.

Jedan vlasnik je izjavio za ABC News da mu je automobil naglo usporio dok je vozio po glavnom auto-putu. Ovo iskustvo, čini se, postaje sve češće među vozačima Tesle.

Iz “JDA Saddler”, advokatske kancelarije koja zastupa oštećene, kažu da su primili brojne prijave o vozilima koja iznenada koče dok se kreću brzinama na auto-putu od 100 ili čak 110 km/h, i to ne samo kada je Autopilot uključen.

“Vozači su prijavili da su se osjećali preplašeno kada su im vozila naglo kočila, a to je u nekim slučajevima dovelo do sudara. Imali smo mnogo prijava od ljudi koji su se registrovali za ovu grupnu tužbu, govoreći nam da su vozili sa rukama na volanu, a ovi problemi su se ipak dešavali”, saopštili su.

Pored problema sa kočenjem, tužba se takođe fokusira na reklamirani domet Tesle. U njoj se navodi da električna vozila brenda “nemaju sposobnost da postignu, ili da se približe postizanju, reklamiranog maksimalnog dometa ili dometa prikazanog na instrument tabli vozila kada je nivo baterije veći od 50 odsto”.

Tužba tvrdi da je kompanija Tesla godinama znala da njihova vozila ne mogu da postignu reklamirane kilometraže, a ipak nisu ništa uradili da to riješe. Pored toga, tužba se bavi i Teslinim Autopilot sistemom, napominjući da “hardver na Teslinim vozilima nije sposoban da podrži potpuno autonomnu ili skoro autonomnu vožnju”.

Iako se više od 10.000 vlasnika pridružilo grupnoj tužbi, australijsko savezno ministarstvo za infrastrukturu navodi da je primilo samo šest formalnih pritužbi o “fantomskom kočenju” što postavlja pitanja o procesu prijavljivanja, ali ne potkopava nužno šire zabrinutosti vozača, prenosi b92.

Italijanski ministar odbrane Gvido Krozeto izjavio je danas da eskalacija sukoba na Bliskom istoku mora da stane, kao i da će biti nemoguće zaustaviti Izrael ako se Iran ne odrekne nuklearnog oružja.

“Sa jedne strane mora da se zaustavi iransko obogaćivanje uranijuma i mogućnost da Iran raspolaže nuklearnom bombom, a sa druge strane Izrael mora da stane sa napadima u zamjenu za garancije da će se Teheran odreći atomskog oružja”, istakao je Krozeto u emisiji Tg1 na RAI.

Prema riječima italijanskog zvaničnika, ako takvih garancije ne bude, biće nemoguće za čitavu međunarodnu zajednicu da zaustavi Izrael, pošto ta država smatra da je preduslov za njen opstanak odricanje Irana od nuklearnog oružja, prenijela je agencija Nova.

“Proces iranskog obogaćivanja uranijuma približio se završetku, i zbog toga je izbio sukob koji je najavljivan godinama”, ukazao je Krozeto.

Za sada, borbe između Izraela i Irana izgledaju ograničene na dvije nacije. U Ujedinjenim nacijama i drugdje bilo je široko rasprostranjenih poziva na uzdržanost.

Ali, šta bi se desilo ukoliko bi borbe eskalirale i proširile se u regionu i šire?

Odgovori bi mogli da imaju dalekosežne posljedice, ne samo za Bliski istok, nego i za cijeli svijet. BBC je analizirao situaciju i dao nekoliko scenarija kako bi mogao sukob da se razvija.

Najbolji scenariji:

Sukob ostaje ograničen na Izrael i Iran

Diplomatski pritisak spriječava širenje sukoba

Iran ne gađa na američke ciljeve

Izraelski napadi uspješno uništavaju nuklearne ciljeve bez šireg regionalnog odgovora

Najgori scenariji:

Amerika se uvlači u sukob
Uprkos svim američkim poricanjima, Iran jasno vjeruje da su američke snage odobrile i barem prećutno podržavale izraelske napade.

Iran bi mogao da napadne američke mete širom Bliskog istoka – kao što su kampovi specijalnih snaga u Iraku, vojne baze u Persijskom zalivu i diplomatske misije u regionu. Iranske posredničke snage – Hamas i Hezbolah – možda jesu znatno smanjene, ali njegove milicije koje ih podržavaju u Iraku ostaju naoružane i netaknute.

SAD su se plašile da su takvi napadi mogući i povukle su dio osoblja. U svojim javnim porukama, SAD su odlučno upozorile Iran na posljedice bilo kakvog napada na američke mete.

Šta bi moglo da se dogodi ako bi američki državljanin bio ubijen, recimo, u Tel Avivu ili negde drugdje?

Donald Tramp bi mogao biti primoran da djeluje. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je dugo optuživan da želi da uvuče SAD kako bi im pomogle da poraze Iran.

Vojni analitičari kažu da samo SAD imaju bombardere i bombe za uništavanje bunkera koje mogu da prodru u najdublje iranske nuklearne objekte, posebno u Fordou.

Tramp je obećao svojim biračima u MAGA da neće započeti nikakve takozvane „vječne ratove“ na Bliskom istoku. Ali podjednako mnogo republikanaca podržava i izraelsku vladu i njen stav da je sada vrijeme za promjenu režima u Teheranu.

Ali ako bi Amerika postala aktivna, to bi predstavljalo ogromnu eskalaciju sa dugim, potencijalno razornim posljedicama.

U sukob se uvlače zalivske zemlje
Ako Iran ne uspije da ošteti dobro zaštićene vojne i druge ciljeve Izraela, onda bi uvijek mogao da usmjeri svoje rakete na mekše ciljeve u Persijskom zalivu, posebno na zemlje za koje Iran vjeruje da su godinama pomagale i podržavale njegove neprijatelje.

U regionu postoji mnogo energetskih i infrastrukturnih ciljeva. Podsjetimo se da je Iran optužen za napad na naftna polja Saudijske Arabije 2019. godine, a njihovi saveznici, jemenski pobunjenici Huti, pogodili su ciljeve u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2022. godine.

Od tada je došlo do neke vrste pomirenja između Irana i nekih zemalja u regionu.

Ali ove zemlje su domaćini američkih vazduhoplovnih baza. Neke su takođe – diskretno – pomogle u odbrani Izraela od iranskog raketnog napada prošle godine.

Ako bi budu napadnute zalivske zemlje, onda bi i one mogle da zahtjevaju da američki ratni avioni dođu u njegovu odbranu, kao i u izraelsku.

Izrael ne uspijeva da uništi iranske nuklearne kapacitete
Šta ako izraelski napad ne uspije? Šta ako su iranska nuklearna postrojenja previše duboka, previše dobro zaštićena? Šta ako njegovih 400kg 60% obogaćenog uranijuma – nuklearnog goriva koje je samo mali korak od toga da bude osposobljeno da postane oružje, dovoljno za desetak bombi – ne bude uništeno?

Smatra se da su možda sakrivena duboko u tajnim rudnicima. Izrael je možda ubio neke nuklearne naučnike, ali nijedna bomba ne može uništiti iransko znanje i stručnost, piše BBC.

Šta ako izraelski napad ubijedi iransko rukovodstvo da je jedini način da se odvrate dalji napadi što brže – trka za nuklearnim kapacitetom? Šta ako su ti novi vojni lideri za stolom tvrdoglaviji i manje oprezni od svojih prethodnika?

U najmanju ruku, ovo bi moglo da primora Izrael na dalje napade, potencijalno vezujući region u kontinuirani krug udara i kontranapada. Izraelci imaju brutalan izraz za ovu strategiju – nazivaju je “košenje trave”.

Globalni ekonomski šok
Cijena nafte već raste.

Šta ako Iran pokuša da zatvori Ormuski moreuz, dodatno ograničavajući kretanje nafte?

Šta ako – sa druge strane Arabijskog poluostrva – Huti u Jemenu udvostruče svoje napore da napadnu brodove u Crvenom moru? Oni su posljednji preostali takozvani posrednički saveznik Irana sa istorijom nepredvidivosti i visoke sklonosti ka riziku.

Mnoge zemlje širom sveta već pate od krize visokih troškova života. Rastuća cijena nafte doprinjela bi inflaciji u globalnom ekonomskom sistemu koji već škripi pod teretom Trampovog carinskog rata.

I ne zaboravimo, jedini čovjek koji ima koristi od rasta cijena nafte je predsjednik Rusije Putin, koji bi iznenada vidio kako milijarde dolara više preplavljuju kasu Kremlja kako bi platio svoj rat protiv Ukrajine, piše BBC.

Iranski režim pada, ali šta onda?
Šta ako Izrael uspije u svom dugoročnom cilju da iznudi kolaps režima u Iranu?

Netanjahu tvrdi da mu je primarni cilj uništavanje iranskog nuklearnog kapaciteta. Ali je u svojoj jučerašnjoj izjavi jasno stavio do znanja da njegov širi cilj uključuje promjenu režima.

Rekao je “ponosnom narodu Irana” da je njegov napad “čistio put za postizanje vaše slobode od zlog i represivnog režima”.

Rušenje iranske vlade moglo bi se dopasti nekima u regionu, posebno nekim Izraelcima. Ali kakav bi vakuum to moglo ostaviti? Kakve bi nepredviđene posljedice bile? Kako bi izgledao građanski sukob u Iranu?

Mnogi se sjećaju šta se dogodilo i sa Irakom i sa Libijom kada je uklonjena jaka centralizovana vlada.

Dakle, mnogo toga zavisi od toga kako će se ovaj rat odvijati u narednim danima.

Kako – i koliko snažno – će Iran uzvratiti? I kakvo ograničenje – ako uopšte – SAD mogu da primjene na Izrael?

Od odgovora na ta dva pitanja mnogo toga će zavisiti.