Ivana Ilić, majka male Danke, oštro je reagovala na izjavu Direktora Centra za nestalu i zlostavljanju djecu Igora Jurića.
Vjerujem da i kod porodice male Danke sigurno postoji ta neka nada ili vjerovanje da je ona živa, ali postoji i kod mene. Imali smo mnogo u svijetu slučajeva gdje se i poslije nekoliko godina dijete nekim čudom pronađe. Zašto to ne bi bila baš Danka i zašto mi ne bi svjedočili nekom čudu gdje će se eto Danka pronaći – ovo je danas izjavio Igor Jurić.

Međutim, na te riječi je ubrzo oštro reagovala Dankina mama Ivana, rekavši za “Republiku” sljedeće:

– Gospodina Jurića zaista ne želim da komentarišem. Sjetite se njegovih prvih izjava gdje je osuđivao mene kao majku, pa sve na dalje… – rekla je Ivana Ilić.
Podsjetimo, Igor Jurić je istakao da ne može da ne vjeruje da su Dragijević i Janković počinili ovo krivično djelo, ali da bi sudija nekome dodijelila doživotni kaznu, koja je najteža, mora biti potpuno siguran da je neko počinio to krivično djelo.

– Da biste nekome odredili takvu kaznu ogromna je odgovornost. Ja neću da tvrdim da ne vjerujem tužilaštvu, međutim, ako tu zaista nema ni jednog neposrednog svjedoka, ako nema nijedan konkretni dokaz, osim tog jednog priznanja, onda imam takođe pravo i da sumnjam, kao što sumnja veliki broj građana – rekao je Jurić.

Podsjetimo, djevojčica Danka Ilić (2) nestala je 26. marta ove godine u 13.45 u Banjskom Polju kod Bora. Kako je utvrdila istraga, ubijena je samo sedam minuta kasnije – u 13.52 – kada je na nju naletilo službeno vozilo JKP Vodovor Bor u kom su bili Srđan Janković i Dejan Dragijević, prenosi Telegraf.
Srpska info

Vlasnik kompanije „Sektor Sekjuriti“ Slaviša Krunić nije pogođen iz blizine, a imao je dvije teške povrede glave i jedan hitac ga je pogodio u vrat i izašao na gornjem dijelu glave, a drugi ga je pogodio u desnom čeonom dijelu i izašao na lijevoj strani glave.

Ovo je u banjalučkom Okružnom sudu, na ponovljenom suđenju trojici optuženih za ovaj zločin rekao specijalista sudske medicine iz Beograda Vladimir Živković.

Optužene osim za ubistvo Krunića terete i za ubistvo njegovog člana obezbjeđenja Žarka Pavlović i ranjavanje vozač Goran Ilića. Prvostepenom presudom u ovom slučaju na 60 godina zatvora bili su osuđeni Benedi Đukanović zvani Bendžo i Rodoljub Gajić, dok je Emilio Baldo oslobođen optužbi.

Đukanović je dobio 40, a Gajić koji je bio radnik agencije „Sektor Sekjuriti“ i čuvao suprugu i djecu ubijenog Krunića osuđen je na 20 zatvora za pomaganje u zločinu.

Presudu je ukinuo Vrhovni sud Republike Srpske i slučaj vratio na novo suđenje na kome je određeno da se u predmetu treba uraditi rekonstrukcija događaja.

Vještak Živković je istakao da tvrdi da na Krunića nije pucano iz blizine jer na tijelu nisu pronađeni tragovi usta cijevi, niti barutnih čestica.

Pojasnio je da se pod blizinom smatra udaljenost manja od 50 centimetara kada se puca iz pištolja, te manja od 120 centimetara kada se puca iz puške. Vještak Živković je pojasnio da je povreda na desnoj strani čela Krunića bila ulazna i s desne strane, na šta je ukazalo i zalamanje čeonih kostiju od spolja prema unutra, dok je u trenutku hica u lijevu stranu vrata Krunićeva glava bila blago nagnuta u desno.

Tvrdnja odbrane optuženih u ovom slučaju je da je na Krunića pucano unutar vozila.

Živković se nije mogao izjasniti o redoslijedu nastanka teških povreda glave te rekao da je jedino sigurno da je prva povreda bila desne šake Krunića i da su sve povrede nastale u kratkom vremenskom periodu.

Vještaci balističari iz Centra za forenziku Federalne uprave policije u Sarajevu Bruno Franjić i Alija Kotarević utvrdili su da Krunić nije pogođen hicem iz pištolja.

Prema nalazu ovih vještaka 38 čahura pronađenih na licu mjesta ispaljeno je iz automatskih pušaka kalibra 7,62 milimetra koje su pronađene nakon ubistva Krunića i Pavlovića.

Tako je iz jedne puške ispaljeno 20 hitaca, a iz druge 18 pokazale su čaure pronađene na mjestu zločina. T

akođe su utvrdili da je 14 pištoljskih čahura nađeno na licu mjesta ispaljen o iz pištolja „glok“ koji je prema dokumentaciji koristio Ilić. Vještaci balističari objasnili su i da su čaure mogle odletjeti i do 12 metara od mjesta sa kojeg se pucalo.

Pojasnili su da prilikom pucanja iz puške čahure idu u desno i malo unazad paraboličnom putanjom.

Istovremeno vještaci su istakli da se ne može utvrditi iz koje je tačno puške pogođen Ilić.

Pojasnili su da je hitac koji je izvađen iz njegove noge imao na sebi tragove kako su rekli materijala koji ukazuje da je prethodno prošao kroz staklo ili lim, plastiku i nije rikošetirano. Branilac optuženog Đukanovića, Tatjana Vasić, rekla je da je zrno pronađeno u koljenu vozača tojote Ilića bilo gotovo očuvano, pa je upitala da li postoji mogućnost da je ispaljeno kroz neku mekšu prepreku poput pamuka ili knjige, što su vještaci negirali. KOVAČEVIĆ Specijalista sudske medicine Dalibor Nedić istakao da je vjerovatnije da je Željko Kovačević, koji je prema optužnici učestvovao u ovom zločinu i ubijen u razmjeni vatre, stradao na mjestu gdje nađen.

Istakao je da mu je nerealna tvrdnja da je ubijen negdje drugo i da je leš donesen na to mjesto. – Ko je god manipulisao s lešom zna samo bi se nasmijao na to.

Mnogo je vjerovartnije da je umro u tom položaju gdje nađen. Trebala bi najmanje tri čovjeka da leš donesu i naštimaju u tom položaju i za to bi trebalo puno vremena i ptianje je bili uspjelo-rekao je Nedić. Dodao je da jeste neobičan položaj u kojem je on pronađen mrtav, ali da je moguće da se tako desi.

– Tijelo je nađeno uglavljeno u kanalu, lijeva noga je bila savijena ispod tijela, a desna naprijed isturena naprijed, a glava je klonula. Lijeva ruka bila je povijena unazad iza leđa i šaka nasloljena na lijevu nogu, a i desna ruka je bila povučena unazad.

Postoji mogućnos da je nakon ranjavanja mogao da neko kratko vrijme skakuće na jednoj nozi i da se pokušavao da pridigne i oslone na desnu nogu i rukama se osloni na vagu kako bi se digao, ali je gubio brzo krv i snagu i trpio jakve bolove te nakon što je izgubio svijest glava je klonula i ruke ostale u tom položaju-pojasnio je Nedić.

Potvrdio je da je Kovačevića hitac pogodio sa zadnje strane u predjelu karlične regije i iazšao naprijed u predjelu stidne kosti.

– Metak je pogodio vrat butne kosti i razbio je te je promijenio pravac i izašao blago na gore. Presjekao je glavnu arteriju i venu i kod takvih povrda smrt nastupa za 15 minuta.

Na osnovu svih tragova i vremena kada je leš nađen i u kakvom stanju je taa bio smatram da smrt nije mogla nastupiti prije 22.30 časova-rekao je Nedić.

Biolog Vladana Perendija, koja je vještačila je tragove izuzete iz vozila u kojem su bili oštećeni rekla je da je pronašla tragove ljudske krvi.

Prema njenim riječima tragovi ljudsjke krvi nađeni su i na patosnici iz vozila, koje je prema naredbi za vještačenje izuzeto sa vozačeve strane.

Pojasnila je da je na stropu automobila pronađena materija koja je ogranskog i ljudskog porijekla i prema njenom mišljenju radi se o sivoj masi, vjerovatno dijelovima mozga.

KONTAMINACIJA

Advokat Tatjana Vasić je ujedno skrenula pažnju sudu da je policija po naredbi suda isjekla tapacirung i srušila kompletno staklo sa desne suvozačeve strane džipa u kojem su ubijeni Krunić i Pavlović „čime je došlo do apsolutne kontaminacije glavnih dokaza“. Sudija Branimir Jukić je zatim dodao da je džip toliko puta kompromitovan i transportovan da se ne može tvrditi ko je i kada narušio njegovu autentičnost.

Sudija je ujedno izjavio da postoje fotografije na kojim mjestima je džip bio oštećenm što svakako nije umirilo odbranu optuženih

OPTUŽNICA

Krunić i Pavlović ubijeni su 22. aprila 2019. godine u Glamočanima kod Banjaluke. Izrešetani su u službenom džipu ”tojota lend kruzer” na putu za Krunićevo porodično imanje, a u pucnjavi je teško ranjen i Krunićev vozač Goran Ilić. Kako je navedeno u optužnici Đukanović i Baldo su organizovali zločin zajedno sa Željkom Kovačevićem, koji je nastradao u razmjeni vatre tog 22. aprila prije pet godina.

Đukanović i Kovačević su označeni kao direktni izvršioci zločina i kako je navedeno u optužnici oni su ispalili najmanje 36 hitaca na džip žrtava u blizini Krunićeve kuće.

Optužnica Baldu tereti da je bio osmatrač i dojavljivač i da je javio kada je Krunićevo vozilo krenulo u zasjedu. Gajića optužnica tereti da je pokojnom napadaču Kovačeviću odavao informacije o kretanju i navikama svog gazde Krunića kako bi mu zauzvrat Kovačević oprostio novčani dug. Ponovljeno suđenje u ovom slučaju je počelo u martu ove godine.

Po naredbi suda će u ovom slučaju biti urađena i 3D rekonstrukcija događaja na licu mjesta kako bi se razjasnile određene nedoumice i između ostalog utvrdilo kako je i iz kojih smjerova pucano na “tojotu” u kojoj su bili žrtve.
Glas

Njemački pravosudni organi omogućili su da stogodišnjak Gregor Formanek, bivši čuvar u nacističkom logoru “Zahsenhauzen”, izađe pred sud, čime je poništena ranija odluka suda da on nije sposoban da podnese suđenje.

Formanek je prošle godine optužen za saučesništvo u ubijanju više od 3.300 ljudi dok je radio kao “SS” čuvar u koncentracionom logoru “Zahsenhauzen” tokom Drugog svjetskog rata.

Jedan medicinski stručnjak procijenio je u februaru da Formanek nije sposoban za suđenje zbog fizičkog i mentalnog stanja, te je Okružni sud u Hanauu tada donio odluku da se proces prekine.

Viši sud u Frankfurtu saopštio je juče da pomenuta procjena nije dovoljna, nakon žalbi koje su uložili tužilaštvo i satužioci, prenosi Srna.

Glavni tužilac u Frankfurtu Torsten Kunce pozdravio je odluku suda u Frankfurtu, naglasivši da bi to moglo biti posljednje takvo suđenje koje ima istorijski značaj, prenijela je “Raša tudej”.

Njemački mediji pišu da je Formanek radio u “Zahsenhauzenu” kod Berlina od 1943. do 1945. godine. Smatra se da je u logoru stradalo između 40.000 i 100.000 ljudi.

Prema njemačkom Zakonu, svako ko je radio u nekom nacističkom koncentracionom logoru može biti optužen za saučesništvo u ubistvima koja su tamo počinjena.