Connect with us

Zanimljivosti

OTKRIĆE KOJE ĆE DA ODUŠEVI SVE: Na planeti se rodio potpuno novi organizam, EVO O ČEMU SE RADI

Novootkriveni mikrob, privremeno nazvan Sukunarheum, nije virus. Ali, poput virusa, izgleda da ima samo jednu svrhu – da stvara još svojih kopija.

Koliko naučnici mogu da zaključe iz njegovog genoma jedinog dokaza o njegovom postojanju do sada – riječ je o parazitu koji ne pruža ništa organizmu u kojem boravi. Većina od svega 189 gena koji kodiraju proteine u Sukunarheumu posvećena je replikaciji sopstvenog genoma; sve ostalo što mu je potrebno mora da ukrade od svog domaćina Citaristes regius, dinoflagelata koji živi u okeanskim vodama širom svijeta.

Još veću misteriju izaziva to što neki njegovi genetski sekvencioni ukazuju da pripada arhejama – grupi jednostavnih ćelijskih organizama koji su bliži složenim organizmima poput ljudi, nego bakterijama poput Еšerihia koli.

Otkriće čudnog, virusima sličnog načina života Sukunarheuma, objavljeno prošlog mjeseca na bioRxiv-u, “dovodi u pitanje granice između ćelijskog života i virusa“, kaže Kejt Adamala, sintetska biolog iz Univerziteta Minesote, koja nije učestvovala u istraživanju.

– Ovaj organizam bi mogao biti fascinantan živi fosil – evolutivna prekretnica koja je uspjela da opstane – dodaje ona.

Sukunarheum je otkriven slučajno. Istraživači sa Univerziteta u Cukubi pokušavali su da sekvenciraju sav DNK unutar ćelija C. regius, jer je već bilo poznato da ovaj dinoflagelat udomljava simbiotske cijanobakterije. Međutim, pored očekivanih DNK sekvenci dinoflagelata i cijanobakterija, kao i genoma mogućih bakterijskih parazita, primijetili su neobičnu kružnu DNK dugu samo 238.000 baza – svega 5 odsto dužine genoma Е. koli.

– U početku smo mislili da je ovaj mali kružni genom neka vrsta artefakta – kaže Takuro Nakajama, evolucioni mikrobiolog sa Cukube.

Ali kada su Nakajama i njegovi saradnici koristili više različitih metoda za sekvenciranje i sastavljanje genoma, ova DNK petlja se stalno pojavljivala. Tim je na kraju morao da zaključi da neka druga jedinka, vjerovatno arheja, živi unutar C. regius.

Sa očiglednom nesposobnošću da živi van domaćina, i genomom koji je manje od polovine veličine dosad najmanjeg poznatog arhejskog genoma, Sukunarheum – još uvijek nezvanično ime inspirisano Sukuna-biko-nom, božanstvom niskog rasta iz japanske mitologije – jedinstven je među arhejama. Ne posjeduje najmanji mikrobni genom – ta čast pripada bakteriji koja živi u insektima koji se hrane sokovima biljaka i ima samo 160.000 baza. Ipak, ta bakterija sadrži gene koji proizvode molekule korisne za njenog domaćina.

Nasuprot tome, Nakajama kaže da Sukunarheum nema “gotovo ni jedan prepoznatljiv metabolički put“. To znači da vjerovatno ne može sam da proizvodi osnovne molekule – poput aminokiselina koje čine proteine ili nukleotida koji čine DNK – što sugeriše da ima „parazitski ili jednostrano eksploatatorski odnos“ sa domaćinom. Dodaje da, kao i virusi, Sukunarheum gotovo u potpunosti zavisi od ćelijskog mehanizma C. regiusa.

Ipak, Sukunarheum se u jednoj bitnoj stvari razlikuje od virusa: može da replicira svoj sopstveni genetski materijal. Virusi obično moraju da “otmu“ ćelije domaćina da bi pravili svoje kopije. Ali gotovo svi identifikovani geni Sukunarheuma povezani su sa replikacijom DNK, transkripcijom i translacijom. Ipak, Nakajama kaže da mikrobova „intenzivna fokusiranost na sopstveno razmnožavanje, čak i nauštrb gotovo svih metaboličkih funkcija, podsjeća na virusne strategije.“

Еlizabet Voters, biolog sa Državnog univerziteta u San Dijegu, koja je 2003. bila dio tima koji je objavio prvi genom arhejskog parazita koji parazitira na drugim arhejama, nije sasvim uverena da je Sukunarheum u procesu postajanja virusom.

-To je pomalo preuranjen zaključak – kaže, ali dodaje: “ako je tačno – nevjerovatno.“

Bez obzira na to, smatra da je mikrob “fascinantan“ i vjeruje da će Sukunarheum omogućiti osnovna, uzbudljiva istraživanja o tome kako se razvijaju genomi.

Adamala dodaje da, ako Sukunarheum zaista predstavlja mikrob koji je na putu da postane virus, to bi moglo da naučnicima pruži uvid u to kako su virusi uopšte nastali.

– Većina najvećih evolutivnih prelaza nije ostavila fosilne tragove, što otežava razumijevanje tačnih koraka – kaže ona i dodaje.

“Možemo da manipulišemo postojećom biohemijom kako bismo pokušali da rekonstruišemo drevne oblike – ili nam priroda ponekad da poklon, u vidu preživjelog evolutivnog prelaza – dodaje.

Već sada je jasno: Sukunarheum nije usamljen. Kada su Nakajama i njegovi saradnici analizirali javno dostupne DNK sekvence iz morske vode širom svijeta, pronašli su mnoge sekvence slične onima Sukunarheuma.

– Tada smo shvatili da nismo otkrili samo jedno čudno biće, već smo identifikovali prvi potpuni genom velike, dosad nepoznate linije arheja – kaže Nakajama.

Tim sada pokušava da napravi fotografiju Sukunarheuma – što nije lako, s obzirom na to da je vjerovatno manji od 1 mikrona. Arhejski parazit koji je proučavala Voters, a koji ima više nego dvostruko veći genom od Sukuaarheuma, ima samo 400 nanometara u prečniku. Istraživači takođe pokušavaju da utvrde kako se ova grupa odnosi prema drugim arhejama – da li ima bliskih slobodnoživećih rođaka, na primjer – i da otkriju šta tačno rade proteini ovog mikroba, uključujući nekoliko velikih, membranskih proteina koji mogu biti ključni za interakciju sa domaćinom.

Za Adamalu, ovo otkriće je podsjetnik na to koliko još toga ostaje da se otkrije.

– Ovo istraživanje pokazuje koliko je biologija još uvijek luda, prelijepa i nedovoljno shvaćena – kaže ona, prenosi “Telegraf”.

Related Topics:

Zanimljivosti

U BIH NIKAD NIJE DOSADNO: Ramo Isak objavio još jedan spot, ovaj put kreator je AI tehnologija (VIDEO)

Na YouTube kanalu objavljena je nova pjesma posvećena Rami Isaku, federalnom ministru unutrašnjih poslova i lideru stranke Snaga naroda.

Riječ je o još jednom “muzičko-političkom projektu” koji se, ako je suditi po komentarima gledalaca, kreće između satire i naučne fantastike.

Pjesma glasi:

„Ramo, Ramo, svi za tebe sad,

nek se ori pjesma, nek se ori grad.

Ramo, Ramo, ti si naš junak,

s tobom Bosna nikad neće past“,

a sve to uz prateći spot generisan pomoću vještačke inteligencije.

U videu, Ramo Isak jaše konja, nosi zastavu Bosne i Hercegovine i mač, dok digitalno nebo gori iznad njega.

AI tehnologija ga prikazuje kao svojevrsnog viteza modernog doba – čovjeka koji brani državu i narod, makar algoritamski.

Taman kad posmislimo da smo sve vidjeli…Kad ono Ramo

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KAKO JE “EGIPATSKA SELJANKA” POSTALA AMERIČKA BOGINJA SLOBODE: 139. rođendan Kipa slobode

Kip slobode otkriven je 28. oktobra 1886. godine u njujorškoj luci, kao dar Francuske Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom postojanja postao je globalni simbol slobode – ali i izvor brojnih zanimljivih, pa i pomalo čudnih priča.

Kip slobode, jedan od najpoznatijih spomenika na planeti, svečano je otkriven 28. oktobra 1886. godine na ostrvu Bedlou (danas Ostrvo slobode), uz prisustvo tadašnjeg predsjednika SAD Grovera Klivlenda. Spomenik je bio poklon francuskog naroda Americi, kao simbol prijateljstva i zajedničkih ideala slobode i demokratije.

Autor kipa bio je francuski skulptor Frederik Ogist Bartoldi, dok je konstrukciju osmislio inženjer Gistav Ajfel, kasnije poznat po Ajfelovom tornju. Visok 46 metara (sa postoljem 93), kip prikazuje ženu odjevenu u togu, s bakljom u ruci – simbolom prosvjetljenja – i tablom na kojoj piše 4. juli 1776., datum američke Deklaracije nezavisnosti.

Kroz decenije, Kip slobode postao je prva slika “novog svijeta” za milione imigranata koji su u 19. i 20. vijeku pristizali u Ameriku. Danas je nacionalni spomenik, dio UNESCO-ve svjetske baštine i nezaobilazna turistička atrakcija koju godišnje posjeti više od četiri miliona ljudi.

Ali, iza njegovog dostojanstvenog izgleda kriju se i priče koje su mnogo neobičnije nego što biste očekivali. Bartoldi je prvobitno zamislio kip kao prikaz arapske seljanke koja u ruci nosi fenjer, simbol slobode i napretka, namijenjen ulazu u Suecki kanal. Kada egipatske vlasti nisu imale novca, ideju je preoblikovao i ponudio Americi – tako je “egipatska seljanka” postala američka boginja slobode.

Do 1916. godine posjetioci su mogli da se popnu sve do baklje, ali je tada eksplozija u obližnjem skladištu municije, poznata kao Black Tom incident, oštetila kip i zabranila pristup toj zoni. Oštećenja od eksplozije i danas su djelimično vidljiva na bakarnoj konstrukciji.

Kada je postavljen, kip je bio potpuno bronzan i sjajan, ali je tokom godina oksidacija stvorila karakterističnu zelenu patinu. Početkom 20. vijeka građani su tražili da se “očisti”, ali stručnjaci su dokazali da taj sloj zapravo štiti metal od propadanja – i zelena je postala zaštitni znak Kipa slobode.

Zbog metala od kojeg je napravljena statua, ljeti temperatura u glavi zna dostići i 45 stepeni. Penjanje do krune postalo je pravi test izdržljivosti, pa su suvenirnice jedno vrijeme prodavale majice s natpisom “Preživio/la sam Kip slobode”.

Najpoznatija “mala sestra” Kipa slobode stoji u Parizu, okrenuta prema zapadu – ka Njujorku. Manje replike postoje i u Japanu, Brazilu, Las Vegasu i još desetak zemalja, pa sloboda, čini se, ima mnogo adresa.

Krajem 19. vijeka čuvar svjetionika na Bedlou ostrvu, Vilijam Boro, živio je sam u kućici pored kipa i bio poznat kao “pustinjak slobode”. Umro je 1906, a legenda kaže da je želio da mu pepeo bude razasut oko njegove baze – kako bi vječno čuvao gospođu s bakljom.

Bez obzira na sve legende i bizarne epizode, Kip slobode i dalje stoji ponosno u njujorškoj luci, kao podsjetnik da sloboda, iako često podložna vremenu i ljudskim slabostima, nikada ne gubi svoj sjaj.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN REKORD! Žena ošišala više od 500 ovaca u devet sati I UŠLA U ISTORIJU!

Australijanka Niki Lions (Nikki Lyons, 38), profesionalna šišačica ovaca iz savezne države Novi Južni Vels, ušla je u istoriju postavivši novi svjetski rekord za žene u ovoj zahtjevnoj disciplini.

Tokom devet sati napornog rada ošišala je 502 merino jagnjeta, čime je postavila globalni standard za ženski svijet ovčarstva, objavio je Abc.net.

Rekordni pokušaj održan je na jednoj farmi u saveznoj državi Viktorija, a Lions je započela posao u šest sati ujutru i radila neprekidno do 18 sati.

“Nisam potpuno zadovoljna, nekoliko jaganjaca mi je ipak promaklo”, rekla je kroz smijeh za australijski portal dodajući: “To je stvar s rekordima, uvijek se može bolje”!

Godine priprema i povratak nakon pauze
Za ovaj poduhvat pripremala se dvije i po godine, a put do uspjeha nije bio lak. Nakon rođenja četvoro djece Lions je uzela desetogodišnju pauzu od šišanja kako bi se posvetila porodici. Ipak, tokom pandemije korona virusa odlučila je da se vratiti poslu, jer je industriji hronično nedostajalo iskusnih šišača.

“Ponosna sam što sam se nakon toliko vremena vratila i dokazala da to mogu. Od domaćice i majke do svjetske rekorderke, to je fizički ogroman izazov”, kazala je Lions.

Kaže da bez strogog treninga u teretani i mentalne pripreme ovaj uspjeh ne bi bio moguć. Iako su joj koljena nakon maratonskog šišanja bila bolna, sve je, kaže, “prošlo iznenađujuće dobro”.

Životna misija i poruka industriji
Lions šiša ovce od djetinjstva i oduvijek je, kako sama priznaje, imala cilj da sruši svjetski rekord.

“Kada sam imala sedamnaest godina obećala sam sebi da ću to jednog dana uraditi i sada sam to ispunila”, rekla je ponosno.

Nakon iscrpljujućeg izazova, planira da uzme kratak odmor, ali je iskoristila priliku da pošalje snažnu poruku australijskoj javnosti i vlastima.

“Australija je izgrađena na ‘leđima’ ovaca. Naša zemlja i identitet oblikovani su vunarskom industrijom. Sada pozivam svoju zemlju da ponovo oživi tu industriju, treba nam više ljudi koji će kupovati australijsku vunu”, rekla je ona, prenosi Agroklub.

Nastavi čitati

Aktuelno