Connect with us

Svijet

OTKRIVEN ČITAV RAZGOVOR njemačkih oficira o planovima za NAPAD na Krimski most

Glavni urednik Sputnjika i RT Margarita Simonjan objavila je stenogram audio snimka razgovora njemačkih oficira o planovima za napad na Krimski most. Tekst stenograma prenosimo u cjelini.

Devetnaestog februara 2024. godine načelnik odjeljenja za operacije i obuke komande Ratnog vazduhoplovstva Njemačke Grefe, inspektor Ratnog vazduhoplovstva Bundesvera Gerharc i pripadnici Centra za vazdušne operacije kosmičke komande Bundesvera Fenske i Fronštate održali su razgovor sljedećeg sadržaja.

Gerharc: Zdravo, svima! Grefe, ti si sada u Singapuru?

Grefe: Da.

Gerharc: Dobro. Moramo da provjerimo informacije. Kao što ste već čuli, ministar odbrane Pistorijus namjerava da pažljivo razradi pitanje isporuke raketa „taurus“ Ukrajini. Treba da se sastanem sa njim. Potrebno je sve razmotriti kako bismo mogli da započnemo rad na tom pitanju. Za sada ne vidim da je naznačen momenat isporuke ovih raketa. Nije se desilo da mu je kancelar rekao: Želim odmah da dobijem informaciju, a sutra ujutru ćemo donijeti odluku. Nisam to čuo. Nasuprot, Pistorijus procjenjuje cijelu ovu pokrenutu diskusiju. Niko ne zna zašto federalni kancelar blokira ove isporuke. Naravno, ima najnevjerovatnijih glasina. Navešću primjer: juče me zvala novinarka koja je veoma bliska kancelaru. Čula je negdje u Minhenu da su rakete „taurus“neispravne. Pitao sam ko joj je to rekao. Ona je odgovorila da joj je to rekao neko vojno lice. Naravno, izvor informacija je sa nižeg nivoa, iako se novinarka uhvatila za tu izjavu i želi da od toga napravi vijest sa naslovom: „Sada znamo zašto kancelar odbija da pošalje rakete ‘taurus’ – one ne rade“. Sve je to glupost. Samo ograničeni krug lica ima pristup ovakvim temama. Ipak, vidimo kakve se gluposti u međuvremenu šire, apsolutne besmislice. Želim da sa vama usaglasim ovo pitanje kako se ne bismo kretali u pogrešnom pravcu. Prije svega, imam pitanja za Froštedta i Fenske. Ko je razgovarao sa vama na ovu temu? Da li vam se obraćao Frejding?

Fronštate: Ne, razgovarao sam samo sa Grefe.

Fenske: Takođe, razgovarao sam samo sa Grefe.

Gerharc: Možda će vam se ponovo obratiti. Vjerovatno ću morati da učestvujem na saslušanjima budžetske komisije, jer su se pojavili problemi, povezani sa porastom cijena za konverziju infrastrukture za F-35 u Buhelu. Već sam preko Franka poslao moje preporuke kako bismo imali slajdove radi vizuelizacije materijala. Pokazali smo mu probnu prezentaciju gdje su rakete „taurus“ postavljene na nosač tornado ili na drugi nosač, u skladu sa zadatkom. Ipak, teško da to mogu da zamislim. Treba imati u vidu da je to polusatni sastanak i zato ne treba pripremati prezentaciju na 30 slajdova. Izvještaj treba da bude kratak. Treba pokazati mogućnosti rakete i kako se može koristiti. Neophodno je uzeti u obzir ako donesemo političku odluku o predaji raketa kao pomoći Ukrajini, do kakvih posljedica to može dovesti. Na primjer, ako bude riječi o načinima isporuke… Znam kako rade Englezi. Oni ih uvijek prevoze oklopnim vozilima „Ridgback“. U njima ima mjesta za nekoliko ljudi. Francuzi tako ne rade. Oni isporučuju Ukrajini Ku7 sa „skalp“. „Storm šedou“ i „skalp“ imaju slične tehničke nkarakteristike kad je u pitanju montaža. Kako ćemo riješiti ovaj problem? Hoćemo li isporučiti rakete MBDA pomoću „Ridgback“ ili na ruke? Jedan od naših ljudi će biti prekomandovan sa MBDA? Grefe, izvijestite nas kakav je naš stav po ovom pitanju. Gospodo Fenske i Froštedt, izvijestite, kako vi vidjite situaciju.

Grefe: Počeću od najdelikatnijih pitanja, od postojeće kritike na račun isporuka. Diskusija ima gotovo svuda. Ovdje postoji nekoliko najvažnijih aspekata. Prije svega, to su rokovi isporuke. Ako kancelar sada odluči da treba da pošaljemo rakete, one će biti spremne za primjenu tek nakon osam mjeseci. Kao drugo, ne možemo da skratimo vrijeme. Zato što ako to učinimo, može doći do pogrešne primjene, raketa može da padne na vrtić, pa će ponovo biti civilnih žrtava. Ovi aspekti se moraju uzeti u obzir. Neophodno je istaći tokom razgovora da bez firme-proizvođača ne možemo ništa da uradimo. Možemo malo da pritisnemo proizvodnju, ali ne treba čekati da se nakupi 20 komada, možemo da pošaljemo po pet. Vrijeme isporuke ovih raketa direktno zavisi od industrije. Ko će to platiti? Još jedno pitanje: na kakve oružane sisteme će se ove rakete postavljati? Kakva treba da bude interakcija firme i Ukrajine? Ili imamo uređenu nekakvu integraciju?

Gerharc: Mislim da ne. Zato što je proizvođač TSG izjavio da oni mogu da riješe problem u toku šest mjeseci nezavisno od toga da li se radi o „Suhoju“ ili F-16.

Grefe: Ako se federalni kancelar odluči na to, treba imati u vidu da će samo za proizvodnju nosača. Kao treće, teoretski bismo mogli da se bavimo i pitanjem obuke. Već sam govorio da sarađujemo sa proizvođačem raketa. Oni obučavaju održavanju ovih sistema, a mi taktičkoj primjeni. Za to su potrebna tri-četiri mjeseca. Ovaj dio obuke može da se održava u Njemačkoj. Prilikom isporuke prvih raketa moramo da brzo donesemo odluku koja se tiče nosača i obuke. Možda ćemo morati da se po ovom pitanju obratimo Britancima, i iskoristimo njihov „nou-hau“. Možemo da im predamo baze podataka, satelitske snimke, stanice za planiranje. Pored isporuke samih raketa koje imamo, sve ostalo mogu da dostave industrija ili IABG.

Gerharc: Moramo da zamislimo da oni mogu da koriste avione sa nosačima za rakete „taurus“ i za „storm šedou“. Englezi su bili tamo i opremili avione. Sistemi se ne mogu toliko mnogo razlikovati, mogu se koristiti i za „taurus“. Mogu da ispričam vezano za iskustvo primjene sistema „patriot“. Naši stručnjaci su najprije takođe računali na dugačke rokove, iako su uspjeli da se izbore sa tim u toku predviđenih nedjelja. Uspjeli su da sve puste u rad tako brzo i u toj količini da su naši saradnici rekli: „Svaka čast. Nismo to očekivali.“ Sada vodimo rat u kome se koristi mnogo više modernih tehnologija, nego u našem starom dobrom „luftvafeu“. To sve navodi na pomisao da kada se bavimo planiranjem rokova, ne treba da ih precjenjujemo. A, sada, gospodo Fenske i Fronštadt, želio bih da čujem vaše mišljenje povodom mogućih isporuka Ukrajini.

Fenske: Želio bih da se zadržim na pitanju obuke. Već smo se bavili ovim pitanjem, i ako budemo imali posla sa osobljem koje je već prošlo odgovarajuću obuku i paralelno će se obučavati, za to će preliminarno trebati oko tri nedjelje, kako bi se proučila tehnika i tek onda pristupilo direktnoj obuci u Ratnom vazduhoplovstvu, koja će trajati oko četiri nedjelje. Prema tome, to je mnogo manje, nego 12 nedjelja. Naravno, sve to je pod uslovom da osoblje bude imalo odgovarajuće kvalifikacije, obuka se može obaviti bez usluga prevodioca, i još par detalja. Već smo razgovarali sa gospođom Fridberger. Ako se radi o borbenoj primjeni, onda će nam u tom slučaju, de fakto, savjetovati da pružimo podršku makar prvoj grupi. Teško je planirati, jer je za obuku našeg osoblja bilo potrebno oko godinu dana, a mi sada pokušavamo da skratimo to vrijeme na deset nedjelja i istovremeno se nadamo da će moći da se trkaju bespućima u bolidu, predviđenom za „Formulu 1“. Moguća varijanta je da se pruži planska tehnička podrška, teoretski je to moguće uraditi iz Buhela pod uslovom da se stvori bezbjedna veza sa Ukrajinom. Ako bi ovo bilo dostupno, onda bi se nadalje moglo sprovesti odgovarajuće planiranje. To je, u najmanju ruku, glavni scenario da se obezbedi puna podrška proizvođača, podrška preko korisničke službe, koja će rješavati probleme sa softverom. U principu, sve isto onako kao što je kod nas u Njemačkoj.

Gerharc: Samo malo. Shvatam o čemu govorite. Političare može zabrinuti direktna zatvorena veza Buhela i Ukrajine što može da postane direktno učešće u ukrajinskom sukobu. Ali, u takvom slučaju može se reći da će se razmena informacija odvijati preko MBDA, a mi ćemo poslati jednog ili dva naša stručnjaka u Šrobenhauzen. Naravno, to je lukavstvo, ali sa političkog stanovišta, to će, možda, izgledati drugačije. Ukoliko se razmena informacija odvija preko proizvođača, to nema veze sa nama.

Fenske: Postaviće se pitanje kuda idu informacije. Ako se radi o informacijama o metama za uništenje, koje u idealnim uslovima uključuju satelitske snimke, koji obezbeđuju maksimalnu preciznost do tri metra, onda ih moramo najpre obraditi u Buhelu. Smatram da se nezavisno od toga može organizovati razmena informacija Buhela i Šrobenhauzena ili se može razraditi mogućnost prenosa informacija u Poljsku, radi toga što se tamo može doći automobilom. Ovo pitanje se treba pažljivo razmotriti, varijante će se, verovatno, pojaviti. Ako budemo podržani, u najgorem slučaju, možemo čak i da putujemo automobilom, što će omogućiti da se skrati vreme reagovanja. Naravno, nećemo moći da odreagujemo u toku sat vremena, jer ćemo morati da damo saglasnost. U najboljem slučaju, tek nakon šest sati od dobijanja informacija, avioni mogu da ispune naredbu. Za pogađanje određenih ciljeva, dovoljna je i preciznost veća od tri metra, ali u slučaju da je potrebno da se precizira cilj, treba raditi sa satelitskim snimcima, koji će omogućiti njegovo modelovanje. U tom slučaju vreme reagovanja može da iznosi do 12 časova. Sve zavisi od cilja. Nisam proučavao ovo pitanje detaljno, ali pretpostavljam da je moguća i takva varijanta. Samo treba reći da nam predstoji da razmislimo kako da organizujemo prenos informacija, prenosi Sputnik.

Svijet

AI ULAZI U ŠKOLE: Grčka postaje eksperimentalni poligon za tehnologiju?

Grčka pokreće nacionalni pilot-program AI obuke za nastavnike i učenike, uz ambiciju da postane tehnološki lider, ali i uz burne reakcije zbog rizika koje ova revolucija nosi.

Nastavnici u srednjim školama u Grčkoj uskoro će proći kroz intenzivan program obuke za korišćenje alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji.

Ove nedjelje, zaposleni u 20 škola biće obučeni da koriste specijalizovanu verziju ChatGPT-ja, prilagođenu akademskim institucijama, na osnovu novog sporazuma između konzervativne vlade i kompanije OpenAI.

“Moramo da prihvatimo da vještačka inteligencija ne postoji u nekom paralelnom svijetu. Ona je već tu”, poručila je ministarka obrazovanja Sofija Zaharaki uoči početka pilot-projekta.

Program, koji bi u januaru trebalo da se proširi na nacionalni nivo, svrstava Grčku među prve zemlje koje uvode generativnu vještačku inteligenciju direktno u učionice. Prve radionice biće fokusirane na obuku nastavnika, od planiranja nastave i istraživanja do personalizovane pomoći učenicima, prije nego što se ChatGPT Edu postepeno uključi u sam obrazovni proces. Proljeća naredne godine, starijim srednjoškolcima takođe će biti dozvoljeno korišćenje alata, uz strogu kontrolu pristupa, navode zvaničnici.

Grčka prati primjer Estonije, jedne od prvih zemalja koje su se odlučno okrenule digitalnim obrazovnim tehnologijama. Vlada premijera Kirjakosa Micotakisa, poznata po prouniverzitetskim i probiznis reformama, želi da zemlju pozicionira kao tehnološki centar regiona, Atina već priprema jednu od prvih evropskih “AI fabrika”.

Micotakis je nedavno upozorio da bi “značajni društveni nemiri” mogli da izbiju ako se AI revolucija bude tumačila kao nešto što bogati isključivo tehnološke kompanije. Ipak, njegova administracija među prvima je razvila nacionalnu strategiju pripreme građana za “promjene koje će donijeti široka primjena ove tehnologije”.

“Ako ne možeš da pobjediš bot, pridruži mu se”

U školama, gdje većina učenika i sada koristi aplikacije poput ChatGPT-ja, vlada se vodi filozofijom: “Ako ne možeš da pobjediš bot, pridruži mu se”.

Ipak, među djelom javnosti entuzijazam izostaje. Srednjoškolci, koji se suočavaju sa pritiscima rigidnog i ispitno orijentisanog sistema, strahuju da bi AI, ako se nekontrolisano razvija, mogla da ih “nadmudri i preuzme kontrolu”.

“Plaši me”, kaže sedamnaestogodišnji Aristidis Tolos tokom protesta u centru Atine, djelom organizovanog zbog pravca obrazovnih reformi. “Traže previše od nas, a sad još i ovo. AI nema dušu, to je mašina”.

Direktor globalnih poslova OpenAI-ja, Kris Leben, poručuje da grčka odluka da testira ChatGPT u školama predstavlja “novo obrazovno poglavlje” za zemlju. Kompanija se obavezala da će nadgledati primjenu “najboljih praksi za bezbjedno i efikasno korišćenje u učionici”.

Skeptici upozoravaju da bi Grčka mogla postati eksperimentalni poligon za tehnologiju koja nosi ozbiljne rizike, uključujući slabljenje kritičkog i kreativnog mišljenja.

U sedištu sindikata srednjoškolskih profesora OLME vlada vidna zabrinutost.

“Na našem nedavnom kongresu ovo je bila glavna tema, mnogi su izrazili ozbiljan nemir”, kaže zvaničnik Dimitris Aktipis, dodajući da se profesori pitaju da li će promjene dovesti do “učionica bez nastavnika”.

Nastavnici se boje i da bi nova tehnologija mogla pojačati zavisnost mladih od ekrana, u trenutku kada Grčka postaje prva zemlja u Evropi koja će blokirati društvene mreže za djecu mlađu od 15 godina.

“Poslije 40 godina u prosvjeti mogu iskreno da kažem da su ekrani unazadili djecu”, kaže Dimitris Panajiotokopulos, koji je ove godine otišao u penziju kao direktor osnovne škole. “AI nije lijek za sve. Ona je ozbiljna prijetnja kritičkom mišljenju ako se djeci serviraju gotovi odgovori”.

Poboljšavanje infrastrukture

Vlada bi, dodaje on, trebalo prije svega da se bavi poboljšanjem infrastrukture, jer u zemlji koja decenijama traži veća ulaganja, obrazovanje i dalje dobija manje od 5 odsto budžeta.

“Zimi vidite djecu kako se tresu od hladnoće jer smijemo da uključimo grijanje samo jedan sat”, kaže Panajiotokopulos. “Pričaju o digitalnom dobu, a u školama često ne rade ni osnovne stvari poput utičnica i struje. To je užasan problem koji hitno mora da se riješi”.

OLME okuplja oko 85.000 nastavnika, uglavnom stalno zaposlenih, koji upozoravaju da je u učionicama duboko ukorjenjena kultura bubanja gradiva.

“Ne treba da budemo tehnofobi. AI, uostalom, može pomoći nastavnicima da budu efikasniji”, kaže Panos Karagijorgos, profesor fizike u srednjoj školi. “Ali postaje problem kada se koristi u sistemu koji kao jedini cilj ima prolazak na ispitima. Škole ne teže tome da djeca budu zaokružene ličnosti, što guši kreativnost.”

Do sada se vještačka inteligencija koristila isključivo u privatnim školama u Grčkoj. Atinska škola Athens College, koju su pohađali brojni grčki lideri uključujući Micotakisa, bila je među prvima koje su AI koristile za kreiranje programa i pripremu nastave.

“Ne mislim da Grčka smije da propusti ovaj voz”, kaže Aleksis Filaktopulos, predsjednik upravnog odbora škole, dodajući da snažno podržava uvođenje AI u nacionalni kurikulum pod uslovom da se očuvaju kritičko mišljenje i kreativnost. “Sa AI nema lakih odgovora. Ona mora da bude alat – ali uz mnogo ograničenja i zaštitnih mehanizama”.

Nastavi čitati

Svijet

OTKRIVENA NAJVEĆA TAJNA SERIJSKIH UBICA: Naučnici analizirali osobine 45 monstruma

Serijske ubice vijekovima fasciniraju i zastrašuju. Od gotovo mitskog Džeka Trbosjeka preko neuhvatljivog Zodijaka do Eda Gejna, Teda Bandija i Mihaila Popkova, priče o ovim monstrumima ne prestaju da privlače pažnju.

I uvijek se postavlja jedno pitanje – zašto se oni odlučuju da svoj trag na planeti ostave ubijanjem i kasapljenjem.

Istraživači sa Univerziteta u Bambergu ušli su u trag mračnom i složenom obliku narcisizma kod seksualno motivisanih serijskih ubica.

Oni su naveli da mnogi muški prestupnici kombinuju krhku osjetljivost sa žudnjom za divljenjem i dominacijom, a to su zaključili na osnovu njihovih priznanja i saslušanja, a ne na osnovu psihijatrijskih etiketa, piše MedicalXpress.

Prema definiciji Simpozijuma o serijskim ubicama Federalnog istražnog biroa (FBI), serijska ubistva predstavljaju protivzakonito ubijanje dvije ili više žrtava u odvojenim događajima.

Tipovi serijskih ubica po motivima
Policijski i forenzički timovi već decenijama grupišu serijske ubice u kategorije prema motivima:

vizionari su ubice koje pokreću psihoze i halucinacije,
misionari su oni koji vjeruju da, iz nekog razloga, moraju da eliminišu specijalnu grupu ljudi,
ubice koje traže uzbuđenje uživaju u samom činu ubijanja,
ubice koje žele moć i kontrolu žele da uspostave potpunu dominaciju nad žrtvama, često kroz seksualno zlostavljanje,
hedonisti, čiji zločini se vrte oko požude i seksualnih pobuda, često parafilija.
Raniji kriminolozi su grupisali ubice koje žele moć i kontrolu, ubice koje traže uzbuđenje i ubice zbog požude u seksualno motivisane serijske ubice, a na osnovu seksualnih motiva i obrazaca sadističkog ponašanja koje ugključuje agresiju i dominaciju. U ovoj podgrupi, zločinci često pokazuju specifičan izbor žrtve, manipulaciju njima i posmrtno ponašanje koje pojačava osjećaj moći i superiornosti.

“Dok su ovakve tipologije uticajne u detektivskom i forenzičkom kontekstu, nedavni razvoj u klasifikaciji naglasio je dimenzionalni, a ne kategorički pristup psihopatologiji. Ova promjena prepoznaje da su mnoge osobine povezane sa nasilnim zločinima, poput narcisizma, psihopatije ili sadizma, često preklapaju i ne uklapaju jasno u motivacione kategorije. Tipološki okvir zbog toga ima svoja ograničenja, ali predstavlja pragmatično oruđe u pravljenju profila ubica i istraživanju zločina”, navodi se u studiji “Narcisističke osobine kod seksualno orijentisanih serijskih ubica”, objavljenoj u Journal of Police and Criminal Psychology.

Kako se navodi, ranija istraživanja su povezivala narcisizam, psihopatiju i sadizam sa obrascima ponašanja i predlagala su da se ove osobine često preklapaju, pa da nije uvijek moguće jasno razdvojiti tipove ubica.

Narcisizam je u ovom kontekstu opisan u dvije glavne varijante
Grandiozni narcisizam obuhvata dominaciju, osjećaj povlašćenosti, naduvano samopoštovanje i asertivni međuljudski stil.

Ranjivi narcisizam uključuje preosjetljivost, nesigurnost, socijalno povlačenje i samozaštitno povlačenje od percipirane kritike.

Ranija istraživanja o seksualno motivisanim serijskim ubicama uglavnom su se fokusirala na grandiozne karakteristike, dok su se zapažanja vezana za usamljenost, anksioznost, izolaciju i traumu često pojavljivala u narativnom obliku bez sistematske analize kao ranjiva narcisoidnost.

Analiza mješovitog sadržaja
Istraživači sa Univerziteta u Bambergu u novoj studiji su sproveli metode analize mješovitog sadržaja kako bi istražili na koji način se grandiozna i ranjiva narcisoidnost pojavljuju i koegzistiraju kod seksualno motivisanih muških serijskih ubica.

Istraživači su počeli sa bazom podataka o serijskim ubicama
Radford/FGCU, koja sadrži podatke za više od 1.043 pojedinca. Iz te grupe, 345 seksualno motivisanih serijskih ubica ispunilo je osnovne kriterijume: bili su to muškarci koji su djelovali sami, čija su ubistva bila primarno seksualne prirode, koji su operisali između 1960. i 2021. godine, proglašeni su uračunljivim za suđenje i osuđeni su. Potpuna priznanja ili saslušanja obezbjeđeni su za 45 muškaraca.

Tih 45 prestupnika činilo je konačni uzorak. Otprilike 71 odsto njih bili su bijelci, 20 odsto crnci, a oko devet odsto Latinoamerikanci. Jedna trećina je dolazila iz Kalifornije, dok su ostali bili grupisani u Ohaju, Indijani, Misuriju, Teksasu, a bilo je tu i prestupnika koji su djelovali u više država. Starost se kretala od 15 do 48 godina, sa prosjekom od oko 30. Svaki prestupnik je ubio između dvije i 22 žrtve, s prosjekom od oko osam.

Umjesto da postave pitanje da li ubica “ima” narcisoidni poremećaj ličnosti, postavljali su pitanje koji se aspekti narcisoidnosti pojavljuju, u kojim kombinacijama i koliko često. Tim je koristio dva savremena modela narcisoidnih crta.

Ubice će brže završavati iza rešetaka
Prvi, poznat kao Koncept narcisoidnog divljenja i rivalstva, dijeli grandioznu narcisoidnost na dvije socijalne strategije. “Divljenje“ pokriva samopromociju, šarm i poriv da ga ljudi vide kao superiornog i jedinstvenog. “Rivalstvo“ pokriva antagonističko takmičenje, otvoreno obezvrijeđivanje drugih i agresivne odgovore kad se osoba osjeća ugroženom.

Drugi model, Koncept ranjive izolacije i neprijateljstva, radi nešto slično kao ranjiva narcisoidnost. “Izolacija“ obuhvata socijalno povlačenje, skrivanje, sumnju u sebe i preokupiranost potencijalnom kritikom. “Neprijateljstvo“ obuhvata zavist, sumnjičavost, projekciju sopstvenog neprijateljstva na druge i pakosne ili prikriveno agresivne reakcije.

Istraživači su čitali policijska priznanja, saslušanja, intervjue FBI, transkripte sa suđenja i druga dokumenta u kojima su riječi ubica prenijete od riječi do riječi. Pažnja je bila usmjerena na dvije oblasti narativa: objašnjenja prva dva ubistva i opise djetinjstva i odrastanja. Imena, lokacije i ključni datumi su uklonjeni radi anonimizacije, ali je formulacija ostala netaknuta.

Koristeći strukturirani priručnik za kodiranje, analitičari su označavali fraze u kojima se pojavljuje bilo koji od četiri aspekta. Bar jedna definišuća karakteristika morala je biti prisutna da bi segment dobio određeni kod. Na primjer, izjava obojena paranoidnom sumnjom ili osjećajem napada bez povoda spadala bi pod ranjivo neprijateljstvo, dok bi hvalisanje o boljem radu od policije ili psihijatara odgovaralo grandioznom rivalstvu ili divljenju.

Drugi koder je nezavisno radio na podskupu materijala, a šema kodiranja je usavršavana dok slaganje nije dostiglo visok nivo. Uslijedilo je potpuno ponovno kodiranje sa finalizovanim kategorijama.

Šta su otkrile riječi ubica
Narcisoidni sadržaj pojavio se u izjavama većine od 45 muškaraca. Ranjiva narcisoidnost otkrivena je u 89 odsto slučajeva, nešto češće nego grandiozna narcisoidnost sa 87 odsto.

Ranjivo neprijateljstvo se istaklo kao najčešća pojedinačna crta. Fraze koje su u skladu sa zavišću, sumnjičavošću, projekcijom ili pakošću pojavile su se kod 84% prestupnika i u 38% svih kodiranih segmenata. Ranjiva izolacija pojavila se kod 58% prestupnika i 13% segmenata, što je čini najređom od četiri aspekta.

Grandiozne crte su se pojavljivale paralelno. Grandiozno divljenje se pojavilo kod 76% prestupnika i 26% segmenata, odražavajući ponovljene napore za samopromocijom i tvrdnje o jedinstvenosti ili posebnoj kompetenciji. Grandiozno rivalstvo pojavilo se kod 71% prestupnika i 24% segmenata, bilježeći otvoreno obezvređivanje drugih i neskrivenu iritaciju ili agresiju kada se dovodio u pitanje percipirani status.

Statističko testiranje je potvrdilo da se četiri crte nisu pojavljivale u jednakim stopama. Ranjivo neprijateljstvo se javljalo daleko češće nego što se očekivalo pod ravnomernom distribucijom, dok se ranjiva izolacija javljala daleko rjeđe. Grandiozno divljenje i rivalstvo nalazili su se bliže očekivanoj srednjoj vrijednosti, uz skromna odstupanja.

Obrasci pojedinaca mogu biti još rječitiji za profilisanje od sirovih frekvencija. Grandiozno divljenje i grandiozno rivalstvo često su išli zajedno. Većina prestupnika koja je tražila divljenje takođe je pokazivala rivalski antagonizam, a većina onih koji su pokazivali rivalstvo takođe se upuštala u samoveličanje.

Ranjive crte su se takođe grupisale. Prestupnici koji su pokazivali ranjivu izolaciju gotovo uvijek su pokazivali i ranjivo neprijateljstvo, a većina onih sa neprijateljstvom takođe je pokazivala izolaciju. Drugim riječima, muškarci koji su se socijalno povlačili i sumnjali u sebe često su opisivali i osjećaj da su nepravedno napadnuti, zavidni ili progonjeni.

Unakrsne veze između grandioznih i ranjivih aspekata stvorile su najsloženiju sliku. Mnogi prestupnici koji su žudjeli za divljenjem takođe su pokazivali ranjivo neprijateljstvo, a mnogi sa grandioznim rivalstvom takođe su pokazivali ili izolaciju ili neprijateljstvo.

Jedna poveća podgrupa kombinovala je rivalstvo sa neprijateljstvom, sugerišući profile u kojima spoljašnja takmičarska nastrojenost i obezvrijeđivanje drugih počivaju na podlozi odbrambenog neprijateljstva i sumnjičavosti.

Analiza na nivou segmenta podržala je tu sliku. Crte vezane za odbrambeni antagonizam (divljenje, rivalstvo i neprijateljstvo) su imale tendenciju da se pojavljuju u istim dijelovima izjava ili blizu jedne drugih. Ranjiva izolacija se pojavljivala češće na distanci od tih kodova, pojačavajući ideju da socijalno povlačenje i samozaštitno povlačenje borave u unutrašnjijem psihološkom prostoru.

Šta istraživanje pokazuje, a šta ne
Autori tvrde da se seksualno motivisane serijske ubice u ovom uzorku generalno ne uklapaju u jednostavnu etiketu “grandioznog” ili “ranjivog“. Mnogi se kreću napred-nazad između razmetanja i krhkosti, između hvalisanja o superiornosti i narativa natopljenih nezadovoljstvom, nepovjerenjem i percipiranim progonom.

Takvi obrasci mogu pomoći u preciziranju kriminalističkog profilisanja skretanjem pažnje na kombinacije crta umjesto na pojedinačne karakteristike, postavljajući temelje za proučavanje presjeka narcisoidnosti sa psihopatijom, impulsivnošću i drugim crtama.

Muškarci koji sebe opisuju kao jedinstveno vješte ili pametnije od vlasti, dok istovremeno prepričavaju duge istorije socijalnog povlačenja, poniženja i ogorčenosti, mogu odgovarati obrascu rizika bližem prestupnicima u ovoj studiji nego muškarci koji pokazuju samo jednu stranu tog profila.

Autori takođe upućuju notu opreza. Narcisoidne crte u blagom ili umjerenom obliku pojavljuju se u opštoj populaciji i same po sebi ne predviđaju nasilje. Mnogi ljudi koji su osjetljivi na kritiku ili vole divljenje nikada ne počine zločine. Svaka upotreba obrazaca crta u istragama morala bi da se posmatra zajedno sa drugim informacijama o ponašanju, istoriji i kontekstu, a ne kao samostalan test.

NAJSMRTONOSNIJE SERIJSKE UBICE
1. Luis Garavito, Kolumbija

Nadimak: Zvijer ili Šilja

Broj žrtava: 138-221

Sudbina: Preminuo je 12. oktobra 2023.

2. Pedro Lopez, Kolumbija

Nadimak: Monstrum sa Anda

Broj žrtava: 110

Sudbina: Nestao 1999.

3. Mihail Popkov, Rusija

Nadimak: Sibirski vukodlak ili Angarski manijak

Broj žrtava: 78

Sudbina: U zatvoru.

Nastavi čitati

Svijet

OBRT OKO MIROVNIH PREGOVORA: Tramp odustao od ULITMATUMA Ukrajini

Predsjednik SAD Donald Tramp juče je odustao od ultimatuma koji je postavio Ukrajini – da do četvrtka prihvati američko-ruski mirovni plan – i umanjio je značaj izvještaja da je njegov pregovarač Stiv Vitkof savjetovao Ruse kako da mu pristupe u vezi sa sporazumom.

Kako piše Rojters, Tramp je razgovarao sa novinarima u avionu “Er Fors One”, na putu ka Floridi za Dan zahvalnosti.

“Napredak u pregovorima”
Tramp je rekao da američki pregovarači napreduju u razgovorima sa Rusijom i Ukrajinom i da je Moskva pristala na neke ustupke, bez navođenja detalja.

Američki okvir za okončanje rata, o kome je Rojters prvi izvijestio prošle nedjelje, izazvao je zabrinutost u Evropi i Kijevu zbog mogućnosti da Trampova administracija pokušava da primora Ukrajinu da prihvati snažno promoskovski sporazum.

Tramp je potvrdio da će njegov izaslanik Stiv Vitkof sledeće nedjelje otputovati u Moskvu kako bi se sastao sa Vladimirom Putinom, i da je u proces uključen i njegov zet Džared Kušner, koji je pomogao u posredovanju u krhkom prekidu vatre u ratu između Izraela i Hamasa.

Od tvrdog roka do povlačenja
Posljednjih dana, Tramp je postavio cilj, Dan zahvalnosti, ovog četvrtka, kao datum do kog želi da Ukrajina pristane na sporazum koji bi okončao ruski rat. Ali on i njegovi pomoćnici sada napuštaju “tvrdi rok”.

“Moj rok je kada se završi”, rekao je Tramp u emisiji “Er Fors Van”.

Blumberg njuz je ranije objavio da je Vitkof rekao Putinovom glavnom savjetniku za spoljnu politiku, Juriju Ušakovu, u telefonskom razgovoru 14. oktobra da treba da “rade zajedno” na planu prekida vatre i da Putin treba da predstavi prijedlog Trampu.

Prema Blumbergu, Vitkof je takođe savjetovao kako da se organizuje mogući telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući i kako da se iskoristi nedavni sporazum o Gazi kao “ulazna tačka”. Upitan o ovim navodima, Tramp je rekao da nije čuo snimak razgovora na kojem se zasniva Blumbergov članak, ali da – kako tvrdi – nije iznenađen. “Znate, to je potpuno standardni oblik pregovora”, rekao je Tramp. “Pretpostavljam da Ukrajini govori isto.”

“Rusija ima prednost na bojnom polju”
Tramp je takođe rekao da Rusija trenutno izgleda ima prednost u ratu i da bi bilo “u najboljem interesu Ukrajine” da postigne sporazum. Prema njegovim riječima, Moskva bi ionako mogla da osvoji dio ukrajinske teritorije “u narednih nekoliko mjeseci”.

Tramp je takođe potvrdio da se sa evropskim partnerima pregovara o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu

Nastavi čitati

Aktuelno