Očigledno je da skupštinska većina ne pravi razliku između želja i realnosti. Žele da nas strpaju u zatvor, jer samo tako mogu da nas pobijede. Ali to su samo želje.

Poručio je ovo Nebojša Drinić, šef Kluba odbornika PDP u Skupštini grada Banjaluka, nakon što je predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković predao zahtjev za sastanak u Okružnom javnom tužilaštvu, jer, kako tvrdi, ignorišu krivične prijave koje je podnio protiv gradonačelnik i Gradske uprave.

– Ne može da se vrši pritisak na institucije. Oni pokazuju da nemaju obraza. Danas kada Apelaciono vijeće odlučuje o instituciji predsjednika Republike, oni prave cirkus – rekao je Drinić, uz riječi da bi bilo dobro da se organizuje jedan sastanak na kojima bi trebalo da se razgovara o mnogim gorućim pitanjima, kao što je garaža na UKC.

Kaže da je toliko afera koje su “drmale” Banjaluku, i oštetile je za 500 miliona KM.

Podsjećamo, predsjednik Skupštine grada Banjaluka Ljubo Ninković, danas je u Okružnom tužilaštvu u Banjaluci predao zahtjev za sastanak, jer je više puta predao krivične prijave protiv gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića i Gradske uprave.

Kaže da je protiv gradonačelnika i Gradske uprave podneseno desetine krivičnih prijava, od čega je njegovih sedam.

Na sjednici Kolegijuma načelnika i šefova odsjeka u Gradskoj upravi razgovarano je o projektima čija realizacija je u toku, kao i o onim koji tek dolaze.
-Nova sedmica, novi planovi, nova gradilišta, nova rješenja. Projekat rekonstrukcije vodovodnog sistema Tunjice 1 i 2 je spreman. Zbog opstrukcija republičkih nivoa vlasti, privremeno, ali kvalitetno rješenje za raskrsnicu kod Audi servisa je u pripremi – kazao je gradonačelnik Draško Stanivuković.

Kako je rekao, u Lorkinom naselju, nakon farbanja tartan podloge, igralište će biti spremno za mališane.

Najavio je da je počela izgradnja amfiteatra na otvorenom, kod Pravnog fakulteta, te da smo bliži izgradnji kružnog toka kod „Škorpiona“.

-Radovi na parternom uređenju Centralnog spomen-obilježja idu po planu – potvrdio je gradonačenlik.

S obzirom na to da je Budžet stupio na snagu, kako je naveo – stvorili su se uslovi za raspisivanje konkursa za subvencionisanje privrednika.

–Krećemo u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa koji prethode izgradnji mosta u Docu, a pokrećemo i javnu nabavku za izgradnju „Kuće predah“, ustanove za privremeno i trajno zbrinjavanje osoba sa poteškoćama u razvoju. Uradili smo mnogo posla i približili se realizaciji Dino parka. Takođe, u završnici je projekat rušenja objekta stare Građevinske škole – najavio je gradonačelnik.

Kako je istaknutno na Kolegijumu u Gradskoj upravi – u toku je košenje i uređenje vodotokova, uskoro počinju i radovi na proširenju vodovodne mreže u Ducipolju.

-Svaki dio grada, svaka mjesna zajednica – niko nije zaboravljen. Radimo. Idemo dalje – zaključio je gradonačelnik.

Najavljivan kao “muzički spektakl” i svečano otvaranje Plazma sportskih igara mladih u Banjaluci, koncert Harisa Džinovića održan 11. juna na prostoru kod teniskih terena završio je kao potpuni fijasko.
Umjesto mase ljudi i euforije, Džinović je nastupio pred nekoliko stotina radoznalih, zbunjenih i brzo razočaranih posjetilaca.

Društvene mreže su već tokom koncerta počele da gore od komentara. “Pjeva kao jarac”, “je l’ ovo snimak iz probe?”, “ni baba mu ne bi došla” — nizali su se sarkastični i brutalni utisci. Umjesto atmosfere svečanosti, vladala je nelagodna praznina. Nije pomogla ni tehnička oprema, ni scenografija, ni pjevačev trud. Naroda nije bilo. I nije slučajno.

Nezvanično, iza koncerta stoje visoki funkcioneri vlasti, uključujući i Milorada Dodika i Vladu Đajića, koji je, prema tvrdnjama upućenih, bio među glavnim pokroviteljima događaja. Priča se da je iz državnih, ali i privatnih izvora plaćeno sve: bina, razglas, produkcija, smještaj – sve, osim publike. Jer publiku ne možeš narediti, kupiti, ni natjerati da aplauzom podrži ono što ne osjeća.

Ono što je trebalo da bude demonstracija sile i “bliskosti s narodom”, pretvorilo se u ogledalo političke i kulturne praznine. Ako su namjere bile da se preko pjesme prikaže narodna podrška vlastima, rezultat je bio bolan šamar realnosti. I još jedno pitanje koje visi u zraku: koliko je novca potrošeno da bi Haris Džinović pjevao – praznom prostoru?

U vremenu kada se građanima poručuje da “nema sredstava” za osnovne potrebe, finansiranje koncerata bez publike djeluje kao najskuplja tišina koju je ova vlast sebi priuštila.