Roditelji svojoj djeci zaista jesu najbolji prijatelji, u smislu da im uvijek žele samo najbolje. Međutim, neki od njih se ponašaju kao da su drugari sa svojom djecom, a to je ponekad posebno izraženo u odnosu između mama i ćerki.

Međutim, psiholog Kristina Gribova navodi četiri razloga zašto to nije dobro.

1. Nepravilno izgrađen porodični sistem
Da biste bili autoritet svojoj ćerki, morate da poštujete porodičnu hijerarhiju. Mama je starija, što znači da je obrazovanija, ona komentariše ponašanje deteta, ima svakodnevne obaveze koje ispunjava… Ćerka iz svega toga razvija poštovanje prema svojoj majci i doživljava je kao autoritet.

Psiholog ističe da drugarski odnos znači da u tome nema hijerarhije, već se ponašate kao da ste jednaki sa djetetom. Psiholog Gribova pojašnjava da zbog toga situacija koju biste inače riješili jednom rječju sada postaje komplikovana, morate da se ubjeđujete i pregovarate sa djetetom.

“Potrebno je da izgradite odnos sa djetetom i da možete da komunicirate sa dominantne pozicije, ali kao jednaki. U isto vrijeme, dijete mora da vas poštuje i da zna da stariji ipak ima zadnju riječ”, objašnjava ona.

2. Manjak majčinske brige
Mama je ona koja brine o svom djetetu u svakom mogućem smislu, a ako su majka i ćerka drugarice, jednake, to znači da djevojčica ne može u punoj mjeri da osjeti tu majčinsku brigu. Žene koje se ponašaju kao da su im ćerke drugarice najčešće od djeteta traže da se ponaša kao odraslo, sa njim pričaju o nekim svojim problemima iz privatnog života i čine da dijete vještački odraste.

Ovakav odnos sa ćerkom nikako nije dobar jer je važno pustiti dete da uživa u svom detinjstvu, a ne opterećivati ga problemima i iskustvima odraslih.

3. Rivalitet
U pravilno izgrađenim porodičnim odnosima, u kojima ima hijerarhije, ne postoje rivalitet i takmičenje, koji se svakako pojavljuju u odnosima između dvoje jednakih. U tom smislu, dio je procesa adaptacije kada se djevojčica poredi sa svojim drugaricama, ali je to neprirodno u odnosu majka-ćerka.

Mnoge mame koje se ponašaju kao drugarice svojim ćerkama pokušavaju da odaju i takav utisak, pa daju sve od sebe da izlgedaju mlađe, mijenjaju odjeću, koriste neke riječi koje su specifične za mlade, piše Magazin Novosti.

Psiholog upozorava da su ovakvi pokušaji majke da “sakrije” svoje godine nekad predmet smijeha za ćerku tinejdžerku i njenu drugarice, te da će dete pre ili kasnije osjećati stid zbog takvog njenog ponašanja. Takođe, ističe da ove majke nerijetko “ubrzavaju” odrastanje svog djeteta, kako bi njihovo drugarstvo bilo prikladnije.

4. Želja za blizinom
Djeca, posebno kada dođu u kasnije tinejdžerske godine, žude za slobodom i nezavisnošću – mnogi od njih bi u tom periodu željeli da žive sami. Međutim, mame-drugarice imaju želju da uvijek budu uz svoju ćerku, da je na neki način zadržavaju, što komplikuje odvajanje djevojčice od majke.

Psiholog Gribova ističe da mladi ljudi u tom uzrastu često kriju svoj privatni život, ne govore detalje o tome kako provode svoje slobodno vreme i ne dijele mnogo o stvarima koje su im važne – to je prirodan proces razdvajanja sopstvene ličnosti od porodice, koji doprinosi ličnom razvoju.

“Naravno, morate da volite, štitite, kontrolišete svoju ćerku, ali umjereno. Najprije, treba da je naučite pravim vrijednostima u životu, da donosi odluke nezavisno i da je ne sprečavate da stiče lična iskustva”, poručuje psiholog.

Fizička aktivnost ima momentalne pozitivne efekte na tijelo, pa je vježbanje jedna od najvažnijih stvari koje možete da učinite za sebe.

Vježbe smanjuju rizik od bolesti, pomažu u regulaciji telesne težine, jačaju kosti i mišiće, olakšavaju bolove u zglobovima, utiču na zdravlje mozga. Dovoljne su i male promjene u životnom stilu da ostvarite velike dobrobiti.

Mnogo se pravdaju time što nemaju dovoljno vremena da odlaze u teretanu ili novca za članarinu. Kod kuće je lako naći druga opravdanja – nema dovoljno prostora, nema trenera da vas podstiče i ispravlja, teško je naći motivaciju.

Starije osobe imaju i fizička ograničenja – teško se kreću, pate od bolova u zglobovima, neki su im pokreti neizvodljivi. Zato vam predlažemo odlične vježbe koje možete da radite čak i u stolici.

Imajte na umu da je dovoljno da im posvetite, za početak, samo desetak minuta dnevno i odmah ćete osjetiti bolju cirkulaciju i veću pokretljivost. A ako ih ponovite tri puta po deset minuta u toku dana, biće to ekvivalent polučasovnom vježbanju u teretani. Počnite odmah – svaki pokret ponovite desetak puta, a vremenom možete i da povećavate broj ponavljanja.

Zato vam predlažemo odlične vježbe koje možete da radite u dnevnoj sobi ili u kancelariji. Probajte!

View this post on Instagram

A post shared by emi wong 王樂婷 (@emiwong_)

Sad svi pričaju o toj autofagiji, ali naše bake su još pričale “e nemoj da večeraš, smršaćeš”. Ako neko želi da smrša brzo, tajming je mnogo bitan.

Znači, 9, 15 i 19 sati, pod uslovom da legneš u deset jer za mršavljenje je bitan i dobar san, da legneš do deset, jedanaest sati i spavaš oko osam sati.

“To sve zavisi od pola, starosti, fizičkog stanja te osobe, sadašnje kilaže… Onaj ko ima 120 kilograma a treba da ima 80, on može da smrša i 15-20 kilograma za mjesec dana. Sve zavisi koju kilažu imaš i koliko treba da imaš. Druga stvar, nije svaki gubitak kilograma zdrav. Pravi i jedini zdrav gubitak kilograma je kad gubiš masti, a ne mišiće, vodu, minerale, vitamine…”.

Ako neko želi da smrša brzo, tajming je mnogo bitan. Znači, 9, 15 i 19 sati, pod uslovom da legneš u deset jer za mršavljenje je bitan i dobar san, da legneš do deset, jedanaest sati i spavaš oko osam sati.

Proljeće je vrijeme kad je sve je više onih koji počinju da razmišljaju o dijetama ili se već pridržavaju rigoroznih režima ishrane kako bi smršali na vrijeme pred ljetnju sezonu. Ono što sve uvek zanima je koliko brzo možemo da smršamo, a odgovor na to i mnoga druga pitanja o mršavljenju je dao Saša Plećević poznatiji kao dr Filgud.

“Prva i osnovna stvar je tajming, vrijeme u koje jedete. Razlikuje se od načina života, ali u prosjeku, doručak je u devet sati, užina je u 12, ručak je u 15, u 18 časova imaš neki potaž od povrća, sačekaš oko pola sata da taj potaž prođe do želuca i onda večeraš u pola sedam do sedam, do devet ujutru ništa.

“Šta jedeš? Umjerenost je najvažnija. Ja sam onaj ‘doktor četiri bijele smrti’, svi znaju, izbjegavaj so, šećer, bijelo brašno, masnu hranu, ali radi se o tome da to stvarno jesu bijele smrti, ali nije to sada ako pojedeš umrećeš. Naravno, ako si umjeren, i ja volim da pojedem slatko, picu, i masno, slano, ali to ne radim svaki dan. Treba da unosite umjereno, u skladu sa svojim potrebama, da spavate u 10, 11 sati, da unosite dovoljno vode. Koliko vode nam treba zavisi – svoju kilažu podijelite sa osam i broj koji dobijete je broj čaša od 250 mililitara koliko treba da popijete dnevno”.

Kao četvrtu najvažniju stavku dr Filgud navodi način na koji se priprema hrana.

Naravno, jako je važna i fizička aktivnost.

“I jako je bitna fizička aktivnost. Bolesti savremenog društva je hipokinezija, mi se ne krećemo, a stvoreni smo da se krećemo. Druga stvar je nepravilan način ishrane, treća stvar je ortoreksija, to su ljudi koji pretjerano vode računa o ishrani”.

S obzirom na to da je lijepo vrijeme pred nama, na raspolaganju nam je i više vrsta voća, ali na jednu stvar treba obratiti pažnju.

“Sada ima dosta voća, ali bitno je da znamo da se unosi sat vremena prije obroka ili tri sata poslije obroka. Voda se pije pola sata prije i sat vremena poslije obroka, nije dobro piti odmah poslije obroka jer se remeti varenje”.