Serija jakih zemljotresa već danima potresa Santorini i izaziva pravu paniku na ovom grčkom ostrvu, ali i širom Evrope.

Stanovnici Santorinija i danas masovno napuštaju ostrvo, uznemireni intenzivnom seizmičkom aktivnošću. Prema podacima Evropskog mediteranskog seizmološkog centra, ukupno preko 550 zemljotresa magnitude do 5 Rihtera potreslo je Santorini i okolna ostrva u posljednja 24 sata.

Zato panika među stanovnicima ne čudi, ako se ima u vidu da je Santorini, zvanično se koristi i naziv Tera, vulkan koji je imao jednu od najrazornijih erupcija u istoriji – takozvane Minojske erupcije oko 1600. godine prije nove ere.

U toj erupciji uništena je moćna Minojska civilizacija, koja je cvjetala na ostrvu Krit, i došlo je do velikih promjena u istočnom Sredozemlju. Uticaj te erupcije bio je toliko veliki da se vjeruje da je ona dovela do nastanka legende o propasti Atlantide.

Vulkan na Santoriniju poslednju erupciju imao je 1950, ali je ona bila relativno mala. Erupcija 726. izazvala je ključanje mora i izbacila pepeo 400 kilometara dalje, piše LiveScience. Tačan datum Minojske erupcije nije poznat, ali zna se da se sve to dogodilo između 1650. i 1500. pre nove ere. Pre oko godinu dana naučnici su otkrili da se kod Santorinija dogodila i najeksplozivnija vulkanska erupcija u istoriji Evrope i to pre oko 520.000 godina.

Pitanjem propasti Minojske civilizacije i njene prestonice Knososa bavili su se mnogi istoričari i geolozi, a zaključci su da je erupcija dovela do cunamija koji je uništio minojsku flotu, a da je pepeo izbačen u vazduh učinio zemlju neplodnom tokom nekoliko narednih godina.

“Pitanje sudbine Knososa ne može se odvojiti od ostalih dvoraca. Na pitanje zbog čega su bili razoreni, ponuđeni su bili različiti odgvori, a najuzbudljivij uvodi kao uzrok veliku vulkansku erupciju na Teri (Santorini). Oduvijek se znalo da ovo ostrvo ima svoj sadašnji oblik zahvaljujući aktivnosti vulkana. Sada imamo dokaz koji ukazuje da se tamo dogodila erupcija strahovite snage u nekom trenutku oko 1500. godine prije Hrista. Žestina erupcija je nesporna. Sva naselja na ovom ostrvu našla su se zatrpana pod planinama lave i pepela. Kada je krater eksplodirao, more je pokuljalo u njega, pa raskidavši kopneni prsten koji je okruživao vulkan stvorilo od Tere tri odvojena ostrva”, naveli su Džon Bagnel Bjuri i Rasel Migs i “Istoriji Stare Grčke” i dodali:

„Posljedice erupcije mogle su pogoditi naselja na veoma širokom području, kao što se pokazalo 1882. prilikom erupcije vulkana Krakatau u kanalu između Jave i Sumatre. Masa izbačenog materijala na Santoriniju bila je znatno veća, žestina eksplozije morala je raznijeti enorman oblak lave i pepela kilometrima i kilometrima kroz vazduh. Gonjen vetrom taj oblak je stigao veoma daleko. Bušotine na dnu mora ukazuju na duboke naslage pepela na obema stranama istočnog kraja Krita: skoro je sigurno da je debeli sloj pepela popadao po istočnom Kritu, što je moglo da učini zemlju jalovom i izvesno vrijeme nepodesnom za obrađivanje. Provala mora u vakuum koji je ostao za erupcijom morala je izazvati ogroman talas, visok preko 30 metara, koji je mogao da putuje stotinama i stotinama kilometara i da ima veoma razorno dejstvo.“

“Možemo biti sigurni da je buka bila nevjerovatno snažna i alarmantna, zvuk erupcije Krakataua čuo se u Australiji i mora da je cijela Egeja, na osnovu užasnog zvuka, shvatila sudbinu Tere. Oblak pepela, koji je vulkan izbacio, svakako je zamračio nebo kilometrima unaokolo. Ali na moru se bez sumnje desilo ono što je najteže zamisliti. Kada je spoljni zid planine pukao na dva dijela i more prodrlo unutra, stvorila se ogromna snaga plime i talas poznat pod japanskim terminom cunami, ‘stravični talas’, prošao je cijelom Egejom. Jasni trag tog talasa postoji na ostrvu Anafi, 27 kilometara na istok u obliku naslaga plavca, visokih 250 metara. Plavac je raznesen i drugdje, na primjer, do mjesta Nihorija na južnom Peloponezu. Cunami koji je izazvao Krakatau nanio je štete i prouzrokovao ljudske gubitke čak na Havajima; kako se moglo desiti da Tera ne prouzrokuje daleko veće zlo u susednim vodama Egeje? Da je minojska flota bila na moru, vjerovatno bi prošla bez većih šteta. Ali tamo gde se talas sreo sa plitkom vodom mogao je da naraste do ogromne visine. Snaga talasa morala je, svakako, dići svaku lađu koja se nalazila blizu obale ili u luci, nosila ju je, vjerovatno, prema kopnu i razbila u paramparčad. Ako se minojska flota nalazila u nekom pristaništu na sjevernoj obali Krita, morala je biti uništena jednim udarcem; isti udarac je, vjerovatno, pao na brodovlje po egejskim lukama. Ima razloga za pretpostavku da je veći deo minojske flote bio izbačen iz stroja, a uvek se uzimalo da je to bila ona snaga koja je Krit tako dugo činila nepovredivim, a njegove stanovnike gospodarima Egeje”, napisao je Džon Čedvik u knjizi Mikenski svijet.

Kako on dodaje jednu posljedicu erupcije je teško utvrditi, ali je ona mogla imati razorno dejstvo u najvećoj meri.

“Izbačeni vulkanski pepeo mogao se dići visoko u atmosferu, da bi poput kiše padao na oblasti u pravcu kretanja vetra. Vjetar je nosio pepeo prema centralnom i istočnom Kritu i Dodekanezu. Ako je pepeo bio debljine 10 cm, kao što se promišlja, posljedice su mogle da budu razorne za biljni svijet. Počinje da nam se čini kao da je posljedica događaja na Teri bila slabljenje minojske moći do te mjere da su Grci sa kopna ocijenili da mogu, kao i generacija poslije njih, sasvim bezbedno da napadnu Kritt i unište sve centre minojske moći, osim Knosa, gde su se sami smestili u raskošnoj okolini, izmenivši neke dijelove palate u skladu sa sopstvenim ukusom.“

Seizmolog i šef naučnog monitoring komiteta za Helenski vulkanski luk Eftimios Lekas rekao je za grčku televiziju ERT da vulkan na Santoriniju dovodi do veoma velikih erupcija svakih 20.000 godina.

“Prošlo je više od 3.000 godina od poslednje velike erupcije, tako da imamo još mnogo vremena do sljedeće velike erupcije”, rekao je on.

“Grčko ostrvo Santorini imalo je više od 200 zemljotresa za 48 sati. Zašto je to važno? Ono se nalazi na seizmički aktivnom regionu i ima uspavani vulkan. Poslednja erupcija dogodila se 1950. i pratili su je zemljotres od 6,9 stepeni i cunami visok 25 metara”, napisao je na mreži Iks The Greek Analyst.