Dva policijska službenika spasila su juče, u petak, 19. juna, na plaži u Medveji u Hrvatskoj život 37-godišnjoj državljanki Indije, koja u trenutku njihovog dolaska nije davala znakove života.

Policajci, koji tokom ljetne sezone rade na ispomoći u Policijskoj stanici Opatija, zatekli su se na mjestu događaja tokom obavljanja redovnih zadataka i odmah priskočili u pomoć.

Riječ je o policijskim službenicima iz Policijske stanice Ivanić-Grad i Policijske stanice Daruvar.

Policajci preuzeli reanimaciju

Kako je saopštila policija, žena nije davala znakove života, a policajci su bez oklijevanja preuzeli pružanje prve pomoći od građana koji su već pokušavali da joj pomognu i nastavili postupak oživljavanja.

Njihova brza reakcija i upornost pokazale su se kao presudne.

Ponovo počela da diše

Nakon reanimacije žena je ponovo počela da diše, a policajci su nastavili da prate njeno stanje i pružaju joj pomoć sve do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.

Po dolasku na mjesto događaja, medicinski tim preuzeo je dalje zbrinjavanje pacijentkinje.

Prevezena u bolnicu u Rijeci

Nakon ukazane prve pomoći, 37-godišnja državljanka Indije prevezena je u Klinički bolnički centar Rijeka radi daljeg liječenja.

Iz policije su istakli da ovaj slučaj pokazuje kako su policijski službenici često prvi koji pružaju pomoć u situacijama kada su sekunde presudne za spasavanje ljudskog života, prenosi Telegraf.

Projekat nove nizinske pruge Zagreb – Rijeka jedan je od najvažnijih infrastrukturnih poduhvata u Hrvatskoj zbog svoje saobraćajne, privredne i evropske uloge.

Kako su saopštili iz HŽ Infrastrukture, dionice Karlovac – Skradnik i Skradnik – Krasica – Tijani trenutno su u fazi izrade idejnog projekta, a plan je da do kraja 2026. godine budu podneseni zahtjevi za izdavanje lokacijskih dozvola.

„Paralelno s tim, u toku je postupak javne nabavke za uslugu tehničke pomoći za nabavku i sprovođenje takozvanog Alliance ugovora za projektovanje i izgradnju nizinske pruge“, naveli su iz HŽ Infrastrukture.

Riječ je o pripremnom koraku za model ugovaranja koji bi trebalo da objedini projektovanje i izvođenje radova te ubrza realizaciju jednog od najsloženijih željezničkih projekata u Hrvatskoj.

Alliance ugovor prvi put u Hrvatskoj

Alliance ugovor predstavlja savremeni model ugovaranja velikih i složenih infrastrukturnih projekata koji se zasniva na partnerstvu između naručioca i izvođača. Cilj je da se izbjegnu dosadašnja iskustva s dugotrajnim procedurama, prije svega javnim nabavkama, jer se broj postupaka svodi na jedan.

„To znači da ćemo u ovoj fazi dobiti konsultante čiji će zadatak biti da pripreme i sprovedu budući postupak javne nabavke za izvođenje radova, izrade nacrt ugovora i savjetuju nas tokom faze projektovanja i radova na izgradnji nizinske pruge“, poručili su iz HŽ-a.

Dodaju da je ovaj korak neophodan jer takav model do sada nije korišten u Hrvatskoj. Projekat nizinske pruge trebalo bi da bude prva primjena Alliance pristupa u nacionalnom infrastrukturnom sistemu.

Tačna vrijednost radova, izvor finansiranja i rokovi izgradnje biće definisani nakon završetka idejnog projekta i analize tržišnih cijena u trenutku raspisivanja tendera za izvođenje radova.

Ključna veza između Rijeke i srednje Evrope

Nizinska pruga dio je tri važna transevropska saobraćajna koridora – Mediteranskog, Baltičko more – Jadransko more i Zapadni Balkan – istočni Mediteran. Ovi koridori povezuju luku Rijeka s Mađarskom i drugim državama srednje Evrope.

Dužina pruge od Zagreba do Rijeke iznosiće približno 175 kilometara, što je 56 kilometara manje u odnosu na postojeću trasu. Planirano je da bude dvokolosiječna i elektrificirana, projektovana za brzine do 160 kilometara na čas.

Na novoj pruzi biće izgrađeno pet novih željezničkih stanica i jedno stajalište.

Nova trasa trebalo bi da omogući saobraćaj vozova dužine do 750 metara, značajno poveća bezbjednost i kapacitet željezničkog saobraćaja te dodatno otvori prostor za razvoj riječkog lučkog bazena.

Iz HŽ-a ističu da je projekat važan i za puni razvoj novoizgrađenog terminala Rijeka Gateway, jer bi njegovom realizacijom znatno više tereta iz riječke luke prema Mađarskoj i zemljama srednje Evrope moglo da se prevozi željeznicom.

Dugoročno, nova pruga otvara mogućnost daljeg razvoja riječke luke, uključujući i potencijalno proširenje lučkih kapaciteta na području Omišlja na Krku, čime bi luka Rijeka dodatno ojačala svoju poziciju među lukama sjevernog Jadrana.

Više od 30 tunela i vijadukata

Pošto će nova trasa prolaziti kroz veoma zahtjevan teren, predviđena je izgradnja velikog broja željezničkih objekata. Ukupno je planirano više od 30 vijadukata i tunela, među kojima bi trebalo da bude i najduži tunel u Hrvatskoj, dug oko 14 kilometara.

Projekat je podijeljen na dvije glavne dionice. Na dionici Karlovac – Skradnik planirana je kombinacija rekonstrukcije postojećih i izgradnje novih dijelova pruge.

To podrazumijeva rekonstrukciju postojećeg kolosijeka na pojedinim poddionicama, izgradnju drugog kolosijeka te potpuno novu dvokolosiječnu prugu dugu oko 36 kilometara.

Ta dionica obuhvata 11 vijadukata ukupne dužine 8,1 kilometar i pet tunela sa dvije cijevi ukupne dužine 4,6 kilometara, prenosi Bauštela.hr.

Nema pravde za deset ugašenih života, poručila je Suzana Čikić, majka ubijenog dječaka Andrije Čikića, nakon presude roditeljima dječaka koji je počinio masovno ubistvo u školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu.

Advokat porodica nastradalih Ognjen Božović istakao je važnost inicijative porodica da dođe do izmjene zakona, prije nego što K. K. postane punoljetan.

Naime, Suzana Čikić je izjavila u emisiji Oko da nema pravde za deset ugašenih života, jer niko neće odgovarati za samo ubistvo, ali da je zadovoljna osuđujućom presudom za djela koja se stavljaju Vladimiru i Miljani Kecmanović na teret.

“Kecmanovići su krivi za sve što im se stavlja na teret, jer je tokom postupka izvedeno mnogo jasnih i konkretnih dokaza”, smatra majka nastradalog dječaka Andrije Čikića.

Šta je K. K. rekao na suđenju?
Čikićeva navodi da je na suđenju postavila pitanje K. K. zbog čega je to učinio, na šta je odgovorio da ne umije da objasni, kao i pitanje na osnovu čega je pravio spisak djece za odstrel, na šta je rekao da ga je napravio na osnovu toga da su “okej da puca u njih”.

“Na pitanje zašto je mislio da je okej da puca u njih, nije umeo da objasni. Njegov doživljaj neprihvaćenosti nije realan, posebno u odeljenju VII 2. To i njegovi roditelji kažu, jer je izlazio sa drugarima, razmenjivao poruke sa njima na Vajberu, a pomagali su mu kada nije bio u školi da dobije zadatke”, navodi Čikićeva.

Dodala je i da ga je pitala šta misli o drugarima koji su ga posjećivali i smatrali najboljim drugom, na šta je odgovorio da ne misli ništa posebno i da mu to nisu “naročito bili drugovi”, kao i da nije znao da oni njega smatraju najboljim drugom, ali je u njih pucao.

“Jedan od tih dečaka je na lečenju van Srbije, a drugi je pukim slučajem ostao živ. Rekao je da je zakasnio tog jutra u školu s namerom da bude siguran da su svi unutra. Stravično je to da je rekao da je u jednom trenutku odustao od spiska i rešio da ubije što više ljudi”, priča Čikićeva.

“Zatvor mu je bio draži od porodice”
Čikićeva je naglasila da je na jednom ročištu pokazala razumijevanje za njega, u želji da razumije šta se sa njim dogodilo tog dana, na šta je on govorio o odnosima sa roditeljima, kao i o tome da je osjećao pritisak majke da bude najbolji, što je, prema njegovim riječima, uticalo na njegovo ponašanje.

“Šokantno mi je to što je rekao da je znao da će biti na neki način kažnjen i zatvoren, ali da je uprkos tome želeo da izvrši ovo delo, prihvatajući posledice i želeći da bude zatvoren, jer je želeo da pobegne od svih, pa i od svoje porodice. Zatvor mu je bio draži od porodice“, kaže Čikićeva.

Suzana Čikić, koja je i psiholog, skrenula je pažnju školskim psiholozima da obrate pažnju i na djecu koja su neobično mirna, jer K. K. nije bio problematično dijete, kao i na đake koji se ne ponašaju u skladu sa svojim godinama i djeluju kao da se teško uklapaju u društvo.

Opasno oružje u rukama djeteta
Advokat Ognjen Božović ocijenio je da je presuda poslala jasnu poruku da je davanje oružja djeci opasna radnja i da oružje mora da se čuva odgovorno, kako ne bi došlo u ruke neovlašćenih lica.

“Važnije je da je sud za delo zlostavljanja i zanemarivanja maloletnika uzeo u obzir okolnosti koje do sada u našoj sudskoj praksi nisu bile razmatrane i na taj način poslao poruku o grubom zanemarivanju roditeljskih dužnosti, vaspitanja i brige u emocionalnom i psihološkom smislu“, naveo je advokat porodica nastradalih.

Božović objašnjava da K. K. u mentalnoj bolnici, nakon punoljetstva, može ostati uz sopstveni pristanak, ali i bez njega, ukoliko stručna procjena pokaže da je i dalje opasan.

“Ako se čak i odobri njegov izlazak, biće pod sudskom kontrolom, uz obavezna veštačenja i nadzor ne samo klinike već i suda koji odlučuje da li će ostati u ustanovi ili ne”, kaže Božović.

Dodaje i da je važna inicijativa članova porodica ubijenih i ranjenih da se Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama izmijeni na adekvatan način prije nego što počinilac zločina postane punoljetan.

“Predložene izmene predviđaju da se formira posebna ustanova koja će se baviti posmatranjem, proučavanjem i rehabilitacijom tih maloletnika”, navodi advokat.

(Ne)vidljiva disfunkcionalnost porodice
Psihološkinja Zorana Filipović istakla je da je kažnjavanje roditelja jedna od važnih poluga odgovornosti u roditeljstvu i da presudu vidi kao poruku društva u kom pravcu ide sistem i u kakvom ambijentu djeca odrastaju.

“Disfunkcionalni porodični obrasci ne moraju uvek biti vidljivi. Postoje i prikriveni problemi, poput alkoholizma. Govorimo o klimi u kojoj nema međusobnog uvažavanja, poštovanja, emocionalne bliskosti i otvorene komunikacije”, objašnjava Filipovićeva.

“Teorijski može da izađe, u praksi to je teško izvodljivo”
Profesor Milan Škulić ističe da se u krivičnopravnom smislu, prema zakonu, osoba koja nema 14 godina u vrijeme izvršenja djela smatra djetetom, iako je počinila težak zločin, ali može biti lišena slobode zbog mentalnog stanja.

“Teorijski se može desiti da izađe iz mentalne bolnice, ali je to u praksi teško izvodljivo, s obzirom na to da je bio u stanju da ubije devetoro dece i jednog čoveka i da rani još šestoro. Kao mlađi maloletnik, a ako je uračunljiv, najstroža sankcija bi bila četiri godine u kazneno-popravnoj ustanovi”, navodi Škulić.

Prema njegovim riječima, u pravnom smislu i K. K. je oštećen u ovom postupku, jer je trpio zlostavljanje roditelja, iako je u životnom smislu ubica.

“Izrečene kazne detetu-ubici su blizu maksimuma za ta krivična dela, ali iz ovoga možemo da izvučemo zaključak da društvo mora da ima bolje mehanizme delovanja, s obzirom na to da porodica koja ima arsenal oružja kod kuće ne obraća pažnju na to šta se dešava u dečakovoj duši”, zaključuje Škulić, prenosi RTS.

Podsjećamo, otac dječaka koji je počinio masovno ubistvo u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, Vladimir Kecmanović osuđen je juče, 18.juna, na kaznu zatvora od 14 godina i 6 mjeseci za krivična djela zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica i teško djelo protiv opšte sigurnosti. Dječakova majka Miljana Kecmanović osuđena je na dvije godine i 11 mjeseci zatvora za krivično djelo zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica.