Connect with us

Banjaluka

PEVULJA ZADOVOLJAN! Kuća Milanovića NADMAŠILA OČEKIVANJA (FOTO, VIDEO)

– Ja sam imao velika očekivanja i pripremao sam događaje koje smo realizovali u prethodna dva mjeseca. Moram da kažem da sam iznenađen – kazao je za emisiju „Banjalučka hronika“ Elta televizije i portal SrpskaCafe direktor „Kuće Milanovića“ iz oblasti kulture Duško Pevulja. Tim riječima je započeo svoj osvrt na skoro dva mjeseca postojanja ove ustanove.

Iznenađen je kaže Pevulja, s jedne strane značajem i kvalitetom tih događaja, a sa druge strane brojem posjetiocima.

– Na ovim događajima koje smo organizovali, a bilo ih je mnogo za ova dva mjeseca, ono što je za mene iznenađenje kao za čovjeka koji više od 20 godina aktivno učestvuje u kulturnom životu grada Banjaluke, jeste da mi neprestano imamo problem sa stolicama, nemamo dovoljno stolica. I što je posebno interesantno različita je publika. To samo govori da se dugo osjećala potreba za jednom ovakvom novom institucijom kulture u našem gradu i da su i naši sugrađani prepoznali to kao mjesto okupljanja i provođenja vremena uz kulturne sadržaje kojih ako su lijepo organizovani i kvalitetni, nikada dosta. Očigledno za tim postoji potreba u našem gradu. Ja nisam iznenađen jer sam se dugo pripremao za to i dugo radim ovaj posao. Ja sam profesor na Filološkom fakultetu u Banjaluci, ali uz to bavim se i prezentacijom kulture u javnosti. I pored toga ja sam najprijatnije iznenađen i uvjeren sam da će tako biti i u narednom periodu – poručio je Pevulja.

Foto: SrpskaCafe/Miloš Dragičević

Pevulja je dodao da se svi trude da program u Kući Milanovića budu kvalitetni.

-Biramo te naše najreprezentativnije programe na toj glavnoj trasi koja bi trebala da oblikuje lik ove naše kuće i prikaže njenu koncepciju. Izdvojio bih nekoliko događaja. Imali smo jedno divno pjesničko veče Pere Zupca i njegovog sina Miloša uz muzičku pratnju. To je zaista bilo čudesno, bilo je preko 130 ljudi u galeriji Kuće Milanovića. Nismo imali dovoljno stolica jer je to zaista bio jedan rijedak događaj za naš grad. Ja sam na kraju rekao da mi je poslije jednog takvog događaja nekako neprimjereno reći da sam ja upravnik i da sam organizovao jedan takav događaj. A jesam ga organizovao i to nije lako. Kažem, ovo nije organizovano, ovo veče se desilo. Ovo je prosto bio događaj za naš grad. Zatim, prije sedam dana naš gost je bio Vojislav Koštunica. Promovisali smo njegovu knjigu „Srpsko i demokratsko stanovište“ koju smo i objavili u Banjaluci. Koštunica je bio oduševljen kako izgleda kuća i koncepcijom koju sam mu tom prilikom izložio. Izdvojio bih i da smo prije nekih dvadesetak dana održali jednu tribinu na kojoj smo obilježili deset godina od upokojenja profesora Predraga Lazarevića. Tom smo prilikom promovisali i njegovu knjigu „O srpskom pitanju“, a naš gost je bio pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk. I on je oduševljen. Tako da u punom smo jednom lijepom zamahu. Ponoviću da sam se ja sa svojim prijateljima i saradnicama pripremao za ovako nešto – ispričao je Pevulja.

Planova je mnogo. Biće organizovani razni događaji posvećeni piscima i umjetnicima, a već su održane razne besjede i pokrenuti ciklusi predavanja.

– Kad pominjemo program za novembar, da spomenem da će 22. novembra nas gost u Kući Milanovića biti naš dragi prijatelj, najistaknutiji savremeni srpski  intelektualac, profesor Milo Lompar. On je moj prijatelj i on neće biti samo gost u Kući Milanovića, nego je koncepcija ustanove takva da Lompar bar tri do četiri puta bude kod nas. I tako, osmislili smo mnoge sadržaje kojih do sada nije bilo u Banjaluci. Imamo načine, imamo mogućnosti imamo finih kontakata sa različitim stvaraocima iz različitih oblasti. I da to ponudimo ljudima ovdje u Banjaluci – kaže Pevulja.

Pričao je Pevulja i o samoj proceduri za one koji žele da organizuju neki događaj u Kući Milanovića. Naime, u Odjeljenju za društvene djelatnosti grada Banjaluka, pri kom Kuća Milanovića i jeste, ima jednostavan aplikacioni obrazac.

– To ona dolazi kod nas i ukoliko se usaglasimo koncepcijski i posebno što se tiče termina, a termini su već poprilično zauzeti, mi se trudimo da ljudima izađemo u susret. Smisao ove kuće je da ona bude živa i da u njoj uvijek budu neki događaji i da se nastavi ovaj fini trend, dakle da ima posjetilaca. Ona će svoj smisao, funkcije i očekivanja od naših sugrađana i na kraju krajeva gradskih i republičkih  vlasti, koje su je i obnovile, ispuniti svoj smisao samo onda ako obezbijedimo kvalitetne sadržaje i ako bude posjetilaca – pojašnjava direktor „Kuće Milanovića“ iz oblasti kulture.

On je podsjetio da je na samom otvaranju ove ustanove rekao da će ona koncepcijski biti nacionalna institucija  u smislu da će se u njoj o važnim pitanjima iz nacionalne kulture, istorije pa i kulturne politike na kompetentan način razgovarati.

U šali dodaje da su naručili još stolica i da gaje nadu da će im uvijek trebati još mjesta za sjedenje.

– Prostor je zaista reprezentativan. Svako ko je bio u kući Milanovića oduševljen je sa tim kako to sve izgleda, pogotovo u jednom našem vremenu gdje okolnosti nisu naklonjene kulturi. Činjenica da je praktično nakon 100 godina otvorena jedna nova, namjenski pravljena kuća kulture, sama već dovoljno govori. Sve polako nabavljamo, kućimo se. Tako da je taj preostali posao lakši posao i mnogo manje zahtjeva od onog koji se dogodio. Najvažniji su naši programi. Kuća je mogla biti i manje reprezentativna a mogla je biti i pozlaćena, ako se u njoj ne organizuju kvalitetni programi onda ona ne bi ispunila svoj smisao. Ja vas uvjeravam, dok sam ja na čelu te kuće, što se sadržaja tiče mi nećemo omanuti – dodao je Pevulja.

On je na kraju poručio da ljudi rado dolaze i obilaze prostor, te da se osjećaju kao kod svoje kuće. Pozvao je sve zainteresovane da dođu i prisustvuju sadržajima. Potrudiće se, kaže, da sadržaji budu reprezentativni i različiti, a dosadašnji odziv pokazuje da je jedna ovakva kuća bila prijeko potrebna našem gradu.

SrpskaCafe

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno