Psi su veoma simpatična stvorenja – razvijaju duboku vezu sa svojim vlasnicima, često nas uče druženju i ljubavi, više nego što smo ikada očekivali.

U svim fazama života vlasnika, kućni ljubimci mogu imati veoma različite uloge; dok društvo može biti osnovna tema života sa kućnim ljubimcima, dijeljenje života sa životinjom može imati veći, konkretniji uticaj u zavisnosti od vašeg uzrasta i potreba.

Psi su veoma simpatična stvorenja – razvijaju duboku vezu sa svojim vlasnicima, često nas uče druženju i ljubavi, više nego što smo ikada očekivali.
Ali i psi pokazuju posebnu naklonost prema djeci, oni će otići kilometrima daleko da ih zaštite po svaku cijenu. A sada, istraživanja ukazuju na to da odrastanje sa psom može imati opipljiv, pozitivan uticaj na zdravlje i sreću djece, prenosi miss7mama.24sata.hr.

Prema studiji koju je sprovela Američka akademija za pedijatriju, djeca koja žive u domovima sa psima (i mačkama) su zdravija na nekoliko načina:

„Djeca koja ranije dolaze u kontakt sa psima izgleda imaju manje respiratornih infektivnih simptoma i bolesti, posebno zapaljenje uha i manje antibiotika“.
Suživot sa psima jača otpornost na infekcije, a sličan rezultat se vidi i kod domaćih mačaka.

„Mačke su takođe pokazale zaštitni efekat na dojenčad, ali ne tako snažno kao psi.“

Slično, istraživanje sa Odeljenja za pedijatriju Univerziteta u Viskonsinu otkrilo je da „izloženost travi u djetinjstvu – posebno u vreme rođenja – zapravo može uticati na razvoj imuniteta deteta i smanjiti verovatnoću određenih alergijskih bolesti“, kao što su ekcem i astma.

Pored koristi za fizičko zdravlje, rana socijalizacija sa psima može pomoći deci da nauče o brizi i saosjećanju i razviju empatiju i odgovornost i saosjećanje prema živim bićima u smislu sreće i mentalnog zdravlja. Vjeruje se da životinje poboljšavaju emocionalno blagostanje svojih vlasnika i smanjuju vjerovatnoću stresa i anksioznosti – čak i kod djece.

„Imati psa kao kućnog ljubimca povezano je sa smanjenom vjerovatnoćom anksioznosti u djetinjstvu“, zaključili su istraživanja Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Stršljen je vrsta insekata iz roda osa. Po veličini je znatno veći od njih. Pojedine vrste narastu i do 5.5 cm u veličini.

Ukoliko se ne diraju i ne osjete ugroženima neće da napadaju. Kada su napadnute, nanose veoma bolan ubod svojom žaokom.

Njihova žaoka je takva da se vraća u tijelo i ne ostaje na mjestu ujeda, za razliku od ujeda ose ili pčele. Ovo stršljenu omogućava da preživi napad i izvrši više uboda u jednom napadu.

Posebno su opasni onda kada postoji opasnost po gnijezdo, kada mogu da luče feromone koji privlače sve stršljenove iz gnijezda u odbranu.

Otrov koji luče, i koji se ubacuje u organizam tokom uboda, može da dovede do pojave jakog bola i reakcije kože ali i cijelog organizma, pogotovo ako je više uboda.

Tegobe do kojih dolazi nakon uboda stršljena bismo podijelili na fizičke i psihičke.

Fizička reakcija na ujed stršljena zavisi od mesta ujeda.

Ujedi po ekstremitetima su bezopasniji od ujeda u predjelu glave i vrata. Posebno su opasni ujedi koji se jave u predjelu usne duplje.

Stršljeni imaju običaj da izdube voćku kojom se hrane. Ukoliko se ne obrati pažnja, ne vidi se stršljen koji se hrani i zagrize se voćka može da dođe do po život opasnog ujeda u predjelu usne duplje.

Ukoliko je uboda više za očekivati je da će tegobe i simptomi biti izraženiji. Ujed jednog stršljena je uglavnom bezopasan pogotovo ukoliko nemate ranije zabilježene alergijske reakcije.

Nakon ujeda može da se javi:

Crvenilo i otok na mjestu uboda. Ova reakcija može da se širi po koži i da zahvati i desetak centimetara. Sama po sebi i dalje ne predstavlja alergijsku reakciju već samu reakciju kože na toksin koji je ubodom unesen.

Bol na mjestu uboda je očekivana reakcija. Bol se kreće od blagog bola koji može da potraje i do nekoliko sati i izgubi se sam od sebe do jakog bola koji ponekad pacijenti opisuju „kao da ih je neko pesnicom udario na mjestu ujeda“.

Pečenje na mjestu ujeda može da bude posebno izraženo, najčešće se opisuje kao žarenje koje se, kako vrijeme prolazi pojačava,

Može da se javi malaksalost i vrtoglavica, što je često posledica straha od samog događaja,

Ukoliko dođe do prave alergijske reakcije, dolazi do pojave crvenila i koprivnjače koja se širi po cijelom tijelu, osjećaja gušenja, otoka grla vrata i na kraju gubitka svijesti. Srećom ove reakcije su rijetke.

Psihologija sreće, grana psihologije koja se bavi proučavanjem faktora koji doprinose našoj dobrobiti i opštem blagostanju, ističe važnost smanjenja broja ljudi i riječi kako bismo postigli unutrašnji mir i sreću, što će nam donijeti manje stresa i miran život. Nije lako, ali je dostižno.

Psihologija sreće i miran život: Kvalitet prije kvantiteta

Jedna od ključnih pretpostavki psihologije sreće je da kvalitet naših odnosa igra značajniju ulogu u našoj sreći nego njihov kvantitet. Mnogi ljudi vjeruju da će im veliki broj prijatelja i poznanika donijeti sreću, ali neka istraživanja pokazuju suprotno. Duboki, iskreni i podržavajući odnosi sa manje bliskih osoba često su daleko važniji za naš osjećaj zadovoljstva i sreće. Nasuprot njima, kvalitetni odnosi pružaju emocionalnu podršku, razumijevanje i sigurnost, što doprinosi osjećaju pripadnosti i zadovoljstva.

Manje ljudi i manje riječi: Minimalizam kao alat za izbjegavanje stresa i umora

Pored smanjenja broja ljudi u našim životima, smanjenje količine riječi takođe može da igra značajnu ulogu u postizanju unutrašnjeg mira. U svijetu prepunom informacija, često se osjećamo preplavljeni neprekidnim razgovorima, porukama i obavezom da komuniciramo. Prekomjerna upotreba riječi može da dovede do mentalnog zamora i stresa. Praktikovanje tišine, meditacije i introspekcija pomoći će nam da se usredsredimo na svoje misli, osjećanja i potrebe.

Minimalizam u odnosima i komunikaciji može da ima duboke pozitivne efekte na naše mentalno zdravlje. Kada smanjimo broj ljudi u životu, smanjujemo i potencijal za konflikte, drame i negativne emocije koje mogu proizaći iz složenih društvenih interakcija. Sa manje ljudi u okruženju imaćemo više vremena i energije za one koji su nam zaista važni, pa možemo dublje i kvalitetnije produbiti odnose.

Šta je svjesna komunikacija: Ne trošite više riječi nego što je potrebno da kažete šta želite

Psihologija sreće potencira i važnost svjesne komunikacije. Umjesto da govorimo samo da bismo popunili tišinu, treba da naučimo da cijenimo moć promišljenih riječi. Svaka izgovorena riječ treba da ima svrhu i da bude usmjerena ka izgradnji pozitivnih odnosa i razvoju međusobnog razumijevanja. Svjesnom komunikacijom možemo da izgradimo dublje veze, smanjimo nesporazume i sukobe.

Dakle, za miran život i sreću, pored ostalog, potrebno nam je manje ljudi i manje riječi. Kvalitetni odnosi sa manjim brojem bliskih osoba i svjesna, promišljena komunikacija mogu značajno da doprinesu našem osjećaju zadovoljstva i unutrašnjeg mira. U agresivnom svijetu prepunom buke i previše informacija, smanjenje broja ljudi i riječi može biti jedan od ključnih faktora postizanja istinske, suštinske sreće i harmonije u našim životima, prenosi Telegraf.