Iako još nije poznato da li je došlo do dogovora o imenu budućeg visokog predstavnika, prema informacijama koje smo dobili, već sad je jasno da su odnosi između članica Savjeta za sprovođenje mira ozbiljno poremećeni, bude li dogovora ili ne.

Napomene radi, na dvodnevnoj sjednici Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira, koja počinje u srijedu, odlučivaće se o nasljedniku Kristijana Šmita.

Pritisak iz Vašingtona
Naime, kako saznajemo, većina Evropljana i dalje ne pristaje da se o izboru visokog predstavnika odlučuje van Evrope, odnosno ne žele da prihvate rješenje koje nameće Vašington.

Prema svemu što smo do sada uspjeli da saznamo, Evropljani uglavnom smatraju da je pritisak na Kristijana Šmita iz Vašingtona bio neprimjeren, iako ih dio priznaje da nisu saglasni sa svim odlukama koje je donosio.

Sudeći prema izjavama i postovima na društvenim mrežama pojedinih penzionisanih američkih zvaničnika, čini se da i u koru profesionalnih američkih diplomata postoji zabrinutost do koje mjere će se pokvariti odnosi s Evropljanima zbog jedne funkcije bez očiglednog uticaja i značaja.

Čini se da se Evropljani suočavaju s dvostrukim problemom u svom nastupu prema Amerikancima. S jedne strane zvanična politika EU je da je potrebno postepeno zatvaranje OHR-a, pa im je jako teško zauzeti čvrst stav. Kako zagovarati kandidata na funkciju za koju misle da ne bi trebalo da postoji, makar u ovom obimu i nadležnostima koje ima sada? I ne samo to: Ko bi lako pristao da bude novi visoki predstavnik da bude između dvije vatre – s jedne da udovoljava željama Amerikanaca, a s druge da se suočava s pritiskom Evropljana da ključne odluke prepusti Delegaciji EU?

Evropa zavisna od Amerike
S druge strane, Evropljani ne žele da naljute Amerikance jer su i dalje zavisni od njihove vojne prisutnosti u Evropi i potrebe prisustva na američkom tržištu. Izazov s kojim se suočavaju je i evropsko nejedinstvo.

Naime, Evropljanima bi bilo puno lakše da izađu sa svojim kandidatom pred Amerikance na sjednicu PIC-a da Italijani nisu unaprijed, bez dogovora sa saveznicima u EU, izašli sa svojim kandidatom, kojeg su prvo u stvari sugerisali iz Vašingtona. Nismo uspjeli da saznamo kako je došlo do tog obrata, s obzirom na to da nas je dio Evropljana uvjeravao da ni u italijanskoj diplomatiji nisu presretni ovim rješenjem, osim da je možda radila linija između savjetnika Donalda Trampa, predsjednika Amerike, s jedne strane i savjetnika italijanske premijerke Đorđe Meloni s druge. Naime, poznato je odranije da je Melonijeva jedan od rijetkih evropskih lidera koga Tramp izuzetno cijeni.

Koliko je situacija ozbiljna, ilustruje podatak koji smo dobili da je London, iako nije kandidovao nikoga za tu funkciju, spreman da predloži rješenje koje bi služilo kao most očuvanja transatlantskog jedinstva.

Neevropski kandidat?
Jedan diplomata iz jedne uticajne EU članice nam je rekao da bi se možda moglo pokušati predložiti rješenje kandidata koji nije iz Evrope, kako bi se pokušalo postići kompromis, pa se u tu svrhu spominje mogućnost kandidata iz Japana, Kanade ili čak Turske, iako je to manje vjerovatno. Naime, kako nam je rečeno, visoki predstavnik ne mora biti Evropljanin, ali mora biti izabran i evropskim glasovima.

Iako su Amerikanci i dalje najuticajniji, i Evropljani imaju dva jaka aduta: Prvi, najveći su finansijeri OHR-a, sa čak 50 odsto ukupnog budžeta, a drugi da je još u vrijeme administracije Džordža Buša dogovoreno da Evropljani imaju primat u stvarima koje se odnose na evropski kontinent.

Osim toga, i zvanični stav Trampove administracije je da se Evropljani više ne trebaju samo oslanjati na SAD, nego da sami moraju preuzeti veći dio odgovornosti.

Sve u svemu, jedina mogućnost da budući visoki predstavnik ne bude Italijan Antonio Zanardi Landi je ako Evropljani pokažu visok nivo odlučnosti da Evropa treba prva da se pita o stvarima koje se odnose na evropski kontinent, a posebno kada je riječ o zemljama u procesu proširenja.

Ali, kao što smo rekli, bez obzira na to kako se ova priča završi, trebaće puno vremena da se odnosi između Evropljana i Amerikanaca vrate na prvobitni nivo. Bilo kako bilo, već sad je jasno da će ova sjednica Upravnog odbora PIC-a biti jedna od najzanimljivijih i najdalekosežnijih u istoriji.

 Vlada Republike Srpske odobrila je dodatnih 390.000 maraka Predstavništvu RS u Rusiji, potvrđeno je za CAPITAL.

Iz Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS preciziraju da su dodatna sredstva odobrena za „podršku realizaciji posjeta visokih zvaničnika i drugih predstavnika Srpske Ruskoj Federaciji“.

„Predstavništvu u Moskvi odobrena su dodatna sredstva za podršku učešću visokih zvaničnika i drugih predstavnika Srpske na proslavi 81. godišnjice Dana pobjede nad fašizmom u Moskvi 9. maja, zatim na Međunarodnom forumu bezbjednosti od 26. do 29. maja, te učešću na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu od 3. do 6. juna 2026. godine“, navodi se u odgovoru resornog ministarstva na pitanja CAPITAL-a.

U odgovoru se precizira da je Vlada odluku o odobravanju dodatnih sredstava donijela 21. maja.

Podsjećamo, budžetom Srpske predviđeno je da će ove godine za rad predstavništava Republike Srpske širom svijeta biti izdvojeno 15 miliona maraka. Najviše novca, dva miliona maraka, dobilo je upravo Predstavništvo u Rusiji, ali šefu tog Predstavništva Dušku Peroviću to očigledno nije dovoljno, pa mu je Vlada odobrila dodatnih 390.000 KM ili skoro 20 odsto u odnosu na odobreni budžet.

Poslije predstavništva u Moskvi, najviše para dobilo je predstavništvo u Beču kome je odobreno 1,45 miliona KM. Slijedi predstavništvo u Beogradu kome je dodijeljeno 1,2 miliona maraka, dok je Predstavništvo u Vašingtonu dobilo tačno milion KM.

Predstavništvo u Francuskoj dobilo je 950.000, a u Belgiji 900.000 KM. Slijedi predstavništvo u Njemačkoj koje je dobilo 760.000 KM, zatim u Grčkoj 480.000 KM, a najmanje je dobilo predstavništvo u Izraelu kome je odobreno 350.000 KM.

capital.ba

Navikli smo da gradonačelnik Banjaluke i predsjednik PSS-a, Draško Stanivuković učestvuje na maratonima i preskače prepreke, ali posljednjih dana pokazuje da je neumoran i na terenu — od Hercegovine do Pala, pa nazad u Banju Luku, uz ritam koji odaje čovjeka punog energije, u stalnom pokretu, spremnog da u istom danu razgovara s građanima, obiđe mnoga udruženja, klubove, znamenitnosti, porodice, ali i da vodi gradske poslove.

U svega nekoliko dana, njegova ruta obuhvatila je gotovo cijelu Republiku Srpsku. Da ne krije da mu za narod ništa nije naporno i teško, potvrdio je i sam gostujući na jednoj televiziji kada je otkrio da njegov radni dan često bude ispunjen obavezama koje se završavaju u večernjim satima, a već sutradan ga čekaju nove.

Stanivuković je sudeći po objavama na društvenim mrežama u proteklim danima imao intenzivan raspored.

„Danas sam u Ljubinju završio posjetu Hercegovini šetnjom i razgovorom sa ljudima… posebno mjesto i posebni ljudi“, poručio je tokom obilaska ovog kraja, gdje je posjetio i stari hram posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, naglašavajući važnost kulturno-duhovnog naslijeđa i lokalne zajednice.

U Gacku je dan bio posvećen sportu i mladima. Posjete fudbalskom i odbojkaškom klubu, razgovori sa sportistima i podrška radu klubova predstavljeni su kao nastavak politike ulaganja u mlade i lokalne sredine. „Podrška neće izostati ni u budućnosti. Obećavam“, poručio je tokom susreta sa sportistima.

Paralelno s tim, Stanivuković je prisustvovao i obilježavanjima važnih istorijskih datuma, gdje je, kako navodi, želio odati poštovanje ličnostima i događajima koji su obilježili noviju istoriju Republike Srpske, uključujući i pomen generalu-pukovniku Momiru Taliću u Piskavici.

Ono što njegovu politiku i kao gradonačelnika i kao predsjednika PSS-a obilježava jeste kontinuirana prisutnost na terenu, ali i u Banjoj Luci, gdje najavljuje mnoge projekte, uz poruku da se paralelno vodi računa o svakom dijelu grada.

„Krećemo u veliku obnovu svih dječijih igrališta u Banjoj Luci… izdvajamo milion KM“, poručio je, predstavljajući jedan od aktuelnih projekata gradske administracije. Ubrzo je najavio i uvođenje civilnog roka, ali i uniformi u škole.

Njegovi saradnici, članovi i funkcioneri PSS-a dodatno prate ovu dinamiku, kroz susrete sa građanima, organizacione aktivnosti i terenske posjete koje, kako kažu u PSS-u, imaju za cilj ne samo jačanje Pokreta Sigurna Srpska, nego i slušanje konkretnih problema svakog čovjeka.

Upravo taj spoj terenskog rada, institucionalnih obaveza i političke prisutnosti definiše njegovu dinamiku — od hercegovačkih brda do banjalučkih naselja, uz poruku da se politika, kako je i sam Stanivuković više puta naglasio, vodi „među ljudima i sa ljudima“.