Svjetski dan borbe protiv siromaštva BiH je dočekala u siromaštvu.

Tolikom da, prema tvrdnjama stručnjaka, svaka šesta porodica živi ispod apsolutne linije siromaštva, što znači da ti ljudi ne mogu da podmire osnovne egzistencijalne potrebe, odnosno oni najčešće nemaju šta da jedu, nemaju novac da plate struju, vodu ili grijanje, da kupe odjeću…

U Republici Srpskoj u 2022. godini 10.986 građana nije imalo dovoljno prihoda za izdržavanje, dok je 22.320 ljudi bilo u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba, podaci su Republičkog zavoda za statistiku, a kada se u obzir uzme cijela BiH, takvih je na desetine hiljada. Prema podacima Svjetske banke i Ujedinjenih nacija, više od milijardu ljudi na svijetu živi sa manje od jednog dolara dnevno, što je 1,85 KM.

A ako mislite da je tu kraj lošim vijestima, prevarili ste se.

“Prema međunarodnim standardima, skoro polovina djece u BiH živi u siromaštvu, a slobodno možemo reći da u siromaštvu živi i 80 odsto penzionera u zemlji. Posebno zabrinjava to što se broj djece koja žive u teškom siromaštvu povećava”, tvrdi Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava.

Situaciju dodatno pogoršavaju enormna poskupljenja, koja nisu praćena rastom plata i penzija, a da ne govorimo o socijalnim davanjima.

Da je situacija teška, priznaće i oni koji imaju prosječna, ali i nešto bolja primanja za bh. uslove, jer će rijetko ko od njih negirati da ga bar u jednom trenutku nije pogodilo to što ne zna da li će hljeb, mlijeko ili jaja sutra imati istu cijenu.

“Kada pogledamo potrošačke korpe, realne troškove života u BiH, onda će nam to biti jasan pokazatelj da smo jedna od zemalja u Evropi u kojima stanovništvo živi najsiromašnije. Tačnije, svaka šesta porodica u BiH je ispod linije apsolutnog siromaštva. Tu smo zajedno sa Moldavijom”, kaže Todorović za “Nezavisne”.

Sve navedeno piše i u izvještajima međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima siromaštva i životnim standardom, ali, očigledno ne i izvještajima i izjavama nadležnih u BiH, koji, osim što se utrkuju u nacionalnim prepucavanjima te u borbi da dođu do udobnih fotelja, neće da izuste da glad i žeđ ne poznaju vjeru i naciju.

“Od vrha države pa do najnižih nivoa ne vodi se računa o građanima. BiH ima resurse, ali se oni ne koriste. Drugi razlog je enormna korupcija. Ozbiljni podaci pokazuju da vlast i političari godišnje u BiH ukradu, zloupotrijebe ili upropaste na različite načine više od tri milijarde KM. Samo zamislite da taj novac nije ‘upropašten’, pa ovdje ne bi bilo siromašnih”, tvrdi Todorović, koji podsjeća da BiH, kao, uostalom, i druge države, ima obavezu prema građanima da im na neki način obezbijedi zaposlenje, zaradu i život dostojan čovjeka.

“Ako to ne može, onda imaju obavezna socijalna primanja, davanja, prije svega, prema djeci ili onima koji su nemoćni i ne mogu da zarade. Međutim, naša država potpuno ignoriše tu svoju socijalnu ulogu. Ona je svedena na minimum”, dodao je Todorović.

Ekonomista Admir Čavalić ističe da ni Federacija BiH niti Republika Srpska nemaju socijalnu kartu, koja bi im dala mnogo jasniji uvid u to kome je pomoć zaista potrebna i ko se nalazi u stanju svakodnevne socijalne potrebe.

On navodi da situacija nije loša samo u vezi s pitanjem apsolutnog siromaštva, već i relativnog, a koje, podsjeća, podrazumijeva upoređivanje stanja sa drugim državama.

“Siromaštvo je jako izraženo i u regionu, dakle Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu. A takođe, kada se kompariramo sa članicama EU, vidjećemo da je životni standard kod nas mnogo niži”, kaže Čavalić za “Nezavisne novine”.

Međutim, ono za šta on smatra da u priči o siromaštvu ne smije biti izostavljeno, pogotovo kada je riječ o prihodima, jeste to što značajan dio bh. ekonomije čini siva ekonomija, pa se podaci često ne poklapaju sa stvarnim stanjem.

“To konkretno znači da se dosta našeg ukupnog dohotka ne identificira kao minimalni formalni dohodak. Sa druge strane, neformalno, građani BiH ostvaruju određene neformalne dohotke, da li kroz rad na crno ili putem inostranstva. Dakle, pri procjeni siromaštva, ovi podaci se ne uzimaju u obzir”, pojašnjava Čavalić.

Dodaje da je u BiH karakteristično i to što troškovi nisu isti od grada do grada.

“Troškovi života su mnogo skuplji u Sarajevu, nego u nekoj manjoj opštini. A građani sve više idu ka urbanim mjestima i tako im se povećavaju troškovi”, rekao je on.

Ovom problematikom nedavno se bavio i sajt “Numbeo”, koji je objavio koliko novca je potrebno četvoročlanoj porodici za život u većem gradu u BiH, a koliko pojedincu.

Tako procjene kažu da četvoročlana porodica u Sarajevu, bez najma stana, treba da izdvoji 3.783 KM, a pojedinac 1.127 KM. Na drugom mjestu je Mostar, u kome je porodici od četiri člana potrebno 3.746 KM, a pojedincu 1.101. Slijedi Banjaluka, gdje troškovi na mjesečnom nivou iznose 3.729 KM, a pojedinca 1.104 KM.

Na četvrtom mjestu je Bijeljina, gdje procijenjeni mjesečni troškovi za četvoročlanu porodicu iznose 3.647 maraka, dok je pojedincu potrebno 1.066 KM.