Hronični propusti vlada Zapadnog Balkana u sprovođenju zakona doveli su do toga da je zagađenje sumpor-dioksidom (SO2) iz zastarjelih termoelektrana na ugalj u regionu premašilo zakonske granice za čak šest puta u 2024. godini.

Sedmi izvještaj Bankwatcha “Uskladiti ili Zatvoriti”, nastao u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Aarhus Centrom u BiH, otkriva da su i zagađenje prašinom i dušikovim oksidima (NOx) iz termoelektrana na ugalj ponovo prekoračili maksimalne dozvoljene granice.

Posebno zabrinjavajuće je to što je čak šest blokova u regionu u 2024. godini premašilo svoje dozvoljene emisije SO2 za više od deset puta, a četiri od njih nalaze se upravo u Bosni i Hercegovini: Ugljevik, Gacko, Tuzla 6 i Kakanj 7. Po prvi put su termoelektrane u BiH bile najveći emiteri SO2 u regionu, sa 212.840 tona, što je povećanje u odnosu na prethodnu godinu i čak 11,3 puta više od dozvoljenog.

Ugljevik prednjači u zagađenju
Termoelektrana Ugljevik je po peti put od 2018. godine imala najveće apsolutne emisije u BiH i u regionu. Iako je postrojenje za odsumporavanje dobilo upotrebnu dozvolu u novembru 2021. godine, ono očigledno nije radilo. Emisije iz Ugljevika u 2024. godini iznosile su 112.943 tone, što je više nego 2023. godine, a od 2018. godine ukupne emisije sumpor-dioksida iz ove termoelektrane su se povećale. Iako je RiTE Ugljevik u postrojenje za odsumporavanje potrošila najmanje 85 miliona eura, sada priznaju da ono ne radi, delimično zbog toga što je to “ekonomsko opterećenje”.

“Emisije SO2 u Bosni i Hercegovini se iz godine u godinu povećavaju. Termoelektrane su sve manje operativne. Ugljevik je prošle godine, u novembru i decembru, bio van pogona. Koristi se ugalj sve lošijeg kvaliteta. Pojedini rudnici su već zatvoreni, a mnogi drugi su pred zatvaranjem. Sve ovo nam govori da, ukoliko institucije ne reaguju što prije, mi ćemo uskoro moći da kažemo da smo zakasnili sa energetskom transformacijom”, istakao je Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.

Najveći zagađivač prašinom u regionu u 2024. godini bila je TE Gacko. Emitovala je 3.339 tona – čak 13,7 puta više od dozvoljenog. Uprkos najavljenim smanjenjima emisija u oktobru 2023. godine nakon protesta lokalnog stanovništva, zagađenje iz Gacka u 2024. godini bilo je čak i veće nego prethodne godine.

Nelegalni rad i nedostatak odgovornosti
Osim kršenja Nacionalnih planova za smanjenje emisija (NERP), tri zemlje Zapadnog Balkana, uključujući BiH, sa termoelektranama na ugalj koje su podložne odstupanju “opt-out” (ograničavanja radnog vremena) sada krše ovu odredbu. Tuzla 3, Tuzla 4 i Kakanj 5 su se morali zatvoriti do kraja 2023. godine, ali to nisu učinili. Sekretarijat Energetske zajednice otvorio je brojne postupke protiv zemalja, ali to do sada nije bilo dovoljno da “posrami vlade da djeluju”.

Denis Žiško iz Aarhus centra u BiH ističe da su vlasti u BiH i Elektroprivreda BiH nastavile nekažnjeno kršiti obaveze iz NERP-a.

“Nisu ugradili postrojenja za smanjenje emisija zagađujućih materija i nelegalno su produžili rad blokova 3 i 4 u termoelektrani Tuzla i bloka 5 u termoelektrani Kakanj. Činjenica je da bi ulaganje u mjere za smanjenje zagađenja dovelo do povećanja cijene električne energije, što našim populističkim vlastodršcima ne odgovara, pa su očigledno zaključili da im se više isplati nastaviti trovati svoje građane?”

Sedam godina je prošlo od kada su novi standardi zagađenja vazduha stupili na snagu na Zapadnom Balkanu u skladu s Ugovorom o uspostavi Energetske zajednice. Međutim, u 2024. godini emisije sumpor-dioksida iz termoelektrana na ugalj uključenih u NERP Bosne i Hercegovine, Kosova*, Sjeverne Makedonije i Srbije i dalje su bile ukupno šest puta veće od dozvoljenog.

“Za šest mjeseci, Mehanizam EU za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) konačno će ograničiti izvoz električne energije iz zemalja Zapadnog Balkana s visokim udjelom ugljika uvođenjem naknada na uvoz u EU. To će stare, neefikasne termoelektrane na ugalj učiniti još manje ekonomičnim. Ali balkanske vlade i elektroprivrede djeluju nesvjesno, kao da imaju svo vrijeme ovog svijeta. Hitno su potrebni jasni, izvodljivi planovi”, upozorava na kraju Davor Pehchevski, koordinator za energetiku na Balkanu iz mreže CEE Bankwatch.

Na gradilištu HE Dabar, jednom od najvećih, ali i najopasnijih projekata u BiH, svakodnevno je angažovan veliki broj radnika i mašina. Uprkos višestrukim sudskim osporavanjima, radovi na jednom od najvećih hidroenergetskih projekata u Bosni i Hercegovini ne jenjavaju.

Hidroelektranu Dabar, koja je dio sistema Gornji horizonti, grade kineske firme za potrebe Elektroprivrede Republike Srpske. Prema riječima Ilije Tamindžije iz HET-a, na terenu se svakog dana vidi napredak, a vrijednost radova planiranih za ovu godinu iznosi 66 miliona evra.

Ekološke organizacije upozoravaju na nepopravljive štete koje prijete cijelom području južne Hercegovine.

Robert Robert, ekološki aktivista koji godinama prati dešavanja oko izgradnje HE Dabar, smatra da se vlasti Republike Srpske ne osvrću na sudske odluke niti na upozorenja stručne i šire javnosti.

“Radi se o ‘važnim interesima’. Do sada je već uloženo jako puno novca, a niko nema hrabrosti da prizna da je sve ovo jako štetno i pogrešno”, kaže Oroz za BUKU.

Posebno upozorava na trajne posljedice koje bi HE Dabar mogla ostaviti na prirodu.

“Znatno će biti smanjen dotok vode u sliv Neretve, čime se omogućava slanoj vodi iz Jadrana da prodire dublje u unutrašnjost. Samo ću spomenuti endemsku ribicu Dabarska gaovica (Telestes dabar) koja živi samo u Dabarskom polju i nigdje drugo na svijetu kojoj prijeti potpuni nestanak, kao i mnogim drugim biljnim i životinjskim vrstama. Potpune posljedice teško je sagladati, ali jedno je sigurno, a to je da južna Hercegovina kakvu danas posnajemo više nikada neče biti ista”, ističe on.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za BUKU kaže da Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS ignoriše zakonske procedure i pravosnažne odluke.

“Nedovoljna uključenost javnosti, netransparentnost i neprihvatljivo ignorisanje uticaja na životnu sredinu razlog su da se cijeli postupak mora ponoviti. Ministarstvo ne pokazuje volju da ozbiljno sagleda razmjere štete”, kaže Topić.

Poseban problem, ističe, jeste tajnost ugovora s kineskim kompanijama.

“Ugovor se i dalje krije od javnosti. Godinama ga tražimo, nismo ga dobili. A ono što je obećano kineskim firmama tiče se svih nas”, kaže Topić i dodaje da je do sada uloženo više od milijardu maraka u projekat koji je daleko od završetka: “Do sad su cifre išle i do milijardu maraka uloženih sredstava, preko deceniju se radi na tom projektu, a osim njegove štetnosti upitna je i isplativost. Za to vrijeme dobili smo jedan tunel od oko 4,5 kilometara i tek započete radove na brani i mašinskoj zgradi”.

Prema njegovim riječima, efekti preusmjeravanja voda iz jednog sliva u drugi i oduzimanja voda kraškom podzemlju predstavljaju ekološki presedan u negativnom smislu.

“Zasipanje ogromnih količina betona u kraške pukotine i jame ne može se opravdati. Projekat spada u red najštetnijih hidroenergetskih poduhvata 21. vijeka”, tvrdi Topić.

On podsjeća i da se većina studija koje se koriste u projektovanju zasniva na podacima starim i više od pola vijeka.

Topić najavljuje dalju pravnu borbu.

“Podnijeli smo tužbe zajedno s Arhus centrom Sarajevo i koristimo mehanizme žalbe prema Sekretarijatu za implementaciju Bernske konvencije, koju je BiH potpisala i obavezala se da štiti značajna prirodna staništa. Gatačko, Nevesinjsko, Dabarsko i Fatničko polje to svakako jesu”, zaključuje on.

Za kupovinu novog stana od pedesetak kvadratnih metara u Banjaluci, a s obzirom na trenutne prosječne cijene, potrebno je izdvojiti oko 186.000 maraka, koliko otprilike košta i jedan kilogram zlata na svjetskim berzama.

Prosječna cijena stanova u novogradnji u Banjaluci u prvom kvartalu ove godine iznosila je 3.720 maraka po jednom kvadratnom metru, što znači da je za kupovinu omanjeg dvosobnog stana u najvećem gradu Republike Srpske bilo neophodno izdvojiti oko 200.000, a u nekim slučajevima, zavisno od lokacije, i mnogo više.

Interesantno, toliko trenutno košta i jedan kilogram zlata, čija je cijena na istorijskom maksimumu, jer se za jednu uncu zlata (31,1 gram) mora izdvojiti 3.420 dolara. To u prevodu znači da jedan gram ovog plemenitog metala trenutno košta 110 dolara, odnosno oko 186 maraka, što do sada nije zabilježeno.

Ako se vratimo tri godine unazad, tada je za isti stan od 50 kvadrata bilo neophodno odvojiti protivvrijednost 1,8 kilograma zlata. Iako su cijene stanova u pomenutom periodu bile gotovo u konstantnom rastu, vrijednost zlata je od 2022. porasla za čak 80 odsto.

Jedna unca je sa 1.847 dolara skočila na 3.420, što znači da je jedan kilogram ovog plemenitog metala danas vredniji za oko 80.000 maraka. To faktički znači da oni koji su prije tri godine kojim slučajem imali nešto novca da kupe zlatnu, kilogramsku polugu, na ovoj berzanskoj razlici mogli su da profitiraju bar dvadesetak kvadrata nekog stambenog prostora.

Kada je u pitanju kretanje prosječne cijene kvadrata novogradnje u Banjaluci u prvom kvartalu ove godine, ona je u odnosu na isti period 2024. veća za 225 maraka (šest odsto). Prodato je ukupno 209 novih stanova ukupne površine 12.187 kvadratnih metara. Interesantno, ovo je duplo manje u odnosu na četvrti kvartal 2024, kada su građani kupili 454 stana.

Kada se posmatraju cijene svih stanova, i novogradnje i starogradnje na godišnjem nivou u periodu od 2018. do 2024, prema podacima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, može se uočiti trend njihovog rasta, pri čemu je u 2022. došlo do ekstremnog rasta cijena.
Tokom naredne dvije godine rast cijena stanova je nastavljen, ali u znatno manjoj mjeri, tako da je prosječna cijena stana u novogradnji iznosila oko 3.500 maraka, a u starogradnji 3.000. Ovo je vjerovatno i glavni razlog blagog pada prodaje, jer je tokom 2024. u Banjaluci prodato 1.200 stanova, odnosno pet odsto manje u odnosu na prethodnu godinu.

Slična situacija je i kod kupovine kuća u Banjaluci. U ranijem periodu, pogotovo nakon početka turbulentnih dešavanja u svijetu, došlo je do naglog povećanja tražnje, jer se jedan broj ljudi preorijentisao sa kupovine skupih stanova na jeftinije kuće. Taj trend, međutim, mijenja se 2023, ali i 2024. i dolazi do smanjenog obima potražnje i kupovine. Tokom prošle godine u Banjaluci je prodato oko 400 kuća po prosječnoj cijeni od 170.000 maraka.

Uporedo sa rastom cijena stanova i kuća u Banjaluci, u periodu od 2020. do 2024. došlo je i do značajnog rasta cijena građevinskog zemljišta. Prosječna cijena građevinskog zemljišta iznosila je devedesetak maraka po jednom kvadratnom metru, što je za 16 odsto više u odnosu na 2023. godinu, što se može objasniti time što je pogodnog prostora za izgradnju sve manje u najvećem gradu Srpske, piše Glas Srpske