Škole i roditelji u Republici Srpskoj sve češće se susreću sa problemom nedostatka asistenata u nastavi jer za posao uz naknadu od oko 700 KM mnogi se sve rjeđe odlučuju. Oni koji se odluče to rade više iz ljubavi i želje da pomognu nego zbog uslova rada.

Majke sve češće u ulozi asistenata

Da je položaj asistenata loš, a situacija po pitanju njihovog pronalaska teška u razgovoru za “Nezavisne novine” potvrdila je Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom “Djeca svjetlosti”.

“Sve više majki se odlučuje da budu asistenti svome djetetu, što nikako nije dobro iz razloga što ne dobijaju ni ta dva-tri sata koja dijete provede u školi za sebe, već sjede sa njima u školi. Situacija je katastrofalna, a znamo kakvi su uslovi života i da je sve poskupjelo”, kaže Kojićeva.

Kako dodaje, trebalo bi da se poveća naknada i popravi položaj ukoliko želimo asistente u nastavi.

Škole sve teže pronalaze asistente

Dario Vlajić, direktor Osnovne škole “Branko Ćopić” u Prnjavoru, ističe da mnogi koji dođu na razgovor za posao asistenta odustanu nakon što čuju uslove rada.

“Čak i ako uspijemo pridobiti nekoga za angažman – to je samo ukoliko postoji mogućnost da bude asistent za dva učenika. To nije popularno jer su u pitanju dvije smjene. Odustala su nam dva asistenta, imali smo potrebu za dva nova i mi smo sad uspjeli naći zamjenu. Pitanje je da li će i naredni put to biti isti slučaj”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Posao nije fizički zahtjevan, ali jeste psihički

Anastazija Šimić, student specijalne edukacije i rehabilitacije na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, tokom ove školske godine asistent je u osnovnoj školi u Prnjavoru, a kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, posao asistenta iz njenog iskustva nije previše fizički zahtjevan, ali jeste psihički, pogotovo ako se radi s ljubavlju.

“U opisu posla samog asistenta jeste da smo tu tehnička podrška djetetu. Dakle, ako se dijete otežano kreće mi mu pomažemo. Pomažemo mu i da se spremi za čas, izvadi knjige, kao i ukoliko mu treba pomoć da ode u toalet, da jede, da se presvuče i preobuje za fizičko”, kaže ona za “Nezavisne novine”.

Kako dodaje, provodeći vrijeme sa djetetom kod asistenata se javlja želja i potreba da se uključi u predstavljanje gradiva i rješavanje zadataka koje dijete ima.

“Sjedeći u učionici cijeli dan sa djetetom vidimo da mu je prosto potrebna dodatna podrška u obrazovnom smislu jer učitelj, učiteljica, nastavnici prosto ne mogu da posvete pažnju jednom djetetu, a da ostatak razreda zapostave ili da se posvete ostatku razreda i zapostave to dijete”, kaže Šimićeva.

Inkluzija pogrešno izvedena

Radeći kao asistent ona ističe da je uvidjela da je koncept inkluzije kod nas pogrešno izveden.

“Da bi inkluzija izgledala onako kako je zamišljeno potrebna je potpuna reorganizacija školskog sistema, za šta naš sistem nije spreman. Tu najviše ispašta samo dijete koje je uključeno u redovan razred uz podršku asistenta koji je tehnička podrška. A osjete to i druga djeca koja su u tom razredu koja su direktni učesnici u toj inkluziji”, ističe ona.

Šimićeva navodi da je tužno što su uslovi rada asistenata, koji su definisani slovom zakona, loši, te kaže da asistenti prihvataju posao iz dobrote srca i da se daju više nego što su plaćeni.

Naime, na nedavno održanoj sjednici Vlade Republike Srpske usvojena je odluka o potrebi za angažovanjem i finansiranjem lica za podršku učenicima sa smetnjama u razvoju u 2026. godini, za šta je izdvojeno 5,6 miliona maraka.

Iz Ministarstva bez odgovora

Takođe, Ministarstvo prosvjete i kulture zaduženo je da uradi detaljnu analizu efekata angažovanja asistenata “te da u skladu sa dobijenim rezultatima analize izvrši izmjenu zakonskih i podzakonskih akata koji uređuju ovu oblast”.

“Nezavisne novine” su Ministarstvu prosvjete i kulture 27. januara poslale pitanja u vezi s ovom temom, kao i ranije pomenutom analizom, međutim ni nakon skoro mjesec dana odgovor nismo dobili.