Ako se utvrdi da su majka i otac dječaka pripadali vjerskoj zajednici koja ih je podstakla da usmrte djecu pa sebe, istragu treba preusmjeriti, a onima koji su ih na to nagovorili prijeti stroga zatvorska kazna.

Istražitelji u Novom Sadu još utvrđuju sve okolnosti ubistva dva dječaka od jedne i tri godine u kući u Petrovaradinu. Nezvanične informacije govore o tome da su djecu pesticidom otrovali njihovi roditelji, koji su se poslije toga ubili bacivši se s krova solitera na Limanu. Ukoliko bi ovakva pretpostavka bila potvrđena vještačenjem, to bi značilo da krivičnog postupka ne može biti.

Međutim, potrebno je utvrditi da li je neko podstrekao ovaj mladi bračni par da učini ovakav zločin. U tom slučaju, krivično bi odgovarali oni koji su ih podstrekavali na ubistvo djece, a takođe i na sopstveno samoubistvo.

“Potrebno je veoma pažljivo istražiti ovaj slučaj u kome formalno nema okrivljenog, jer nema osnova za pokretanje krivičnog postupka za ubistvo djece prema supružnicima koji su izvršili samoubistvo. Okolnosti ukazuju da postoji velika mogućnost da ih je možda neko naveo na samoubistvo ili im pomagao u tome, što je i kod nas, kao i u mnogim drugim zemljama propisano kao posebno krivično djelo”, kaže dr Milan Škulić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.

U medijima se spominje mogućnost da je neka destruktivna sekta povezana sa ovim događajem, a to treba da bude predmet odgovarajuće istrage.

“Nažalost, postoje podaci i o takvom djelovanju određenih sekti, koji uvijek biraju žrtve koje su u psihološkim i socijalnim problemima, pa ih izuzetno jakim manipulacijama navode da učine nešto na svoju štetu, a pritom i samoubistvo predstavljaju kao spasenje. Taj problem nije samo krivičnopravni, već i šire društveni. Zato treba reagovati, prije svega, socijalnom i psihološkom podrškom ljudima koje su žrtve takvih veoma opasnih manipulacija, a tu bi svakako korisnu ulogu mogle da odigraju i tradicionalne religijske zajednice, jer svaka tradicionalna religijska zajednica je humanog karaktera i može pomoći ljudima da se zaštite od kvazireligijskih delovanja kao oblika manipulacija, što se u praksi svodi na jedno drastično sujeverje”, objašnjava profesor Milan Škulić.

Kada se radi o krivičnopravnoj optici ovog slučaja, riječ je o teškom ubistvu djece, za koje je propisana i kazna doživotnog zatvora, ističe naš sagovornik. Ukoliko se potvrdi pretpostavka da su to učinili roditelji, oni su sami sebi presudili skočivši sa solitera u smrt. Njihovim samoubistvom, međutim, nameće se pitanje da li je neko učinio krivično djelo navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu.

“Kažnjivo je kako navođenje, tako i pomaganje u izvršenju samoubistva, pod uslovom da ono bude izvršeno ili pokušano. Kod navođenja je riječ o radnjama sličnim radnjama podstrekavanja kao oblika saučesništva, a to su sve one radnje kojima se kod drugoga stvara ili učvršćuje volja da izvrši određeno delo, u ovom slučaju samoubistvo. Stvaranje volje postoji kada neko lice nije imalo ideju da to učini, ali mu je osumnjičeni stvorio tu ideju. Kod učvršćenja volje, riječ je o situaciji kada je volja postojala, ali je bila nedovoljno jaka. Tu dolaze u obzir razne radnje kojima se samoubistvo prikazuje kao dobro i adekvatno, a ako je riječ o sekti, onda se ono prikazuje kao „ulazak u raj” ili nekakvo „spasenje duše” i slično”, kaže profesor dr Milan Škulić.

Djelovanje sekti obično je kombinovano sa nekim sujeverjem, koje je prijemčivo za ljude sa određenima problemima u životu, pa se bježanje iz života predstavlja kao rješenje problema. Samoubilačka volja kod žrtve se stvara i učvršćuje različitim manipulacijama.

Kod pomaganja u samoubistvu riječ je o svim mogućim radnjama koje žrtvi omogućavaju ili olakšavaju da izvrši samoubistvo. To može biti fizičko i psihičko pomaganje. Fizičko se svodi na pribavljanje sredstava za samoubistvo, poput oružja, oruđa, otrova i slično, a psihičko pomaganje može biti davanje saveta o tome kako izvršiti samoubistvo, na primer na koji način je najbolje skočiti sa visoke zgrade tako da to bude sigurna smrt, ili kako da se iseku vene tako da krv istekne, i slične”, navodi profesor Škulić.

Posebno teži oblik ovog krivičnog djela postoji ako je učinjeno prema maloljetniku ili licu koje se nalazi u stanju bitno smanjene uračunljivosti. Propisana kazna je od dvije do deset godina zatvora. Postoji još teži oblik ovog djela, koji se kažnjava isto kao teško ubistvo, a to je ako se izvrši prema djetetu koje nije navršilo 14 godina, ili prema licu koje je u stanju neuračunljivosti. KZ u ovim slučajevima propisuje kaznu od najmanje deset godina zatvora ili doživotni zatvor.

Ističe da je samoubistvo uvijek jedan izuzetno destruktivan faktor u svakom društvu i uvijek zahtijeva pojačanu pažnju u istraživanju motiva i uzroka, kao i utvrđivanju da li je postojalo navođenje i pomaganje na samoubistvo, jer je to izuzetno opasno po društvo, a naravno još je drastično opasnije ako iza toga stoje neke organizacije poput sekti, što zahtijeva izuzetnu pažnju i oštru kaznenu reakciju. To je zapravo jedna vrsta ubistva, gdje izvršilac ubija drugog čovjeka njegovim sopstvenim rukama, odnosno pretvara ga u sredstvo svog zločina.

Prije nekoliko godina, javnost je bila uznemirena užasnim snimkom na društvenim mrežama na kojem se vidi mladić koji doziva psa, a zatim ga ubija nožem uz izgovaranje reči „kefo zote”. To je i naziv sekte za koju se vjeruje da stoji iza više ubistava pasa, a stručnjaci tvrde da je satanistička. Mladiću i njegovoj djevojci, koja je snimila zločin, izrečene su zatvorske kazne.

Ritualna ubistva i ubijanje životinja karakteristična su i za posebno opasne sekte među kojima su Crna ruža, Red vukodlaka, Vatre pakla, Satanina crkva i druge koje djeluju u mnogobrojnim državama širom svijeta, ali i u Srbiji. Sljedbenici ovih organizacija vrebaju psihički nestabilne ljude koje nemaju razumijevanja porodice ili imaju velike životne probleme. To čine u direktnom kontaktu, a posljednjih godina sve češće preko društvenih mreža. Žrtvama manipulišu, oduzimaju im imovinu i navode ih na samoubistvo.

Organizacija zvana Biblijsko spasenje je pre nekoliko godina građanima Novog Beograda dijelila letke obećavajući da će im pomoći da ne odu u pakao, zauzvrat tražeći da im prepišu imovinu. Prošle godine tužilaštvo je istraživalo rad jedne pseudovjerske zajednice koja je obećavala izlječenje od najtežih bolesti i izbavljenje iz nemaštine.

Nije poznato koliko sekti postoji u Srbiji, niti koliko pristalica imaju. U policiji ne postoje specijalizovana odjeljenja za borbu protiv vođa ovakvih organizacija, niti se u dovoljnoj mjeri prati rad vjerskih zajednica.

Mnoge opskurne organizacije uspijevaju da se registruju, zbog čega im neki građani vjeruju. Veliki broj samoubistava pada u zaborav javnosti i nikada se ne istražuje zbog čega je neko digao ruku na sebe.