Banane su mnogima omiljeno voće, ali iako su zdrave i ukusne, neke u Njemačkoj mogle bi skupo da koštaju.

Naime, postoji posebna zabrana vezana za banane koja važi u cijeloj Njemačkoj.

Radi se zapravo o bacanju kore od banane, s obzirom na to da mnogi pogrešno misle da ostatke voća mogu odložiti direktno u prirodu.

Iako je kora od banane biorazgradiva, ona se i dalje smatra otpadom. Problem je što kora banane relativno sporo trune. Ako otpad padne u prirodu ili na ulicu, to je upravni prekršaj, a zabrana se temelji na takozvanom Zakonu o kružnoj privredi (Kreislaufwirtschaftsgesetz – KrWG).

Osim toga, bacanje kore od banane na javnim mjestima može biti opasno, jer se kora može klizati i izazvati padove, kao i štetiti životnoj sredini. Zbog toga vlasti ozbiljno shvataju ovu vrstu prekršaja i preduzimaju odgovarajuće sankcije.

Dakle, iako možda izgleda kao mala stvar, u Njemačkoj to zaista nije dozvoljeno, prenosi Nova.

Kršenje ove zabrane moglo bi da rezultira novčanom kaznom, a njen iznos zavisi od savezne države u kojoj se prekršaj desio, prenosi magazin “Fenix”.

U mnogim zemljama za ovaj prekršaj treba platiti od 10 do 25 evra. Međutim, u nekima je iznos znatno viši. Na primjer, Donja Saksonija može naplatiti do 50 evra, Hamburg do 70 evra, a Sarland i do 100 evra.

Pjevač Darko Lazić pričao je da u vrijeme kada je otišao na operaciju želuca izgubio oko 200.000 evra, jer u to vrijeme nije mogao zbog odlaska na oporavak da pjeva.

Naime, Darka to nije omelo jer je kasnije, kada se skroz doveo u red, imao još više tezgi.

– Tačno je da su tu otišle velike pare, ali to nije bitno. Može stan da se kupi za tu sumu, ali je bitnije zdravlje i uvijek će biti – rekao je ranije folker.

Inače, Darko je ranije za medije otvoreno govorio o operaciji želuca.

– Ljekari su mi rekli da moram da pazim šta i koliko jedem, i zaista je tako, ne mogu više da pojedem koliko prije.

Skinuo sam deset kilograma za 15 dana, što sam lakši, pijem manje lijekova protiv bolova. Najteže mi, poslije operacije, pada to što ne mogu da popijem rakijicu uz kafu ujutru, to mi je bila navika. Ali zabranjen mi je alkohol i toga se pridržavam – rekao je on.

I poslije operacije mu se vratili kilogrami

Inače, iako je smanjio želudac, Darku su se u posljednje vrijeme kilogrami vratili, te je rekao da bi htio da ode na još jednu operaciju, a to je zatezanje kože. Folker je na kraju sve odložio i posvetio se treninzima, ali manje nego što je to bio slučaj poslije intervencije, prenosi Blic.

Junakinju današnje priče su nazvali su Hačiko, a razlog je jednostavan: njena priča je slična onoj ispričanoj u istoimenom čuvenom filmu, ali glavni junak, u ovom slučaju, nije pas koji zauvijek čeka svog sada mrtvog gazdu, već mačka.

Ovu mačku su na veterinarsku kliniku donijeli volonteri u Rusiji, u Mahačkali, u regionu Dagestana. Od 2018. godine životinju je dobro poznavala cijela lokalna zajednica jer je živjela na grobu osobe sa kojom je živjela i koje sada nema već sedam godina.

Nakon smrti svog vlasnika, ova narandžasta mačka se nastanila u pogrebnom prostoru i prema svjedočenjima medija, uprkos pokušajima da joj se pronađe nova porodica, životinja je uvijek uspijevala da ‘pobjegne’ i vrati se na svoje mjesto.

Ovog puta, međutim, Hačiko mačka morala je nevoljno da prihvati pomoć dobrovoljaca. Mačku, koja je sada stara, trebalo je liječiti i vratiti u formu i iz tog razloga je odvedena na veterinarsku kliniku gdje je trenutno hospitalizovana. Međutim, nakon oporavka, koji će se prema procjenama veterinara desiti za nekoliko mjeseci, mačka neće biti puštena nazad u divljinu. U stvari, aktivisti za prava životinja odlučili su da je presele u Sankt Peterburg kako bi je udomili.

Zbrinjavanja mačke i sloboda izbora su, međutim, dvije empirijske “sigurnosti” u ovom slučaju i u mnogim drugim koje imaju slične epiloge, posebno ne u vezi sa ispravnošću pomaganja životinjama u evidentnom stanju patnje u vezi sa njihovim zdravljem, već u odnosu na njihovu sudbinu.

U stvari, tamo gdje odlučimo da je mačka sposobna da doživi osjećanja toliko slična našim da možemo bez pomoći nauke da utvrdimo da je veza koju je imala sa svojim čovjekom spriječila da napusti grob, pa joj zato pripisujemo sposobnost da svjesno bira šta da radi na osnovu svojih emocija, ne smatramo je sposobnom da bira kako i gdje da umre.

Poenta je veoma delikatna, ali bi trebalo da nas navede da razmislimo o ulozi koju smo sebi dali – čak i ako iz dobrih razloga – kao čuvari drugih životinja (ili smatramo da smo superiorniji od njih?) za koje vjerujemo u svakom slučaju da ih treba zaštititi bez obzira na to čak i kada nam, kao u slučaju mačke Hačiko, pokažu da tačno znaju šta žele da urade sa svojim životima, navodi se u studiji, prenosi Telegraf.rs.