Rukometaši Borca m:tel nisu uspjeli da prođu u šesnaestinu finala EHF Evropskog kupa!

Nakon trijumfa od šest razlike u dvorani “Borik”, izabranici Irfana Smajlagića doživjeli su potop od Jeruzalem Ormoža u revanšu – 33:19 i ispali iz daljeg takmičenja.

Jedini preostali funkcioner u banjalučkom klubu Vladimir Branković nije se sakrio od naših pitanja i u prilično emotivnoj ispovijesti pojasnio sve probleme s kojima sa suočavaju crveno-plavi.

“Možda sam ja najviše želio da prođemo Ormož, ali podsvjesno je bilo i gdje da nađem 30.000 KM za sljedeće kolo. Veoma sam bio pozitivno raspoložen pred revanš, ali opet je došla na naplatu nesigurnost, kako finansijska, pa i funkcionalna, s obzirom da trenutno Borac m:tel nema Upravni odbor. Zamislite da naši rivali to nemaju. A iz dana u dan nama se događa da klub bude pritisnut sa svih strana radi poslovnog prostora (pab Mektir, prim.aut). Pričaju se priče da krademo, da varamo sistem, a mi smo jedini sportski kolektiv koji uredno prijavljuje poreske obaveze, pored fudbalskog tima Borca, kojem čestitam na ostvarenom uspjehu u Evropi. Oni su čist primjer kako se kontinuirano ulaganje isplati. Zna se koliku su imali podršku države, a to se na kraju isplatilo i sad su postali samostalni. Država mora pomagati sport ne radi direktora i uprave, trenera i igrača već djece grada, republike i države. To se u Borcu najbolje vidi. Od Ministarstva porodice, omladine i sporta nismo dobili ništa već četvrtu godinu, posljednja podrška Rukometnom klubu Borac m:tel od kabineta predsjednika RS je bila prošle godine i od tada nije bilo ništa osim sponzora, koje smo mi doveli, što je tuga, čemer i jad. Ne može sujeta biti iznad evropskog šampiona i igrača, koji su heroji i koji su sinoć spustili glave i tužni napustili dvoranu u Sloveniji”, rekao je Branković na početku razgovora.

Prema njegovim riječima, najviše mu smetaju laži i podmetanja za navodni kriminal u banjalučkom klubu.

“Volio bih da stanu te laži o klubu, kome znači prostor (Mektir, prim.aut), zašto koljemo vola zbog kilograma mesa?! Što ubijamo prvaka Evrope kako bismo nekom tajkunu dali taj prostor, a i on jadan je samo eksponent nekog većeg tajkuna, da ne kažem političara, koji s njim manipuliše. Žao mi je, bojim se da će žetva ovih mutnih poslova biti skupa za nas i našu djecu, da će pitati šta smo im ostavili. Naši su nama nešto ostavili a mi njima? Brzo mečka zaigra ispred svačijih vrata. Nestaće društvene svojine, pa će krenuti da kradu i po kućama, a šta ćemo onda? Čast svima poštenim, a onim nepoštenim mogu da poručim da ne mogu dva ručka da jedu, ne mogu biti u dvije kuće u isto vrijeme. Stanite malo! Prijete mi, pa mi nude mito, pa opet prijete…Da se igram sa vatrom, da pazim šta radim. Pa mi šalju izaslanike da mi ponude nešto, pa onda mojim saradnicima, pa svjedocima…Sramota je to velika”.

Branković je dodao da je slovenački Jeruzalem Ormož u svakom smislu “očitao lekciju” i pokazao put kojim treba da ide i Borac m:tel i ne može da zamisli šta bi se desilo da neko pokuša oduzeti imovinu njihovom klubu.

“Slovenački navijači i Jeruzalem Ormož su nam pokazali kako treba. To je mjesto od 2.5 hiljade stanovnika, a njih 250 je došlo u Banjaluku na prvi duel. To je njima zabava što bi sport trebao da bude, prate u stopu svoj klub. Kad smo došli u Sloveniju, sve je bilo podređeno nama, hvala veliko Ormožu na gostoprimstvu. Kad je u pitanju sam meč, njih je sve išlo, a nas nije ništa. Golmani su im bili jako raspoloženi što se odrazilo na rezultat, koji po meni nije realan, ali to je sport. Dvorana je bila dupke puna, polovina stanovništva Ormoža je došlo da bodri svoj tim. Za razliku od nas, oni imaju pomoć od svih, od opštine do države i sponzora. To kod nas nije slučaj i sve to doživljavam kao vlastiti neuspjeh, posebno što moji igrači nisu primili više plata. Oni nemaju to opterećenje. Mi imamo virtuelan, a oni realan budžet. Možemo samo biti ljubomorni na njihov klub i odnos svih prema njemu bez obzira da li pobjeđuju ili gube. Mi još dugo nećemo dostići taj nivo svijesti prema sportu, ali moramo da se trudimo”.

Uprkos ubjedljivom porazu, Branković je stao u zaštitu rukometaša i stručnog štaba.

“Nije prvi put da Borac izgubi, to je sport, moram da pohvalim momke, kao i stručni štab, koji daju maksimum u ovom trenutku. Nekad neki igrači podbace, neki se podignu, nikakav teret ne bih stavljao na igrače. Posebno hvala svima koji su pomogli finansijski da odemo na revanš, kao i onima koji su kupili ulaznice za duel u Banjaluci, pokazali su da im klub znači. Ali, mi ne možemo živjeti tako već moramo imati sigurne prihode, Upravni odbor, direktora, redovne plate… U Sloveniji je sport zabava, a kod nas teret! Grad Banjaluka sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem nam je u posljednje vrijeme dodatno pomogao da nastavimo takmičenje. Postoje oni koji bi voljeli da se ugasimo, a njima poručujem da se to nikad neće desiti. Mene moji roditelji nisu učili da puzim pred nekim, svi koji žele da pomognu su dobrodošli, ali plakati neću! Nadam se da će biti sluha da konačno dobijemo sportsku dvoranu, kako god da se zove, da imamo mjesto za treniranje. Moja pozicija nije bitna niti upitna, ovo meni nije posao, već je moj zadatak da pomognem klubu kako bi opstao”, zaključio je Branković.