Connect with us

Banjaluka

PRISUSTVOVAO I GRADONAČELNIK! Položen kamen temeljac za izgradnju kuće „Predah“

Gradonačelnik Draško Stanivuković sa saradnicima položio je danas kamen temeljac za izgradnju kuće za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju „Predah“, čija gradnja počinje na lokaciji u Ulici Ivana Gorana Kovačića.

Kako je tom prilikom poručio gradonačelnik, važno je da se radi i da su se okupili oko jednog projekta koji se dugo čeka u našem gradu.

-Čim mučite i prolazite kroz ove godine sve ove izazove, ja nemam sumnju u vašu istrajnost. Iskreno mislim da ono čega se vi uhvatite, sa izazovima koje imate to prevaziđete. Vi iz udruženja, svaki projekat koji započnete, vi ga i završite. Siguran sam da ste vidjeli da smo i mi takvi ljudi. Susureli smo se sa mnogo izazova, oko projekata koje realizujemo, ali sve što su govorili ishod je uvijek bio pozitivan. Ove godine realno je da završimo temeljnu poloču i zidanje, radićemo dok vrijeme dozvoli. Plan je da u budžetu planiramo sredstva, da u narednoj godini u potpunosti završimo ovu kuću, ovu ustanovu – kazao je on.


Gradonačelnik je podsjetio i to kako u Banjoj Luci trenutno nema nijedne ustanove koja bi mogla da brine o ovoj djeci kada roditelja više ne bude ili kada roditelji treba da obave nešto, tako da će kuća „Predah“ u tim situacijama biti sigurna luka za tu djecu.

-Sve poreškoće ćemo riješiti. Ovo je velik projekat, ali nama je lako sve. Sve čega smo se uhvatili, to će i biti. Odlučili smo, imamo volju i želju. Mi smo takvi ljudi. Svaka majka bi uradila sve za svoje dijete. Ovdje ste pokretač i inspiracija nama svima majčina ljubav koja svijet pokreće. Ovdje nema prepreka, sve što bude mi ćemo to i savladati – rekao je on.

Poručio je i to kako je uvijek pravo vrijeme da se započne jedan ovakav projekat, te da će besplatni placevi biti u narednom periodu i za roditelje djece sa poteškoćama u razvoju.

-Imamo preko hiljadu parcela. Napravili smo dinamiku koja je realna. Postali smo prijatelji, volim ovu našu zajedničku priču i želim da je izguramo i završimo uspješno. Spojila nas je zajednička borba – rekao je Stanivuković, dodajući kako se dosta ljudi i donatora javilo da budu dio ove podrške.

Savjetnica gradonačelnika Milada Šukalo istakla je kako je gradska administracija prepoznala ovo značajno pitanje, te krenula u rješavanje svega onog što je potrebno, kako bi se započela izgradnja kuće „Predah“.

-Ideja je da dugoročno svake godine naš grad ima jednu donatorsku akciju koja će ukazati na neke ključne probleme i poteškoće koje imaju najsenzibilnije grupe naših sugrađana. Jednoglasno smo odlučili da prva kampanja bude okrenuta ka jednoj od najbitnijih tema a to je zbrinjavanje lica sa poteškoćama. Banja Luka je napravila revolucionarne pomake do sada, uvodeći dnevne centre, pružajući neke usluge i slično. Ovo je korak koji treba da bude prvi u Banjoj Luci i da bude ogledalo za neke druge gradove – kazala je ona.

Poručila je kako je cilj da bude izgrađeno upravo objekat, koji će prvo pružati uslugu privremenog zbrinjavanja lica sa poteškoćama, a nakon toga i da bude oformljen trening centar za stanovanje uz podršku.

-U konačnici, imali bi objekat za trajno zbrinjavanje ovih lica. Želimo da omogućimo da se oformi jedna usluga koja će imati human pristup, da se približi porodici kako bi roditlji bezbrižno znali da su njihova djeca na sigurnom mjestu. U ovoj fazi finalizuje se glavni projekat. Nije teško izgraditi zgradu, ali je teško izgraditi ustanovu i pustiti u rad ustanovu – kazala je Šukalo.

Dodala je kako je ovo jedan od najznačajnijih projekata ove administrcije.

Danijela Zeljaja iskoristila je priliku da u ime svih porodica zahvali gradonačelniku i svima onima koji su bili dio ovog projekta.

-Za nas roditelje ovo ne znači samo podršku, nego jednu prekretnicu u životu. To je ono što će učiniti kvalitet života nas porodica i djece boljim, pružiće nam sigurnost i dati snagu da se u narednom periodu borimo za neka druga rješenja, kako bi što lakše i bezbolnije prevazišli određene poteškoće sa kojima se susrećemo – kazala je ona.

Ovaj objekat će se u prvoj fazi sastojati od tri etaže, sa kancelarijama, prostorijama poput senzorne sobe, dnevnog boravka i na trećem spratu biće veći broj mjesta za spavanje.

Uz sve to, imaaće i senzorno igralište.

Dugoročna ideja, kako su ranije istakli, jeste da ovaj objekat bude proširen i da u konačnici imamo trajno staovanje koje će biti humano da roditelji mogu da budu bezbrižni da njihova djeca imaju gdje da budu. Prvi smo grad koji je uvodio dnevne centre, tako da je Banja Luka zaslužila da i jedna ovakva ustanova krene upravo iz našeg grada.

Podsjećamo, na inicijativu gradonačelnika Draška Stanivukovića – Grad Banja Luka pokrenuo je 1. marta jedinstvenu humanitarnu akciju – „Od Banje Luke s ljubavlju“ , te su svi naši sugrađani imali priliku da u okviru akcije pozovu humanitarni broj 1414 donirajući na taj način 1 KM za prikupljanje novčanih sredstava za izgradnju kuće za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju.

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno