Connect with us

Svijet

PUTINOVIH 70 GODINA Ovo je 7 događaja koji su oblikovali ruskog lidera

Кako je Vladimir Putin, koji u petak slavi svoj 70. rođendan, postao izolovani autokrata?

Sedam ključnih trenutaka u njegovom životu pomoglo je da oblikuje njegovo razmišljanje i objašnjavaju njegovo rastuće otuđenje od Zapada.

Rođen u Lenjingradu sa ožiljcima od opsade koja je trajala 872 dana u Drugom svjetskom ratu, mladi Vladimir je bio mrzovoljan i borben dječak u školi – njegov najbolji prijatelj se prisjećao da je “mogao da se potuče sa bilo kim” jer “nije imao strah” .

Bez obzira na to, mršavom dječaku u gradu preplavljenom uličnim bandama bila je potrebna prednost i sa 12 godina počeo je da trenira sambo, rusku borilačku vještinu, a zatim i džudo. Bio je odlučan i disciplinovan, a do svoje 18. godine imao je crni pojas u džudou i treće mjesto na republičkom juniorskom takmičenju.

Naravno, ovo je od tada korišćeno kao dio njegovog mačo imidža, ali je takođe potvrdilo njegovo rano uvjerenje da u opasnom svijetu morate biti samouvjereni, ali i shvatiti da, po njegovim sopstvenim riječima, kada je tuča neizbježna, “moraš prvi da udariš, i to toliko jako da tvoj protivnik ne ustane na noge”.

Traženje posla u КGB, 1968.
Generalno, ljudi su izbjegavali da idu u Litejni prospekt 4, štab političke policije КGB u Lenjingradu. Toliko ih je prošlo kroz ćelije za ispitivanje u gulage u Staljinovo doba da je gorka šala bila da je takozvani Boljšoj dom bio najviša zgrada u Lenjingradu, da bi se iz njega mogao vidjeti Sibir.

Ipak, kada je imao 16 godina, Putin je ušao na prijem na crvenom tepihu i upitao prilično zbunjenog oficira za stolom kako može da se pridruži. Rečeno mu je da mora da odsluži vojni rok ili da diplomira, pa je čak pitao koja je diploma najbolja.

Pravo, rečeno mu je – i od tog trenutka Putin je bio odlučan da diplomira pravo, nakon čega je propisno primljen. Za Putina je КGB bio najveća banda u gradu, koja je nudila sigurnost i napredovanje čak i nekome ko nema veze sa partijom.

Ali to je predstavljalo i šansu da bude pokretač – kako je sam rekao o špijunskim filmovima koje je gledao kao tinejdžer, “jedan špijun je mogao da odluči o sudbini hiljada ljudi”.

Okružen ruljom, 1989.
Uprkos svim njegovim nadama, Putinova karijera u КGB nikada nije uzletjela. Bio je solidan radnik, ali bez visokog ranga. Bez obzira na to, počeo je da uči njemački jezik i to mu je omogućilo sastanak u kancelarijama u Drezdenu 1985.

Tamo se nastanio u udobnom iseljeničkom životu, ali je u novembru 1989. istočnonjemački režim počeo da se urušava, šokantnom brzinom.

Dana 5. decembra, rulja je opkolila zgradu КGa u Drezdenu. Putin je očajnički nazvao najbliži garnizon Crvene armije da zatraži zaštitu, a oni su bespomoćno odgovorili “ne možemo ništa bez naređenja Moskve, a Moskva ćuti“.

Putin je naučio da se plaši iznenadnog kolapsa centralne vlasti – i odlučio je da nikada ne ponovi ono što je smatrao greškom sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, da ne odgovori brzo i odlučno kada se suoči sa opozicijom.

Posredovanje u programu “Nafta za hranu”, 1992.
Putin je kasnije napustio КGB pošto se Sovjetski Savez raspao, ali je ubrzo obezbijedio poziciju “popravljača” reformističkog novog gradonačelnika Sankt Peterburga.

Ekonomija je bila u slobodnom padu, a Putin je bio zadužen za upravljanje pokušajem da se pomogne građanima grada da prežive, zamijenivši naftu i metal u vrijednosti od 100 miliona dolara za hranu.

U praksi niko nije vidio hranu, ali prema istrazi, koja je brzo prigušena, Putin, njegovi prijatelji i gradski gangsteri su novac stavili u džep.

U “divljim 90-im godinama”, Putin je brzo shvatio da je politički uticaj roba koja se može unovčiti, a da bi gangsteri mogli da budu korisni saveznici. Кad su svi oko njega profitirali na svojim pozicijama, zašto ne bi i on?

Dešavanja u Gruziji, 2008.
Кada je Putin postao ruski predsjednik 2000. godine, nadao se da će moći da izgradi pozitivan odnos sa Zapadom – pod sopstvenim uslovima, uključujući sferu uticaja širom bivšeg Sovjetskog Saveza. Ubrzo je postao razočaran, a zatim i ljut, vjerujući da Zapad aktivno pokušava da izoluje i ponizi Rusiju.

Кada je gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili obavezao svoju zemlju da se pridruži NATO, Putin je pobjesnio, a pokušaj Gruzije da povrati kontrolu nad otcijepljenim regionom Južna Osetija, koji podržava Rusija, postao je izgovor za kaznenu operaciju.

Za pet dana, ruske snage su razbile gruzijsku vojsku i nametnule ponižavajući mir Sakašviliju.

Zapad je bio ogorčen, ali je za godinu dana američki predsjednik Barak Obama nudio “resetovanje” odnosa sa Rusijom, a Moskva je čak dobila pravo da bude domaćin Svetskog prvenstva u fudbalu 2018.

Putinu je bilo jasno da bi se agresija mogla isplatiti, jer slab i nepostojan Zapad više laje nego što ujeda.

Protesti u Moskvi, 2011-13.
Rašireno uvjerenje da su parlamentarni izbori 2011. bili namješteni izazvalo je proteste koji su podstaknuti tek kada je Putin najavio da će se kandidovati za reizbor 2012. godine.

Poznati kao “Bolotnaja protesti” po moskovskom trgu koji su ispunili, predstavljali su najveći izraz javnog protivljenja Putinu do današnjeg dana.

Njegovo uvjerenje je bilo da je skupove inicirao, podsticao i režirao Vašington, okrivljujući lično državnu sekretarku SAD Hilari Кlinton.

Putinu je to bio dokaz da su rukavice skinute, a da Zapad dolazi direktno po njega, i da je, u stvari, sada u ratu.

Izolacija zbog kovida, 2020-21.
Кada je kovid-19 zahvatio svijet, Putin je otišao u izolaciju neuobičajenu čak i za autokrate, pri čemu je svako ko bi ga sreo bio izolovan na dvije nedjelje, a zatim je morao da prođe kroz hodnik okupan ultraljubičastim svijetlom koje ubija klice i bude isprskan dezinfekcionim sredstvom.

Za to vrijeme, broj saveznika i savjetnika koji su mogli da se suoče sa Putinom dramatično se smanjio na šačicu povlađivača i kolega jastrebova.

Izložen manjem broju alternativnih mišljenja, Putin je izgleda “naučio” da su sve njegove pretpostavke tačne i sve njegove predrasude opravdane.

Svijet

KRAJ ZA „PORODILJSKI TURIZAM“ U SAD? Donald Tramp zadao novi udarac strancima koji dolaze u Ameriku samo da bi im djeca dobila pasoš!

Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) ponovo pokušava da ograniči državljanstvo po rođenju u Sjedinjenim Američkim Državama, nešto više od mjesec dana nakon što je Vrhovni sud odbacio njegov prethodni, znatno širi pokušaj.

Tramp je potpisao dvije nove izvršne uredbe kojima njegova administracija cilja određene kategorije stranaca i takozvani “turizam radi porođaja”, odnosno dolazak u SAD prvenstveno kako bi dijete rođenjem na američkom tlu steklo državljanstvo.

Nove mjere su uže od Trampove prethodne uredbe, kojom je pokušao da uskrati automatsko državljanstvo djeci rođenoj u SAD čiji roditelji ilegalno ili privremeno borave u zemlji. Vrhovni sud je 30. juna odbacio tu uredbu i potvrdio da djeca rođena u SAD roditeljima koji ilegalno ili privremeno borave u zemlji imaju državljanstvo po rođenju. Odluka je donesena rezultatom 6:3, pri čemu je pet sudija zaključilo da to pravo garantuje 14. amandman, dok je sudija Bret Kavano (Brett Kavanaugh) do istog ishoda došao na osnovu saveznog zakona.

Tramp: “Veoma nesrećna odluka”

Tramp nije krio nezadovoljstvo odlukom najvišeg američkog suda.

“Imali smo veoma nesrećnu odluku Vrhovnog suda u vezi sa državljanstvom po rođenju”, rekao je Tramp novinarima u Ovalnoj kancelariji.

Novim potezima Bijela kuća pokušava da djeluje unutar znatno užeg pravnog prostora koji je ostao nakon odluke Vrhovnog suda.

Jedna uredba usmjerena je na posebne kategorije stranaca i pokušava da proširi primjenu postojećih izuzetaka od državljanstva po rođenju. Druga je usmjerena na takozvani “turizam radi porođaja”.

Na meti “turizam radi porođaja”
Posebnu pažnju privukla je uredba kojom Trampova administracija želi da pooštri borbu protiv prakse u kojoj strankinje dolaze u SAD prvenstveno radi porođaja kako bi njihovo dijete dobilo američko državljanstvo.

Zamjenik šefa kabineta Bijele kuće Stiven Miler (Stephen Miller), jedan od glavnih kreatora Trampove imigracione politike, predstavio je novu uredbu kao zabranu “turizma radi porođaja”.

Međutim, takva praksa već je ograničena američkim viznim pravilima. Američki propisi omogućavaju odbijanje turističke vize kada konzularni službenik utvrdi da je primarna svrha putovanja porođaj u SAD radi sticanja američkog državljanstva za dijete.

Zbog toga ostaje pitanje koliko će nova uredba u praksi proširiti postojeće mehanizme. Prema izvještaju Axios-a, administracija takođe želi da pojača borbu protiv komercijalne industrije koja organizuje ovakva putovanja.

Vrhovni sud već povukao jasnu granicu

Najveća prepreka Trampovoj politici ostaje odluka Vrhovnog suda od 30. juna.

U predmetu “Trump v. Barbara”, sud je razmatrao da li Ustav garantuje državljanstvo djeci rođenoj u SAD čiji roditelji ilegalno ili privremeno borave u zemlji.

Klauzula o državljanstvu iz 14. amandmana propisuje da su osobe rođene ili naturalizovane u SAD i pod njihovom jurisdikcijom državljani Sjedinjenih Američkih Država i savezne države u kojoj žive.

Većina sudija zaključila je da djeca rođena u SAD roditeljima koji ilegalno ili privremeno borave u zemlji jesu pod američkom jurisdikcijom i stiču državljanstvo rođenjem.

Roberts: “Pravo da imate prava”

Predsjednik Vrhovnog suda Džon Roberts (John Roberts) u odluci je snažno branio istorijsko značenje državljanstva po rođenju.

“Državljanstvo je tada, kao i sada, bilo pravo da imate prava”, napisao je Roberts.

Većina je zaključila da su tvorci 14. amandmana to obećanje proširili na osobe rođene na američkom tlu i da sud tu garanciju mora da sačuva.

Odluka je predstavljala veliki poraz za Trampovu administraciju, jer je prethodna uredba predviđala da djeca rođena u SAD ne dobijaju automatski državljanstvo ako su njihovi roditelji u zemlji ilegalno ili samo privremeno, uključujući određene nosioce privremenih viza.

Postoje samo veoma uski izuzeci

Pravo na državljanstvo po rođenju nije apsolutno, ali su izuzeci veoma ograničeni.

Američka pravna tradicija dugo priznaje, između ostalog, izuzetke povezane sa djecom stranih diplomata, a sudska praksa poznaje i istorijski izuzetak koji se odnosi na djecu neprijateljskih snaga tokom neprijateljske okupacije.

Upravo na postojeće izuzetke Trampova administracija pokušava da se osloni novim, znatno užim pristupom. Jedna od uredbi odnosi se, između ostalog, na određene osobe koje administracija svrstava u kategoriju “neprijateljskih stranaca”, kao i na druge specifične kategorije, prenosi CNN.

Konzervativne sudije bile podijeljene

Iako je Tramp izgubio slučaj rezultatom 6:3, odluka je pokazala ozbiljne razlike među konzervativnim sudijama Vrhovnog suda.

Sudije Klarens Tomas (Clarence Thomas), Semjuel Alito (Samuel Alito) i Nil Gorsuč (Neil Gorsuch) nisu se složile sa većinom. Tomas i Gorsuč posebno su osporavali tumačenje prema kojem 14. amandman tako široko štiti državljanstvo djece stranaca rođene u SAD.

Kavano je, s druge strane, glasao da Trampova uredba ne može opstati, ali je svoj zaključak zasnovao na saveznom zakonu, a ne na istom ustavnom obrazloženju kao petočlana većina.

Nova pravna bitka na pomolu

Nove uredbe su pažljivije ograničene od Trampovog prethodnog pokušaja, ali to ne znači da će izbjeći sudske sporove.

Administracija sada pokušava da se kreće unutar uskih izuzetaka koje američko pravo već priznaje i da istovremeno pooštri mjere protiv “turizma radi porođaja”.

Axios navodi da se očekuju novi pravni izazovi, dok će ključno pitanje biti da li Trampove uredbe samo sprovode postojeća ograničenja ili pokušavaju da ih prošire mimo granica koje je Vrhovni sud upravo postavio.

Nastavi čitati

Svijet

DAN KADA JE SUNCE PALO NA ZEMLJU! Hirošima obilježava 81 godinu od užasa, OPOMENA ČOVJEČANSTVU odjekuje jače nego ikad!

Hirošima danas obilježava 81. godinu od američkog bombardovanja, a iz ovog japanskog grada upućen je poziv na nepohodnost potpunog ukidanja nuklearnog oružja u svijetu, ali i upozorenje da rastuće međunarodne tenzije povećavaju rizik od nove nuklearne katastrofe.

Gradonačelnik Hirošime Kazumi Macui poručio je da prihvatanje sile kao sredstva za ostvarivanje političkih ciljeva može da dovede do novog ciklusa nasilja i tragedije, poput Hirošime ili Nagasakija.

Macui je pozvao političke lidere da prepoznaju razorne posljedice svake upotrebe nuklearnog oružja i da pokažu liderstvo s ciljem nuklearnog razoružanja kroz međunarodnu saradnju. U Japanu je održana komemoracija i minut ćutanja u 8.15 časova, tačno u vrijeme kada je 6. avgusta 1945. godine američki bombarder “Enola Gej” bacio atomsku bombu na Hirošimu.

Agencija TASS javila je da je Macui kritikovao Rusiju i njene akcije u Ukrajini tokom komemoracije, ali nije pomenuo SAD kao zemlju koja je bacila bombu na grad.

Japanski premijer Sanae Takaiči takođe nije pomenula SAD u svom obraćanju. Ona je obećala da će Japan nastaviti da čini sve što je moguće da stvori svijet bez nuklearnog oružja. – Ne smijemo prestati da se krećemo ovim putem – naglasila je ona i pozvala na nuklearno razoružanje. Ona je izrazila nadu da svijet nikada neće vidjeti treći grad koji je pretrpio atomsko bombardovanje.

Japanski zvaničnici uglavnom ne ističu u javnim govorima da su SAD izvršile napade na gradove Hirošimu i Nagasaki, navodi TASS.

Američke snage izvele su napade atomskim oružjem sa zvanično navedenim ciljem ubrzavanja predaje Japana. To ostaju jedini slučajevi upotrebe nuklearnog oružja u ratovanju u ljudskoj istoriji. Prema različitim procjenama, bomba bačena na Hirošimu 6. avgusta 1945. godine ubila je između 70.000 i 100.000 ljudi na sam dan eksplozije.

Do kraja 1945. godine, broj žrtava porastao je na 140.000, jer su ljudi umirali u bolnicama od zadobijenih povreda i izloženosti zračenju. Ukupan broj žrtava bombardovanja sada prelazi 350.000.

SAD i dalje ne priznaju moralnu odgovornost za atomska bombardovanja, pravdajući svoje postupke kao “vojnu nužnost”.

Nastavi čitati

Svijet

“IZUZETNO SU TEŠKI LJUDI!” Džej Di Vens poslao jasnu poruku “Pregovori sa Iranom biće dugi i mučni!”

Potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da su Iranci izuzetno teški ljudi, kao i da će pregovori sa Teheranom potrajati. On je u intervjuu za Foks njuz rekao da će pregovori o sporazumu s Iranom biti složeni i da će zahtevati vreme.
“Irancisu izuzetno teški ljudi i imaju fragmentiran sistem. Postoje ljudi u njihovom sistemu koji žele da se rat završi, postoje i radikali koji žele nastavak rata”, rekao je Vens i dodao da je posao američke administracije da u takvim okolnostima dođe do najboljeg ishoda za američku javnost i predsednika SAD.
Kako je rekao do sporazuma verovatno neće doći brzo, ali će SAD da postignu svoje ciljeve.

“Mislim da će na kraju doći do toga da cene nafte, koje su danas bile 79 dolara, padnu i ostanu niske. Iran nikada neće imati nuklearno oružje, a SAD će biti u jačoj poziciji”, rekao je Vens.

Dodao je i da ne bi trebalo da se donose zaključci o ishodu pregovora dok oni još traju, ali da će SAD nastaviti da se oslanja na vojni pritisak, ekonomske mere i diplomatiju kako bi postigle svoje ciljeve.

“Mi smo nekako usred igre i i ljudi pokušavaju da predvide kako će se ona odvijati. Mogu da vam kažem da će to ići na način dobar po SAD”, rekao je on.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Aktuelno