Connect with us

Banjaluka

RAČUNICA JE JASNA Evo koliko novca je POTREBNO STUDENTU u Banjaluci za mjesec dana

Smještaj, najam stana i režije, zatim hrana, prevoz, knjige, skripte i ostali neophodni materijal da bi slušali nastavu i učestvovali na vježbama, samo su neki od troškova koji na jesen čekaju buduće akademce u Banjaluci, gdje će, prema procjeni upućenih, za studentski život biti potrebno izdvojiti minimalno 1.000 maraka mjesečno.

Iako do početka nove akademske godine ima dva mjeseca, naša redakcija istražila je koliko košta život studenta koji dobije krevet u domu i koliko će novca biti potrebno budućem akademcu koji će biti primoran da iznajmi stan u najvećem gradu Srpske.

Potraga za privatnim smještajem, posebno u Banjaluci, započela je praktično odmah nakon završetka prijemnog ispita, jer nisu svi te sreće da “upadnu” u studenski dom i tako uštede nekoliko stotina maraka.

Svoje iskustvo u potrazi za smještajem ispričala nam je Jelena R. iz Doboja koja je u julu jedva našla stan u gradu na Vrbasu sa prihvatljivom kirijom.

“Prošle godine sam ostala bez smještaja u domu pa sam jedno vrijeme garsonjeru dijelila sa drugaricom, što nam je otežavalo učenje. Zbog toga sam odlučila sa nađem stan, ali cijene su zaista previsoke. Za kiriju najmanje 500 maraka, a gdje je u svemu tome hrana i sve što treba jednom studentu”, ispričala je Jelena, koja je lani samo za knjige, skripte i ostali materijal izdvajala najmanje 50 maraka mjesečno.

Koliko je teško odškolovati studenta najbolje zna Modričanka Dubravka P. koja jedina radi u svojoj porodici.

“Kćerka mi je treća godina studija, a do sada smo za život u Banjaluci izdvajali i do 600 maraka mjesečno, bez obzira što je bila u domu. Međutim, ove godine na fakultet kreće i njena mlađa sestra. Kako ćemo na kraj sa troškovima ni sama ne znam, ali nisam mogla da im uskratim školovanje, jer su obje bile odlični đaci”, kazala je Dubravka.

Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjaluci Nikola Šobot kazao je da su studentski troškovi veoma visoki te da ova organizacija zajedno sa resornim ministarstvo pokušava da pomogne budućim akademcima.

“U studenskom domu u Banjaluci ima 1.300 kreveta i prednost imaju najbolji i redovni studenti. Kako bi što više studenata imalo bar besplatan smještaj u planu je izgradnja još jednog paviljona”, kazao je Šobot, dodajući da se soba u Banjaluci ne može naši ispod 250 maraka.

Jasna računica

Kako rast životnih troškova utiče na studente za “Glas Srpske” priča i izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić. Prema njenim riječima, roditeljima u Srpskoj je iz godine u godinu sve teže da odškoluju dijete.

“Kao prvo, danas je veoma teško naći stan za studenta jer cijene kirija su previsoke, uz to dodatni novac treba izdvajati i za režije. Osim toga, djeca nešto moraju i da jedu, a ima tu i drugih izdataka”, kazala Marićeva, dodajući da je samo za hranu dnevno potrebno oko 30 maraka.

Pristojan doručak danas se, ističe ona, ne može naći ispod pet maraka i ako se još uz to uzme neki sok i kafa, puče deset maraka.

“To znači da će samo doručak za jedan mjesec studenta koštati više od 240 maraka, a gdje je ručak i večera. Malo ko od studenata ima vremena da stalno sebi priprema jelo. Iznos koji će oni dati za hranu zbog poskupljenja je mnogo veći nego što će, čini mi se, dati i za smještaj”, priča Marićeva.

Računica je jasna da bez minimalno 1.000 maraka nijedan roditelj koji dijete pošalje na fakultet, a pri tome nije ostvarilo pravo na studentski dom, ne može da prođe mjesečno.

Marićeva kaže da je to veliki iznos, posebno ako se u obzir uzme da je to 12.000 KM godišnje, a studenti koji primaju stipendiju dobiju minimalne iznose.

“Taj trošak je podnošljiv samo ako rade oba roditelja, mada u Srpskoj ima veoma veliki broj djece u čijoj je porodici zaposlen samo jedan član. Uz ovako smanjen broj studenata i djece koja žele da nastave školovanje u našoj zemlji smatram da bi, zaista, trebalo povesti računa da im se, na neki način, omogući jeftiniji smještaj, knjige i sve ono što je potrebno prilikom studiranja kako bi ostali ovdje”, istakla je Marićeva.

Troškovi studenata u ostalim mjestima u Srpskoj, gdje ima fakulteta, biće za nijansu niži zbog kirije, jer se cijena najma ne može porediti u Banjaluci i, primjera radi, u Palama i Foči, ali će hrana otprilike isto koštati.

“Srazmjer u školovanju jednog studenta danas i ranije postaje nemoguće propratiti, jer svakodnevno nešto poskupljuje i teško je dati neke prognoze koliko će troškovi biti veći do kraja školske, odnosno akademske godine”, kazala je Marićeva.

Treća kategorija

Direktor agencije za nekretnine “Remaks” iz Banjaluke Dragan Milanović kaže da su među studentima najpopularniji manji stanovi, sa nižom kirijom i režijama.

“Uglavnom se traže stanovi blizu Univerziteta Banjaluka, najviše u Boriku ili eventualno malo udaljeniji, koji su blizu stanice za javni prevoz. Više se ne mogu naći stanovi ispod 400 maraka. To je neka najniža cijena i uglavnom su to garsonjere, bez režijskih troškova, a i do toga je teško doći jer je u Adi, malo udaljenijem naselju, za stan manji od 50 kvadrata potrebno izdvojiti 500 i više maraka”, kazao je Milanović.

Dodao je da posrednici nekretnina klijente dijele u tri grupe, odnosno poslovne, koje vlasnici nekretnina najviše vole, zatim porodice, jer su u pitanju dugoročni najmovi i studenti.

“Vlasnici nekretnina najmanje žele da izdaju stanove studentima, jer im je cilj da imaju kontinuitet izdavanja bez praznog hoda, a ta kategorija stanara dolazi u oktobru i odlazi u maju”, pojašnjava Milanović.

Potražnja za stanovima počela je i na području Bijeljine. Agenti za nekretnine u ovom gradu kažu da je teško naći stan manje kvadrature.

“Kako bi na vrijeme našli stan studenti i đaci još u julu počnu sa potragom. Cijene najma su manje-više iste kao lani, tako da se garsonjera može naći i za 200 KM”, rekao je direktor agencije Darko Milošević.

Gotovo slična situacija u vezi sa potražnjom i ponudom je i u istočnom dijelu Srpske, gdje se garsonjere kreću od 280 maraka pa naviše.

Platne kartice

Nikola Šobot kazao je da je u planu izrada studentskih platnih kartica, na osnovu kojih bi mogli ostvariti popuste na raznu robu i usluge.

“O tome smo nedavno razgovarali i sa kolegama iz Kragujevca, koji su zastupnici organizacije koja to radi. Nadam se da ćemo i to uskoro realizovati”, kazao je Šobot.

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno