Ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine (BiH) Srđan Amidžić je prije političkog angažmana na državnom nivou godinama gradio poslovnu mrežu sa kolegom Sinišom Kurtešom, danas njegovim savjetnikom u Savjetu ministara BiH, te Draganom Mikerevićem, nekadašnjim premijerom Republike Srpske (RS).

Njihove poslovne veze i biznis su se razvijali zajedno sa Amidžićevim političkim usponom.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pronašli da su Amidžić i Kurteš bili suvlasnici pet kompanija iz oblasti konsaltinga, finansijskih usluga, osiguranja i posredovanja u BiH i jedne u Švajcarskoj. Amidžić je sve udjele bez naknade ili sa njom prenio na Kurteša, a zadnji put tri mjeseca prije nego što ga je imenovao za svog savjetnika u Ministarstvu finansija.

Četiri firme nije prijavljivao u imovinskim kartonima koje je predao Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIKBiH) 2014. i 2019. godine, na početku i na kraju poslaničkog mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS).

Prema Izbornom zakonu BiH, kandidati i izabrani zvaničnici su obavezni CIK-u prijaviti prihode iz prethodne godine te svoju i imovinu članova uže porodice koja je vrednija od 5.000 KM.

CIK ne provjerava sadržaj imovinskih kartona niti je predviđena sankcija za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine.

Kolege i poslovni partneri

Na opštim izborima 2014. godine Amidžić je izabran za narodnog poslanika u NSRS. U imovinskom kartonu koji je CIK-u dostavio na početku mandata u Narodnoj skupštini RS Amidžić nije prijavio da je suvlasnik konsultantske firme „A&K Konsalting“ iako je bio dužan to učiniti.

On je iz ove firme formalno izašao sedam dana nakon što je predao imovinski karton CIK-u.

„A&K Konsalting“ je prvi zajednički projekat Amidžića i Kurteša, kolega sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci. Amidžićev udio je bez naknade prešao na Kurteša. Prihodi firme su nakon toga višestruko rasli.

Njihova saradnja nastavljena je 2015. godine kroz mikrokreditno društvo „FinCredit“ koje su osnovali sa Draganom Mikerevićem, njegovim sinom Dejanom i kompanijom „Finrar“.

Amidžić nije prijavio suvlasništvo u „FinCreditu“ u imovinskom kartonu popunjenom na kraju mandata u Narodnoj skupštini RS-a 2019. godine.

On je bio suvlasnik sve do 2023. godine kada je svoj udio za 1,5 miliona maraka prenio na Kurteša. Tokom godina poslovanja „FinCredit“ bilježi višemilionski rast prihoda.

Poslovno partnerstvo Amidžića i Kurteša prošireno je i na kompaniju „Smart Solution“, a potom i na osiguravajuće društvo „Euros osiguranje“.

Ove firme su osnovali 2015. godine, nedugo prije nego je Amidžić imenovan za zamjenika gradonačelnika Banje Luke Igora Radojičića, tadašnjeg stranačkog kolege iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Na ovoj poziciji je bio pet godina.

Vlasništvo nad kompanijom „Smart Solution“ Amidžić i Kurteš su već 2016. godine prenijeli na „Euros osiguranje“ za dvije KM.

Amidžić se u dokumentima „Euros osiguranja“ posljednji put spominje 2019. godine kada je imao pet posto udjela. Nakon što je izbrisan iz vlasničke strukture, za pet posto porastao je udio Siniše Kurteša. Iz sudskih dokumenata u koje su novinari CIN-a imali uvid nije bilo moguće utvrditi kada je tačno Amidžić istupio iz društva i za koju naknadu je prenio svoj udio.

„Euros osiguranje“ je u godinama nakon toga ostvarilo višemilionske prihode i zauzelo vodeću poziciju unutar grupacije firmi koje povezuju Amidžića, Kurteša i Mikerevića.

U zajedničkim projektima učestvovala je i Amidžićeva supruga Vanja. Iste godine kada su osnovani „Smart Solution“ i „Euros osiguranje“, ona je postala suvlasnica brokerskog društva „Finos“, zajedno sa Kurtešom, Dejanom Mikerevićem, Sretenom Kesićem, Nebojšom Torbicom i Nemanjom Gojšinom.

Po isprobanom receptu, vlasnička struktura „Finosa“ kasnije je promijenjena jer je Vanja Amidžić svoj udio prenijela na Kurteša. Time je on dodatno učvrstio kontrolu nad firmama koje su godinama bile povezane sa porodicom Amidžić.

Poslovna saradnja Amidžića i Kurteša 2017. godine je proširena i van granica BiH. Oni su sa Predragom Đuraševićem u Švajcarskoj osnovali firmu „Perfect’eau Sàrl“ koja se bavi sanitarnim i termoinstalacijama. Amidžić i Kurteš su imali po 25 posto udjela, a Đurašević 50 posto. Prema dostupnim podacima, Amidžić je istupio iz vlasništva 2021. godine, a njegov udio je prešao na Kurteša. Četiri godine kasnije firmu je napustio i Kurteš te je Đurašević sada jedini vlasnik.

Amidžić 2019. nije prijavio da je suvlasnik švajcarske firme, kao ni suprugin udio u „Finosu“.

On je u avgustu 2023. godine postao ministar finansija i trezora BiH, a mjesec kasnije Kurteš je imenovan za njegovog savjetnika.

Odlukom Savjeta ministara BiH Siniša Kurteš je u maju 2024. godine postavljen za člana Vijeća Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA). Njegov mandat traje četiri godine. Kurteš je od 2005. zaposlen na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.

U imovinskim kartonima koje je 2014. i 2019. dostavio CIK-u BiH Amidžić je naveo da on i supruga imaju po stan. Iako su 2019. imali udjele u pet firmi, prijavio je samo suvlasništvo u „Euros osiguranju“.

Podaci iz imovinskog kartona koji je dostavio 2021. pokazuju da je prije dolaska na poziciju ministra prijavio vlasnički udio u “FinCreditu”, stan u Banjoj Luci i kredit. Za suprugu je prijavio stan i vlasništvo u firmi „Finos“.

U izjavi podnesenoj 2023. godine prilikom preuzimanja ministarske funkcije naveo je suvlasništvo nad stanom u Banjoj Luci, suvlasništvo u „FinCreditu“ te suvlasništvo supruge u „Finosu“. Oboje su iste godine prenijeli svoje udjele na Kurteša.

Time je poslovna povezanost porodice Amidžić s kompanijama koje su obilježile njihov preduzetnički period okončana.

Pola godine je izbjegavao razgovor sa novinarima CIN-a o svojoj imovini.

Iako je Amidžić − dok je bio narodni poslanik, zamjenik gradonačelnika i odbornik − bio suvlasnik nekoliko firmi, to se prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti RS ne smatra sukobom interesa jer on nije obavljao funkciju direktora niti je bio član upravnog ili nadzornog odbora firmi.

Na današnjoj političkoj sceni, na kojoj često dominiraju sujete, lične ambicije i uski interesi, spremnost da se opšti interes stavi ispred ličnog predstavlja rijedak, ali izuzetno važan primjer političke odgovornosti. Upravo zato odluka predsjednika Pokreta Sigurna Srpska, Draška Stanivukovića, da podrži kandidate SDS-a na Opštim izborima predstavlja potez političke zrelosti i državničke odgovornosti.

Izjavio je ovo član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska Zoran Savanović, ističući da je Stanivuković ovom odlukom pokazao da su mu interes Republike Srpske i zajednički cilj opozicije važniji od ličnih i stranačkih ambicija.

„Kada političar koji uživa ubjedljivo najveću pojedinačnu podršku svoj politički kapital stavi u funkciju zajedničkog cilja, to predstavlja najviši stepen političke odgovornosti i patriotizma. Stanivuković je još jednom pokazao da zna prepoznati trenutak u kojem treba donositi odluke koje okupljaju, a ne dijele“, rekao je Savanović.

On je poručio da će i Pokret Sigurna Srpska sve svoje organizacione i političke kapacitete usmjeriti na podršku zajedničkim opozicionim kandidatima za predsjednika Republike Srpske Branku Blanuši i za srpskog člana Predsjedništva BiH Marinku Božoviću.

„Pokret Sigurna Srpska je pouzdan partner u ovoj borbi. Uvjereni smo da ćemo zajedništvom, međusobnim povjerenjem i odgovornim odnosom prema narodu donijeti istorijske promjene koje Republika Srpska očekuje“, poručio je Savanović.politikom biti vraćene u puno vlasništvo grada Banjaluka“, zaključuje Savanović.

Slavodobitne tvrdnje iz Vlade Republike Srpske da će davanjem 240 miliona maraka ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu za njegovu firmu „Comsar Energy RS“ biti stabilizovan rad Rudnika i Termoelektrane Ugljevik u potpunosti su pale u vodu, jer RiTE Ugljevik ove i naredne godine planira gubitak od skoro 40 miliona maraka, otkriva CAPITAL.

Plan poslovanja RiTE Ugljevik za period 2026-2028. godina u potpunosti demantuje tvrdnje iz Vlade da je upravo za potrebe ovog javnog preduzeća kupljena firma ruskog oligarha koja je posjedovala koncesiju za, kako se tvrdilo, bogato eksploataciono polje „Ugljevik istok 2“.

Umjesto stajanja na zelenu granu, RiTE Ugljevik ove godine planira poslovni gubitak od 6,6 miliona, a iduće godine od čak 33,1 milion maraka. To pokazuje konsolidovani plan poslovanja za trogodišnji period u čijem posjedu je CAPITAL.

Pri tome nije jasno kako će RiTE ovogodišnji gubitak svesti na planiranih 6,6 miliona s obzirom na to da je prema zvaničnim podacima u prvom kvartalu ove godine prijavio minus od čak 35,8 miliona maraka, što je za skoro osam miliona maraka više nego u cijeloj prošloj godini koju je završio u minusu od oko 28 miliona maraka.

Da je Vlada od Rašida Serdarova kupila mačka u džaku i da apsolutno nije jasno zašto mu je dato 240 miliona KM pokazuju detalji iz Plana poslovanja za period 2026.-2028. godina.

Prema tom planu, RiTE Ugljevik u navedenom periodu mora da uradi dopunski rudarski projekat za „Ugljevik Istok 2“, Studiju ekonomske opravdanosti eksploatacije uglja na tom ležištu, kao i Studiju o procjeni uticaja eksploatacije uglja na tom ležištu na životnu sredinu.

S obzirom na to, postavlja se pitanje na osnovu čega je ocijenjeno da „Comsar Energy RS“ vrijedi 240 miliona, ako tek treba da se radi Studija ekonomske opravdanosti eksploatacije uglja na ležištu Ugljevik Istok 2.

„U cilju omogućavanja nesmetanog izvođenja projektovanih rudarskih radova neophodno je vršiti postupak eksproprijacije nekretnina, a u skladu sa prioritetima i planovima koje dostavlja Radna jedinica ‘Rudnik’“, navodi se u Planu poslovanja, čime se i iz tog ugla postavlja pitanje šta je kupljeno od ruskog oligarha, ako Republika Srpska tek mora da vrši eksproprijaciju nekretnina za potrebe eksploatacije uglja na ležištu za koje je dato 240 miliona KM.

Kada je u pitanju planirani minus u ovoj i narednoj godini od skoro 40 miliona KM, precizira se da osnovni uzrok za planiranje negativnog rezultata poslovanja predstavlja nedovoljan planirani obim proizvodnje električne energije u 2026. godini.

Pored toga, priznaje se i da je Sporazum sa Elektrogospodarstvom Slovenije kojim je stavljena tačka na priču o 1,3 milijarde KM teškoj arbitraži u Vašingtonu, a koja je visila nad glavom RiTE „Ugljevik“, nepovoljan po RiTE Ugljevik.

Tim Sporazumom RiTE se obavezala da će sve dok radi trećinu proizvedene struje isporučivati Slovencima, a sada se kaže da „jedan od uzroka planiranog negativnog rezultata predstavlja i niska ugovorena prodajna cijena električne energije proistekla iz Sporazuma sa EGS-om u iznosu od 109,52 KM/Mwh“.

„Pri postojećem obimu proizvodnje i navedenim prodajnim cijenama električne energije preduzeće ne može obezbijediti potreban prihod od prodaje električne energije za pokriće troškova poslovanja i obezbeđenje pozitivnog rezultata poslovanja. Negativan rezultat poslovanja je planiran i u 2027. godini u visini od 33,1 milion kada je planiran kapitalni remont od 120 dana“, navodi se u Planu poslovanja i kaže da se u 2028. godini planira dobitak od 9,2 miliona KM.

Pored navoda iz Plana poslovanja, naš sagovornik odlično upućen u rad ovog javnog preduzeća iz sistema Elektroprivrede RS kaže da je glavni krivac za skoro potpuni krah ovog javnog preduzeća isključivo politika.

„Teško stanje u RiTE Ugljevik godinama unazad je prikrivano i gurano pod tepih. Prekomjeran broj radnika je proizvod predizbornog zapošljavanja i gomilanja nepotrebne radne snage“, tvrdi naš izvor iz RiTE Ugljevik.

On objašnjava da je svojevremeno za potrebe predizborne kampanje osmišljen projekat poznat kao „roditelj za dijete“.

„To je podrazumijevalo da se umjesto roditelja koji bi napustio RiTE ili otišao u penziju bilo zaposleno njegovo dijete. To djeluje humano, ali rezultat je da je umjesto npr. vozača dampera ili proizvodnog radnika bio zaposlen pravnik ili IT stručnjak. To je dovelo do toga da fali proizvodnih radnika, a da pravnika i IT stručnjaka ima napretek“, objašnjava naš izvor.

On na kraju ističe da u ovom preduzeću, kao i u cijelom sistemu Elektroprivrede RS ima previše zaposlenih koje je na posao dovela politika i koji svoju platu ne zarađuju, već primaju, ali koje zbog stranačkih veza i političkih razloga niko ne može da otpusti.