Vlast nas svakodnevno uvjerava da je situacija pod kontrolom i da Republika Srpska, prema standardima Svjetske banke, spada u red „umjereno zaduženih zemalja“, ali surova ekonomska realnost na terenu pokazuje potpuno drugo lice.

Procenti i poređenja sa razvijenim zemljama služe kao paravan za ključni problem, a to je da Republika Srpska nema plan razvoja i da se novi krediti ne troše na investicije koje donose novu vrijednost, već na puko preživljavanje i servisiranje starih obaveza.

Ekonomista Predrag Mlinarević objašnjava da formalno posmatrano, kroz učešće javnog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP), Republika Srpska još uvijek nije probila limite od 60 odsto. Međutim, on naglašava da je od samih procenata daleko važnije pitanje: gdje taj novac zapravo odlazi. Za razliku od razvijenih zemalja koje se zadužuju da bi podstakle dinamičan ekonomski razvoj, kod nas je matrica potpuno drugačija.

Plan Vlade Republike Srpske je da dugoročno zaduženje poveća za 804 miliona KM, a da ukupan iznos garancija bude povećan na oko 1,5 milijardi KM. O tome treba još da se izjasni Narodna skupština Republike Srpske.

“Mi u principu najvećim dijelom dižemo nove kredite kako bismo vratili one stare. U tom kontekstu i ova sad zaduženja su jednim dijelom kao posljedica činjenice da rok dospijeća onih starih zaduženja dospijeva u ovoj godini, pa vi dižete kredit novi, vraćate stari, i onda kad mjerite tu relativnu zaduženost, ne mijenja se tu ništa drastično”, navodi Mlinarević.

Da investitori i međunarodno tržište kapitala situaciju u Republici Srpskoj ne vide tako ružičasto kako je domaći zvaničnici predstavljaju, najbolje dokazuju drakonske kamatne stope koje plaćamo. Dok se najrazvijenijim zemljama novac ustupa rado i po niskim cijenama jer investitori vjeruju u snagu njihove privrede, za Srpsku važe potpuno drugačija, rigoroznija pravila igre.

Visoke kamatne stope po kojima se Republika Srpska zadužuje nisu slučajnost, već direktna ocjena stabilnosti našeg sistema.

“To govori o percepciji rizika koji investitori imaju u pogledu investiranja u našu zemlju. Odnosno, na neki način i o njihovim viđenjima kapaciteta naše privrede da generiše javne prihode potrebne za servisiranje tih obaveza. Dakle, svaki investitor, kada procijeni da je rizik naplate potraživanja veći, onda to kompenzuje višom kamatnom stopom”, istakao je Mlinarević.

Iako je vlast iza sebe ostavila milionska zaduženja, poput onog na Londonskoj berzi, i konstantno obećavala investicioni bum, u praksi nismo vidjeli privlačenje stranih direktnih investicija niti pokretanje privrednog rasta koji bi sam od sebe otplaćivao dugove. Privreda Srpske stagnira, a ekonomska struktura je takva da ne uspijeva zadržati radno sposobno stanovništvo.

Prema mišljenju Mlinarevića, raspravu o dugovima treba izmjestiti iz oblasti dnevnog političkog prepucavanja i pred donosioce odluka postaviti jasan zahtjev za dugoročnim planom. Ključni test za aktuelnu vlast, ali i za one koji imaju pretenziju da vladaju, jeste pitanje: na bazi čega planiramo strukturisati ekonomiju?

“Treba nam ekonomija koja bi bila u stanju da obezbijedi željeni nivo zaposlenosti i da struktura zaposlenosti bude takva da omogući da to bude uz odgovarajuće zarade koje bi spriječile da ljudi odlaze iz naše zemlje”, upozorio je Mlinarević.

Kao slamku spasa i način da se spriječi dalja eskalacija duga i prelivanje novca u tekuću, predizbornu potrošnju, Mlinarević predlaže uvođenje strogog zakonskog ili društvenog konsenzusa.

“Jedno od pravila koje bi se možda moglo u nekom smislu uvesti, da bi se zaduženje uvelo u neki javno prihvatljiv okvir, jeste da se možda usvoji neka politika na Vladi i u Skupštini i generalno neki koncenzus u okviru društva, da se novi krediti mogu koristiti samo za dvije vrste namjena odnosno za vraćanje starih dugova i ulaganje u javne investicije”, zaključio je Mlinarević.

Do tada građani Republike Srpske ostaće taoci politike u kojoj se stotine miliona maraka troše bez jasne vizije, dok kamate rastu, a jedini stvarni rezultat zaduživanja ostaje – uspješno odgađanje finansijskog sloma do nekih narednih izbora.