Predsednik Aleksandar Vučić zahvalio je danas građanima što su bili uz svoju državu u, kako je rekao, najtežim trenucima i istakao da će se država izboriti za pravdu. Predsednik je zahvalio građanima što su verovali u svoje rukovodstvo i u svoju državu.

“I kada su nam je rušili i kada su nam zastavu gazili. Što ste dobro znali da ćemo za pravdu morati sami da se izborimo. I izborićemo se za pravdu.

Država bez pravde nije država. Mnogo je nepravde bilo u prethodnih sedam meseci. Mnogo toga su lošeg učinili, mnogo toga naopakog. Sebe ćemo morati da menjamo, svoje greške da ispravljamo, ali će Srbija nastaviti da korača krupnim koracima napred. Srbija će nastaviti da pobeđuje”, naglasio je Vučić.

On je za Pink rekao da će biti nastavljeno povećavanje plata i penzija.

“Imaćemo i veći rast, sada kada se konačno sklone sa svih ulica, drumova i puteva, pošto ih je sve manje svakoga dana. Kada konačno pobedimo, osim odgovornosti, reda, idemo da radimo. Idemo da guramo našu zemlju napred. I da Srbija pobeđuje i da možemo da se ponosimo svojom zemljom na svakom mestu”, rekao je Vučić.

Poručio je da građanima da ne zaborave, kako je istakao, jednu važnu stvar.

“Ne zaboravite jednu stvar svi. Videli ste šta je bilo u Zagrebu, šta su njihove vrednosti. Videli ste kako to ide. Pogledajte samo večeras koliko će mržnje protiv Srba da bude u svim sarajevskim medijima.

Pogledajte šta se zbiva u Prištini, u svim njihovim medijima, u mnogim drugim regionalnim centrima i medijima. Kod nas takve mržnje protiv njih nema. Ponosan sam na svoju Srbiju u kojoj šovinizam ne caruje, u kojoj ima nacionalne svesti, jasne i nedvosmislene. Ali nikada protiv bilo koga drugog upereno”, naveo je Vučić.

Čestitao je studentu Milošu Pavloviću, kako je rekao, malom ćaciju za desetku koju je dobio na ispitu.

“Mali je genije. Pobeđuje sve blokadere”, istakao je predsednik Vučić.

(Tanjug)

Srbi sa obje strane Drine bi trebalo da podnesu tužbe za genocid nad njima u proteklim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom, kao i posljednjem ratu, rečeno je u Beogradu na tribini “Srebrenica protiv genocida – tri decenije manipulacije”, koja je održana u organizaciji Predstavništva Republike Srpske u Sribji, te portala “Fakti” i “Sve o i Srpskoj”.
Istoričar Nemanja Dević ukazao je na osam decenija manipulacije Srebrenicom i podsjetio na zločine koji su u tom kraju vršeni nad srpskim narodom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i posljednjem ratu, kao i da su zločini ponavljani nad istim porodicama i u istim srpskim selima, i to od potomaka ustaša.

Dević je rekao da ista sela stradaju 1942. godine i 1943, kao i 1992. i 1993. godine, te da su masakri ponovljeni za iste praznike, a kao primjer naveo je sudbine prodice Erić, kao i Draga Mitrovića iz sela Podravanje koji je sa 17 godina 1943. godine klan i nedoklan, da bi bio zaklan 1992. godine od bojovnika Nasera Orića.

On je rekao da su direktni preci muslimanskih vođa u Srebrenici Nasera Orića, Ćamila Durakovića, Ibrana Mustafića u posljednjem ratu bili pripadnici ustaških snaga, odnosno zloglasne “crne legije”.

“Srpski narod je tokom 1992. i 1993. godine u srebreničkom kraju stradao od istog neprijatelja koji nije bio pobeđen u prethodnim ratovima. Ono što viđamo danas u Zagrebu, koncert /Marka Perkovića/ Tompsona, i regionu pokazuje da sukob, nažalost, nije završen”, rekao je Dević, koji je ukazao na značaj kulture sjećanja na srpske žrtve.

On je podsjetio i na sudbinu majora Koste Todorovića, koji je oslobodio Srebrenicu početkom Prvog svjetskog rata i koji je ubijen, raspet i spaljen sa saborcima na lomači na Krstovdan 1914. godine, te dodao da su takva ritualna mučenja i ubistva pogodila srpski narod i u posljednjem ratu.

Dević je govorio i o ubistvu 250 srpskih civila u Prvom svjetskom ratu za koja niko nije odgovarao, kao i da je nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu izvršen genocid, kada je svaki srez u NDH, pa i srebrenički sa 2.262 popisane srpske žrtve, bio Jasenovac u malom.

On je rekao da su od tog broja jedna polovina bila d‌jeca mlađa od 15 godina, žene i starci sa više od 70 godina, i da je polovina ubijena hladnim oružjem – maljem, krampom, nožem.

Dević je napomenuo da je bilo i oko 400 muslimanskih civilnih žrtava, ali se može zaključiti da su srpske žrtve bile pet do šest puta brojnije.

Politički filozof Dragoljub Kojičić je rekao da se genocid zaista dogodio, ali nad srpskim narodom, te da slučaj Srebrenice iz jula 1995. godine po definiciji nema nikakve veze sa genocidom.

On je rekao da kod Srba nije postojala namjera da se uništi bošnjačko stanovništvo, koja je ključna za genocid, te ukazuje na evakuaciju bošnjačkih civila, žena i d‌jece, dok su srpske civile, žene i d‌jecu ubijali Bošnjaci

Kojičić je rekao da je u Prvom svjetskom ratu upravo Podrinje bilo izloženo genocidu nad srpskim narodom, kao i Drugom svjetskom ratu.

On je rekao da ima zlokobnu slutnju da postoji perfidnija namjera Bošnjaka, da u koordinaciji sa međunarodnim činiocima koji ne žele dobro ni Srbiji, desubjektivizuju Republiku Srpsku, jer bi to značilo da mogu da izglasaju i optužbu za genocid u Srebrenici i “druga čudesa” i protiv Srbije, za koja nemaju ni pravnog ni logičkog temelja.

Kojičić navodi da bi se tada, po teoriji domina, javili i Hrvati, koji bi tražili od Srbije materijalne odštete, pa bi tako Srbija mogla da završi sa svojim istorijskim trajanjem.

“To je jedan od planova zašto insistiraju na rasturanju dejtonske BiH i da muslimansko stanovništvo izvrši majorizaciju. Mislim da Srbi bez obzira s koje strane Drine bili, treba da podnesu tužbu za genocid nad srpskim narodom”, rekao je Kojičić.

Politikolog Nenad Kecmanović rekao je da zločin u Srebrenici treba istraživati i mimo godišnjica, ali da ne treba imati iluziju da se Bošnjacima može dokazati da to nije bio genocid, jer su za njih Potočari nekakvo svetilište, zaštićeno od racionalnog preispitivanja.

On je rekao da Bošnjaci odbijaju pruženu ruku Srbije i dogovor sa Republikom Srpskom, od koje žele samo njenu teritoriju, odnosno unitarnu BiH, bez kantona i Republike Srpske i bez Srba, koji bi većinom otišli kao poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, “a mali dio se utopio u izblijedili bosanski nacionalni identitet”.

Šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mlađen Cicović je ukazao na različita i suprotna sudska i naučna viđenja srebreničke istine, kao i da zapadni narativ o zločinu u Srebrenici svih ovih više od tri decenije ne prepoznaje srpsko stradanje i zločine nad Srbima, koji 33 godine čekaju odgovornost za više od 3.000 Srba pobijenih u Srebrenici i okolini od 1992. do 1995. godine.

On je naveo da je svima jasno da Sreberenica nije bila jedino mjesto zločina u ratu devedesetih godina prošlog vijeka u BiH, te zapitao zašto je onda samo taj zločin izdignut iznad svih drugih i zašto mu je stavljena lenta sa nazivom “genocid”.

Cicović ocjenjuje da se to desilo prije i iznad svega iz političkih i strateških razloga, jer žele da pred svojim narodima i političarima opravdaju bombardovanje srpskog naroda i srpske vojske, te da otvore vrata za nova bombardovanja, bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN, kao što su to uradili u Srbiji, i što to rade i sada po svijetu.

On je zapitao da li srpske žrtve mogu biti ravnopravne sa bošnjačkim i hrvatskim, sa onim u Srebrenici, te da li Srbi koje su bošnjački vojnici iz Srebrenice pobili u Kravici i drugim srebreničkim selima mogu imati isti status žrtava rata u BiH ili je to rezervisano samo za žrtve koje su kao takve takozvana međunarodna zajednica i njene vojske odredile zbog svojih političkih i vojnih razloga?

Cicović je ukazao da predstavnici međunarodne zajednice svake godine dolaze u Potočare, a nijednom ni u Bratunac, ni u Kravice iti bilo koje mjesto srpskog stradanja u BiH, te ocijenio da ni bošnjačkim žrtvama ne dolaze što ih žale, nego samo iz svojih političkih, geopolitičkih, vojnih i geostrateških interesa.

“Očigledno da to nije bio njihov `propust`, već politički izbor. Sve što se dešavalo u Srebrenici rezultat je namjernog izbora”, rekao je Cicović.

Tribina o Srebrenici je održana u organizaciji Predstavništva Republike Srpske u Sribji, te portala “Fakti” i “Sve o i Srpskoj”.

Vlada Hrvatske je sa sjednice u Sabor uputila na donošenje i izmjene Zakona o odbrani te o službi u Oružanim snagama kojima se, između ostalog, ponovo uvodi obavezno osnovno vojno osposobljavanje.

“Smatramo da su ovi dokumenti itekako potrebni s obzirom na bitno promijenjene globalne sigurnosne okolnosti. Hrvatska od 2008. ima suspendiranu odluku o služenju vojnog roka, na ovaj način s dobro kalibriranim, prilagođenim temeljnim vojnim osposobljavanjem stvaramo preduvjete da mlade generacije steknu vještine koje 17 ili 18 generacija nije steklo i na taj način jačamo snagu Hrvatske vojske”, poručio je premijer Andrej Plenković.

Temeljno vojno osposobljavanje, tzv. vojni rok, u trajanju dva mjeseca, trebalo bi započeti od januara 2026. godine. U vojnu evidenciju se upisuje državljanin Hrvatske kada navrši 18 godina, a na vojnu obuku ga se upućuje u kalendarskoj godini kada navršava 19 godina.

Vanredno se mogu uputiti i ročnici stariji od 19, a do 30. godine. Nakon što regrut dobije poziv za služenje vojnog roka, upućuje se na zdravstveni pregled na kojem se utvrđuje je li sposoban ili ne za vojnu službu, a u slučaju neodazivanja izdaje se nalog policiji za njegovo dovođenje, za što se predviđa i kazna od 250 do 1.320 evra.

Žene ne podliježu regrutnoj obavezi, ali mogu dobrovoljno pohađati vojni rok, koji je jedan od uslova za prijem u vojnu službu, i služiti u pričuvnom sastavu. Linker
Naknada 1.100 evra

Dvomjesečna obuka provodiće se na tri lokacije – u kasarnama Knin, Slunj i Požega.

Plan je obuhvatiti do pet naraštaja godišnje, odnosno do 800 regruta po naraštaju, što bi bilo oko 4.000 godišnje. Ako interes bude i veći, kapaciteti će se proširiti.

Ročnici će tokom vojne obuke biti plaćeni 1.100 evro neto mjesečno uz plaćene troškove prehrane, prevoza, dopusta. Služenje se upisuje u radni staž, a zaposlenom ročniku prava iz radnog odnosa miruju i ne može dobiti otkaz zbog služenja vojnog osposobljavanja.

Nezaposleni ročnici koji prođu obuku, pod jednakim uslovima sa svima ostalima, imaće prednost pri zapošljavanju u tijelima državne uprave i jedinicama lokalne i područne samouprave.

Oni koji se pozovu na priziv savjesti moraće obuku služiti civilno i to kroz dva modela – u Civilnoj zaštiti MUP-a ili u lokalnim jedinicama u mjestu prebivališta.

Obuka kroz Civilnu zaštitu traje tri mjeseca – neprekidno, svaki dan, a služenje u lokalnim jedinicama na poslovima protivpožarne i civilne zaštite, uređenja okoliša, komunalne djelatnosti i održavanja javnih cesta će trajati četiri mjeseca kroz pet radnih dana po osam sati.

Naknada i za civilne ročnike

I civilni će ročnici primati naknadu, samo manju – u Civilnoj zaštiti moguće oko 2.50 evra mjesečno, o čemu će odluku donijeti Vlada, uz plaćeni smještaj, prehranu, radnu i zaštitnu odjeću, dok će u lokalnim jedinicama primati tek određenu naknadu u vidu plaćenog prevoza. Civilni ročnik za vrijeme obavljanja civilne službe ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, obvezno zdravstveno osiguranje i prava u slučaju stradanja, oboljenja ili pogoršanja bolesti za vrijeme civilne službe.

Obuka, i vojna i civilna, se može odgoditi do 29. godine života u slučaju studiranja te sportistima, za jednu godinu, radi učestvovanja na svjetskim i evropskim prvenstvima, takođe, najkasnije do navršenih 29 godina. Zakon propisuje i mogućnost odgode u specifičnim slučajevima, a definiše i uslove oslobođenja od služenja, ali i nepozivanja u službu. J

ednako tako, propisuju se i uslovi odbijanja zahtjeva za civilnim služenjem.

Izmjene

Izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama Hrvatske propisuje se da će se u vojnu službu primati i osobe koje imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje, uz uslov da do isteka prvog ugovora o vojničkoj službi završi srednjoškolsko obrazovanje, a podiže se i dobna granica za dvije godine za ostanak u službi.

Ključna novina je da će Ministarstvo odbrane Hrvatske, vojnoj osobi mlađoj od 45 godina, koja u mjestu službe nema riješeno stambeno pitanje, sufinansirati dio kamate na stambeni kredit za kupovinu, gradnju ili adaptaciju stana ili kuće, a prepoznala se i potreba za daljim poboljšanjem uslova života, rada i standarda vojnih osoba.

Vlada je donijela i Strategiju obrane Hrvatske, kao i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH od 2025. do 2036. godine s primarnom misijom obrane suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, doprinosa međunarodnoj sigurnosti i podrške civilnim institucijama uz očekivanje o značajno većim izdvajanjima za obranu.

“Naša vizija je osigurati snažne Oružane snage i pridonositi stabilnosti u okviru NATO-a i EU, ali i samostalno”, kazao je ministar odbrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić, prenosi Index.