“Trava je uvijek zelenija kod komšije”, glasi čuvena američka poslovica kojom bi najbolje mogao da bude opisan i odnos beogradske intelektualne čaršije prema Srbiji i Srbima u posljednjim decenijama.

Baš kao što je lijevo krilo te čaršije u drugoj polovini prošlog vijeka zaljubljeno gledalo ka zapadnim dijelovima bivše Jugoslavije, posebno ka Zagrebu, gdje se u isto vrijeme kovao plan za etničko čišćenje Hrvatske od Srba, baš kao što im je danas simbol multietničnosti Sarajevo, gdje pomahnitali islamski fanatici noževima jurišaju na djecu iz Srbije, ništa bolje ni manje slijepo kod očiju nije ni desno čaršijsko krilo, koje se ovih dana divi hrabroj i nezavisnoj politici Viktora Orbana i Milorada Dodika kada je riječ o odnosu prema ratu u Ukrajini.

Tako je, primjera radi, novinar Đuro Bilbija u jednoj televizijskoj emisiji ustvrdio da je “Orbanizacija svijeta već u toku” i da je “Orban budućnost mnogih evropskih zemalja”.

Na konstataciju voditelja da trenutno “ne vidimo nijednu (zemlju) koja može da se suprotstavi”, reagovao je drugi sagovornik, novinar Dragan Vujičić, riječima: “Pa evo, pogledaj Srbiju, čovječe, Srbija ima najhrabriji stav”!

Voditelj je ovu konstataciju prećutao, ali kolega Bilbija nije, pa je, još jednom demonstrirajući sklonost beogradske čaršije da ignoriše ili ne želi ni da sagleda činjenice, ustvrdio: “Milorad Dodik je naš Orban u suštini, to je orbanizam”.

Niko ne spori buntovnu retoriku Viktora Orbana i Milorada Dodika, naš narod bi rekao “brecanje”, ali činjenice govore da su i Mađarska i Republika Srpska, uprkos gunđanju, poslušno uvele sankcije Vladimiru Putinu i u praksi rade sve što Zapad od njih traži.

Baš kao što lijeva čaršija u drugoj polovini prošlog ijveka nije vidjela zlo koje se sprema Srbima u Zagrebu, baš kao što danas ne vidi linčovanje srpske djece u Sarajevu, baš kao što ne konstatuje činjenicu da u njihovom Beogradu kroz sva zla koja su nam se desila dlaka sa glave nije zafalila nijednom gostu, a kamoli djetetu, koji su u našem gradu uvek srdačno i domaćinski dočekivani, ma odakle da su došli, tako ni desna čaršija ne (želi da) vidi činjenice kada je reč o Rusiji i ratu u Ukrajini.

A činjenice su neumoljive i očigledne: I Orbanova Mađarska i Dodikova Republika Srpska, kroz institucije BiH, uvele su SVE pakete sankcija Rusiji. Srbija nijedan. I Orbanova Mađarska i Dodikova Republika Srpska glasale su za SVE rezolucije protiv Rusije u Ujedinjenim nacijama. Srbija nije. Srbija je glasala samo za one koje su u skladu sa međunarodnim pravom i njenim interesima i tradicijom, podržavajući teritorijalni integritet svih država, pa i Ukrajine. Dodikova Željka Cvijanović stajala je mirno i primala pohvale Žozepa Borelja jer se BiH “uskladila sa sankcijama EU protiv ruskog rukovodstva i njene ratne ekonomije”. Aleksandar Vučić nije.

Jedini državnik čija politička vizija nije ostala samo na riječima, već je i realizovana, čovjek koji već 11 godina izvlači maksimume u vođenju nezavisne politike u novohladnoratovskom svijetu, zove se Aleksandar Vučić. Predsjednik je Srbije, živi i predsjedava u Beogradu, ali intelektualna čaršija ga ne vidi. Ne želi da ga vidi.

Ali, vidi ga Srbija. Vidi ga narod. I zato 2,3 miliona glasova na posljednjim izborima. Zato povjerenje da će i ovaj put donijeti pravu odluku i “uskladiti politiku” sa dugoročnim interesima srpske države i naroda, a ne interesima bilo koje velesile, sa zapada ili sa istoka.

Jednog dana kada ratno ludilo prođe, spoljna politika Aleksandra Vučića izučavaće se na najprestižnijim svjetskim univerzitetima i političkim školama, kao primjer vođenja male zemlje u uslovima globalnog sukoba velesila. Ni to beogradska čaršija ne vidi.

Zato još jednom treba podsjetiti na sjajan tekst Vesne Knežević (koji možete pročitati OVDE), koja je locirala suštinu: Vučić je naučio državu, istorija će biti milostivija prema njemu nego što su to njegovi savremenici.

Srbi imaju tu nesreću da prestona intelektualna elita često kaska za zdravom narodnom pameću, umjesto da tu pamet artikuliše, kao i da ne cijeni ono što ima, zavidno gledajući u komšijsku travu. A ta trava ovaj put nije zelenija.

Potvrda Bocana-Harčenka
Potvrdu iracionalnog odnosa beogradske čaršije prema ratu u Ukrajini i poziciji Srbije posredno je danas dao i Aleksandar Bocan-Harčenko, koji je u intervjuu za ruske “Vedomosti” još jednom ponovio ono što neki ne vide: Srbija jedina u Evropi nije uvela sankcije Rusiji.

– Pozitivna dinamika trgovine (Rusije i Srbije) dijelom je posljedica rasta cijena, ali postoji i realna ekspanzija trgovine. Važno je što se Srbija nije pridružila nelegitimnim zapadnim sankcijama – rekao je Bocan-Harčenko.

PIŠE: Dejan Vukelić

Objektiv.rs