Connect with us

Biznis

Srpkinja izgradila imperiju u SAD, a malo ko je čuo za nju

Jedna od najuspješnijih žena sa ovih prostora u Sjedinjenim Državama.

Gorjana Ridl je dizajnerka nakita srpskog porekla, koja je sa svojim mužem Džejsonom napravila pravu modnu imperiju u Americi.

Ona je otišla u SAD još kada je bila dijete, kasnije je radila i kao model a ističe da je odrastanje u Jugoslaviji imalo najveći uticaj na njeno stvaralaštvo.

“Definitivno mislim da su svi ti aspekti doprineli mom stvaralaštvu, ali te prve godine u Jugoslaviji su imale najveći uticaj na mene. Odrasla  sam u domaćinstvu gdje je sve bilo uradi sam, većina stvari oko mene bila je ručno rađena. Gledala sam kako moje bake šiju odjeću, pletu džempere i heklaju stolnjake i zavjese. Naučila sam da pletem u ranoj mladosti i odrasla stvarajući i igrajući se rukama. Mislim da mi pravljenje nakita zbog toga dolazi prirodno. Uvijek sam vjerovala da ako nešto želim, da mogu to i da stvorim”, izjavila je ona u jednom intervjuu.

Gorjana i njen muž su bivši modeli i oboje imaju diplomu iz marketinga na Državnom univerzitetu u Arizoni.

“Dok sam išla na koledž, znala sam da želim da nastavim da kanališem tu kreativnost u modi. Iako sam studirala marketing na koledžu, stekla sam praksu u kozmetičkoj industriji u Neiman Marcusu. Nakon što sam diplomirala, radila sam kao pomoćnik menadžera u odjeljenju za nakit i tu sam otkrila svoju strast za dizajnom nakita. Zaljubila sam se u nakit jer je intiman i bezvremenski. Možete da nosite komad nakita svaki dan i on na kraju postane deo vas”, objasnila je Gorjana.

Nakon što je naučila različite aspekte posla od lokalnih dizajnera, krenula je da dizajnira zabavan, svestran nakit koji bi svi njeni prijatelji voljeli da nose, ali po pristupačnoj cijeni.

“Osnovala sam ‘Gorjanu’ sa svojim mužem Džejsonom sa 26 godina, koja je od tada evoluirala u nacionalni biznis sa preko 20 maloprodajnih lokacija širom zemlje”, rekla je ona.

Danas, njihova višemilionska kompanija ima više od 100 zaposlenih i više od 1.000 prodavaca širom svijeta, piše “Zadovoljna“.

Gorjanini komadi su napravljeni tako da se kombinuju i nude korisniku priliku da ispolji svoju svestranost na najbolji mogući način. Njen dizajn je privukao poznate ličnosti kao što su Džozefin Skriver, Olivija Vajld i Džesika Alba.

Često naglašava kako biti preduzetnica nije ni malo lako.

“Nikad nije bilo lako – to je potpuna laž. Vođenje sopstvenog biznisa je najteža stvar. Kako se posao razvija, uvijek postoje novi izazovi. To je kao da imate dijete – uvijek postoje nove faze i izazovi koje morate – i koje ćete prevazići”, priča ona.

Gorjana i njen muž su se vjenčali 2003. i imaju dvoje djece, a pored toga su i poslovni partneri što, prema njenim riječima, ima svoje prednosti i mane.

“Prednosti su što je on zaista moj najbolji prijatelj i što zajedno možemo da podijelimo ovo nevjerovatno iskustvo. Ne bih mogla da zamislim ovo bez njega. Nedostaci su definitivno pronalaženje vašeg mjesta dok kompanija raste i smišljanje kako da nastavite da osvajate. Takođe je zaista teško naći način kako da ne donesete svoj posao kući. Na sreću, proveli smo dosta vremena savladavajući oba i na odličnom smo mjestu. Potrebno je mnogo rada i strpljenja, ali za nas je vrijedno toga”, zaključila je Gorjana svojevremeno.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели gorjana (@gorjana)

Agencije

Biznis

GRAĐANI BIH SVE VIŠE NARUČUJU ONLINE: Potrošeno više od 2,8 miliona KM

Kupovina iz udobnosti doma odavno je svakodnevica za građane Bosne i Hercegovine, a sve što ne mogu pronaći na bh. tržištu potrošači se ne libe naručiti iz inostranstva, pa je tako pazar preko interneta ove godine bio težak više od 2,8 miliona KM.

Vrijednost ocarinjene robe iznosila 2,8 miliona KM
Dažbine prelazile 636.000 KM
Stručnjaci ističu da je stvarni obim e-trgovine znatno veći
Pokazuju to podaci Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, a kako ističu iz ove ustanove za “Nezavisne novine”, taj iznos se odnosi na vrijednost ocarinjene robe u poštanskom prometu, pri carinskim referatima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu za devet mjeseci ove godine.

Dažbine na pošiljke su, kako navode iz UIO BiH, bile u iznosu od 636.365 KM.

“U pitanju su pošiljke koje podliježu uvoznom carinjenju, i to: vrijednost robe preko 300 KM koje naruči fizičko lice od pravnog lica, odnosno vrijednost robe preko 90 KM koje naruči fizičko lice od drugog fizičkog lica iz inostranstva”, objašnjavaju iz UIO BiH.

Upravo to pokazuje da je stvarni broj narudžbi iz inostranstva i znatno veći jer UIO BiH bilježi samo pošiljke čija je vrijednost veća od pomenutih vrijednosti, dok su na pošiljke ispod tih vrijednosti poručioci oslobođeni plaćanja uvoznih dažbina.

Gledajući isti period lani, kada je ukupna vrijednost ocarinjene robe bila oko 2,6 miliona maraka, dažbine su iznosile 574.911 KM.

Sve više građana kupuje putem stranih platformi
Da je kupovina preko interneta znatno veća nego što govore brojke smatra i Snežana Šešlija, izvršna direktorica Udruženja građana “ToPeeR” Doboj, koja ističe da imamo i trgovinu preko Facebook stranica koje nigdje nisu registrovane.

“Građani su krenuli da kupuju sve putem interneta, i to daleko više nego prethodnih godina. Potrošači su se osmelili i dosta toga su i naučili od udruženja potrošača. Sada znaju prepoznati prevare, pa prevare više nisu toliko česte”, kaže ona za “Nezavisne novine”.

Pandemija i nove platforme ubrzale rast e-trgovine
Kako dodaje, pandemija virusa korona, a zatim i pojava platformi poput “Temua” su dodatno podstakli građane da kupuju putem interneta.

“Mi nismo narod koji je naviknut na ovu vrstu trgovine ili kupovine, tako da je kovid pokazao da se i na taj način može kupovati. S druge strane, stvorili smo i mentalnog potrošača koji je ovisan o e-trgovini, tome su doprineli i marketinški trikovi, ali mislim da nas je kovid naučio kako da koristimo onlajn kupovinu”, objašnjava ona dodajući da je pandemija primorala i starije da pređu na kupovinu putem interneta.

Dostava skuplja od proizvoda
Kupovina preko interneta nije strana ni za Ivanu M. iz Banjaluke, koja ističe da već godinama kupuje u inostranstvu putem raznih sajtova za prodaju.

“Mnoge stvari koje koristim, poput kozmetike, nisu dostupne kod nas, pa ih kupujem onlajn i nikad nisam imala problem. Doduše, kupujem tamo gdje je provjereno”, kaže Ivana.

Kako ističe, problem zna predstavljati dostava koja ponekad bude skuplja od samog proizvoda.

“Problem je što nismo u Evropskoj uniji, pa su često usluge dostave znatno skuplje za BiH nego za druge zemlje. Nisu rijetke situacije i kada je dostava skuplja od proizvoda, pa zbog toga nekad ne pazarim ništa”, ističe ona

Nastavi čitati

Biznis

BIVŠA DIREKTORICA GOOGLA TVRDI: Ako imate ovo u CV-ju, svi će htjeti da vas zaposle i to za velike pare

Jenny Wood je nakon 18 godina rada u Googleu, od novembra 2006. do septembra 2024., imala priliku zaposliti mnogo ljudi, posebno kada je došla do viših pozicija, poput direktorice u medijskim operacijama. Također je, kako kaže, „osnovala jedan od najvećih programa za razvoj karijere u historiji kompanije“.

Danas Wood dijeli savjete za karijeru, a izdala je i knjigu o postizanju ciljeva pod nazivom „Divlja hrabrost“. Za one koji traže posao ili više prilika u novoj godini, ona izdvaja dva ključna „zelena signala“ za dobro osmišljen CV, prenosi nova.rs.

Prvo, Wood preferira kratke opise ispod naziva radnih pozicija.

Konkretno, kaže: „Sviđa mi se kada opis ne prelazi jednu liniju.“ Iako je lako upasti u iskušenje i staviti mnogo informacija pod opis posla, zadržavanje opisa u jednom redu „pokazuje odlučnost“, objašnjava ona.

„Pokazuje sposobnost rasuđivanja i brutalnu selekciju, odbacivanje onoga što nije neophodno.“ To također pokazuje obazrivost prema osobi koja čita vaš CV. Opširni opisi oduzimaju znatno više vremena za čitanje.

„Uopšteno, izgledate kao apsolutna zvijezda kada imate opise koji se sastoje samo od jednog reda“, kaže ona.

Drugo, Wood voli da vidi dozu ličnosti na CV-ju.

Ovo može biti predstavljeno na različite načine. Na primjer, ona ima ikone mafina i mikrofona u sekciji „strasti“ na svom CV-ju, kako bi prikazala svoju ljubav prema slatkišima i muzici. Također je primijetila odlične primjere specifičnosti kada kandidati spominju svoje hobije.

Navodi primjer jedne žene, koju opisuje u svojoj knjizi. Kada je aplicirala za posao u Googleu, u posljednjem redu njenog CV-ja pisalo je: „u stalnoj potrazi za savršenim receptom za ovsene kolačiće s grožđem“, priča Wood.

Ovo je pružilo uvid u njenu ličnost, pokazalo spremnost da rizikuje s nekonvencionalnim pristupom i naglasilo njenu znatiželju i želju za učenjem. U moru kvalifikovanih kandidata, ova žena je time privukla pažnju. Nakon što je proces intervjua potvrdio da je podjednako kvalifikovana i zabavna, kao što je njen CV nagovijestio, dobila je posao.

„U konkurentnom bazenu kandidata, gdje mnogi imaju slične vještine, iskustvo i obrazovanje, ličnost postaje razlikovna tačka“, zaključuje Wood.

Nastavi čitati

Biznis

NEDOVOLJNO ZAPOSLENIH, A MILIONSKI POSLOVI: Koncesionari love u mutnom uz prećutnu podršku države

Nedovoljno zaposlenih, a milionski poslovi. Dugovanje obaveza ili nerealno prikazivanje prihoda. Eksploatacija prirodnih resursa bez ugovora ili dodjeljivanje ugovora bez javnih nadmetanja.

To su samo neki od problema koji prate oblast koncesija u BiH, iz kojih se može zaključiti da koncesionari love u mutnom, a sve to uz prećutnu podršku države.

Iz iskustva “Transparency Internationala BiH” proističe da u ovoj oblasti vlada haos koji odgovara svima, o čemu svjedoči i podatak da registri koncesija nisu izrađeni na brojnim nivoima vlasti, a i tamo gdje jesu – imaju nedovoljno podataka. I godinama se, manje-više, ništa ne mijenja.

“Imate slučaje ‘profesionalnih čuvara’ koncesija – to su firme koje su dobile koncesiju, ne eksploatišu, već čuvaju ta prava za dolazak investitora kojem se te koncesije onda prodaju. Postoje brojni takvi primjeri”, kaže Srđan Traljić, menadžer za odnose sa javnošću u “Transparency Internationalu BiH”.

Kod koncesija koje se ne realizuju, dodaje, postoje brojni korupcijski rizici.

“Imate sada slučaj ‘Viaduct’. Imate firmu sa jednim zaposlenim koja je dobila koncesiju pod ko zna kakvim okolnostima, država je izašla iz te priče, ali sada moramo da platimo odštetu”, podsjetio je Traljić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Događa se, dodao je, i to da koncesionari prikazuju prihode koji nisu realni, a koncesiona naknada se plaća na prikazane prihode.

“Država naplaćuje koncesionu naknadu vjerujući u ono što koncesionar prikaže u svom izvještaju. A šta se zapravo dešava? Mi smo poredili cijene, recimo, aluminijuma na svjetskom tržištu, koje su, kada je počeo rat u Ukrajini, značajno porasle, a prihodi države ostali su isti”, argumentuje Traljić.

Na sceni je, potvrđuje, i pojava da se eksploatacija resursa radi bez zaključenih koncesionih ugovora, ali i da se ugovori dodjeljuju bez javnih nadmetanja.

“U oblasti koncesija nismo došli ni do nivoa osnovne transparentnosti – da imamo na jednom mjestu podatke ko su koncesionari, šta rade, koliko zarađuju i koliko prihoda od toga ima država”, kaže Traljić.

Mlađen Mandić, bivši pravobranilac BiH, smatra da su koncesije u Srpskoj zapravo način da se uzmu pare od naroda, a da se upropaste javna dobra.

“Ono što radi Republika Srpska, to nije zabilježeno u istoriji nijedne države, koliko ja znam. Mi umjesto da imamo koristi od tih koncesija, non-stop smo u minusu. Evo, uzmite slučaj ‘Viaduct’, uzmite slučaj ‘Serdarov’. Ja ne znam nijednu koncesiju u kojoj Republika Srpska ima koristi. Mi smo stalno u minusu pored tolikih bogatstava. Prema tome, koncesije u Republici Srpskoj služe za pljačkanje naroda i za bogaćenje pojedinaca koji su na vlasti”, rekao je Mandić za “Nezavisne novine”.

Branislav Borenović, predsjedavajući Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, kaže da je oblast koncesija najprofitabilnija za sivu zonu.

“Tu se, u suštini, radi o uzimanju koncesija kroz neke političke kombinacije i potom razne preprodaje, ustupanja, pa čak i pokušaje arbitražnih procesa u kojima ljudi koji dobiju koncesije ništa ne završe, ali dobiju desetine ili stotine miliona maraka kroz vrlo čudne pravosudne okolnosti. Tu je najveća odgovornost ubjedljivo na pravosuđu. U pitanju su vrlo mutne radnje i to je oblast koju treba detaljno provjeriti, kroz pravosudne institucije pročešljati i staviti tačku na čerupanje narodnog novca. Svaki probisvjet koji se pojavi ovdje kod nas uzme 50 miliona, 100 miliona, 200 miliona, a to ne može bez političke podrške”, naveo je Borenović za “Nezavisne novine”.

Đorđe Vučinić, član Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kaže da se u svjetlu afera koje se odnose na koncesije ne može retroaktivno djelovati, ali, svakako, posla ima za pravosuđe.

“Možemo da djelujemo u budućem okviru, ali je pitanje da li u ovom momentu postoji zainteresovana većina koja bi išta mijenjala. Slučaj ‘Viaducta’ je možda najbolji pokazatelj da neko čeka da što više dana prođe i da se nabere što više kamate kako bi se što više novca izvuklo iz budžeta Republike Srpske. Sve ovo je mnogo veće pitanje za pravosuđe, koje se pravi nijemo i slijepo na sve ovo što se dešava”, naglasio je Vučinić za “Nezavisne novine”.

Podsjećanja radi, koncesija u slučaju “Viaduct” će građane Srpske koštati više od 110 miliona maraka. Rok za izmirenje duga prema slovenačkom “Viaductu” istekao je, što znači da će BiH, tačnije Srpska, na osnovni dug od oko 110 miliona KM morati da plati i kamate, koje zasad iznose oko dva miliona KM. Srpska će, naime, morati da slovenačkoj kompaniji isplati odštetu zbog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu.

Nastavi čitati

Aktuelno