Folk pjevač Darko Lazić nakon sinoćne saobraćajke progovorio je o svi detaljima.

Darko je krenuo kod ljekara, a sada je otkrio šta se dešavalo tokom noći kada je izazvao nesreću

– Hvala milom Bogu, ništa strašno, živa glava. Proklizao mi je auto, kao što možete vidjeti na putu, bilo je kišovito na putu, ja sam krenuo da obilazim. Nisam vidio da je autobus stajao parkiran u desnoj traci i nisam mogao da zakočim, pustio sam kočnicu i namotao sam na svoju stranu, ne bi li povredio Katarinu i sa moje strane sam ga zakačio… Hvala Bogu što nije bila velika brzina, da je bila, bilo bi još gore – rekao je on i dodao: – Ja sam zadobio posjekotine od šoferke koja je pukla… Ko je kriv, to se ne zna, ja sam kriv što sam vozio po kiši, on je kriv što je stajao. Bitno je da niko nije povrijeđen ozbiljno. Kaća ima samo malu posjekotinu na glavi od stakla – rekao je on, prenosi Blic.

Pjevač tvrdi da nije bio u alkoholisanom stanju tokom udesa.

– Da je bilo brže ko zna šta bi bilo. Vraćali smo kući, nije bilo alkohola, nije bilo nedozvoljenih supstanci. Pristao sam odmah da mi vade krv, sve, da ne bi opet bilo: “Sjeo je pijan za volan”. Takvo je vrijeme bilo, kiša je padala, nisam vidio, mali sekund nepažnje… Idem da primim tetanus i to je to. Sve u svemu, živa glava, idemo dalje – rekao je on. Linker
Kako se navodi, u lokalu gdje su bili prethodne noći došlo je do svađe, ali je folker sada demantovao te navode.

– Nismo se svađali. Kaća i ja se ne svađamo – rekao je on.

On je otkrio da je bio zabrinut zbog majke Branke.

– Ja sam jutros kada smo izašli sa VMA, rekao sam Andreani da napiše Branki da je sve okej, pošto kad se bude probudila i kada vidi kako je sve napumpano, da sam maltene poginuo… Dešava se, ljudi smo – rekao je pjevač. “I dalje ću voziti, zašto ne bih?”

Na pitanje da li će i dalje voziti, ili će unajmiti vozača, odgovorio je:

– Ne. Zašto bi? Ovo se dešava svima. Nisam ja divljao, pa da sam izgubio kontrolu… Bila je voda na putu, nisam znao da se iskontrolišem i to je to. Sad sam ja manijačio kolima, pa da kažeš nema smisla i da treba da mi se oduzme dozvola, ali ovako smo naleteli na vodu, i Bože moj – poručio je.

Smajo Sulejmani, koji je kao dječak boravio u domu u Sarajevu, podijelio je sjećanje na susret sa suprugom Halida Bešlića – Sejdom, koji se dogodio 1986. godine i zauvijek mu promijenio život.

Dok se legendarni pjevač Halid Bešlić oporavlja u bolnici nakon hospitalizacije zbog lošeg zdravstvenog stanja, poruke podrške stižu sa svih strana.

Na društvenim mrežama pojavila se dirljiva priča iz prošlosti, posvećena Halidovoj supruzi Sejdi Bešlić, kojoj je Bešlić posvetio svoju najnoviju pjesmu ”Sejda”. Naime, Smajo Sulejmani, koji je kao dječak boravio u domu u Sarajevu, podijelio je sjećanje na susret koji se dogodio 1986. godine i zauvijek mu promijenio život, prenosi Večernji.hr.

Objavu Smaje Sulejmanija prenosimo u cijelosti:

“Ovo na slici je supruga Halida Bešlića, upoznao sam je lično kao i našeg dobrog Halida Bešlića!…

Bio sam kao dječak u Domu 1986. na Humskoj 57 Pofalići, Sarajevo!

Subota je bila i mi smo kao domci dobili dozvolu za izlazak u grad (dozvola za grad se zaslužuje samo ako si dobar i poslušan), otišli smo ja i moj prijatelj iz doma (takođe domac) Zdjelar Dejan u grad i lutali najčešće oko željezničke stanice gdje se nalazile Video Igre u unutrašnjosti želježnicke stanice (kod Safeta), a lutali bi tako pa sve do Ciglane (naselje).

Lutali bi po svakom sokaku, ulici ili mahali, istraživajuči grad kroz naša lutanja, sve nam je bilo zanimljivo i u svemu smo vidjeli kao djeca ljepotu….

Bili smo več i žedni i gladni, pa smo u neku omanju i lijepu zgradu (gdje su ulazna vrata zgrade bila malo otvorena/oškrinuta) unišli u zgradu i pokucali na druga ili treća (ne sjećam se baš) vrata na kojima je pisalo prezime Bešlić.

Nedugo zatim smo čuli korake i otključavanja vrata.

Jedna teta nam je otvorila vrata, a kraj nje je bio neki mali lijepi dječak, i čim je otvorila vrata, gledajući onako poluzbunjeno u nas i prije nego li je išta i rekla, mi smo ko iz topa rekli:

“Teto možete li nam dati po čašu vode, žedni smo”

Ona nam je rekla naravno da mogu, a usput je pitala, a odakle ste draga djeco?

A mi smo rekli da smo iz Doma sa Pofalica Humska 57.

Njen se zbunjeni pogled nekako odmah promijenio i raznježio i pretvorio u majčinski pogled. (jer svi su znali za dom za djecu na Humskoj 57 u Pofalićima)

Pitala je isto a jesmo li i gladni, a mi smo u glas rekli DA, jesmo teto!

Rekla je pričekajte, sad ću ja, i otišla je zajedno sa sinom, a nedugo zatim se vratila, držeći u rukama novaca koji nam dala i rekla da si za novac kupimo hranu, a njen mali sinčić je držao dvije Coca Cole koje nam je dao…

I rekla je dodjite vi opet kada ste gladni!

Ta lijepa, tiha i kulturna žena prema nama se ponašala kao da nam je majka, tiho, razumljivo, dobročudnog pogleda, a njen sinčić koji nam dao coca cole je u nas gledao ne kao u domce, već kao u svoju braću

Zahvalili smo joj i otišli smo, a našoj sreći nije bilo kraja, imalo smo novaca i za hrane i za igrica na želježničkoj stanici, a Coca Cola nam je bila nešto kao luksuz i što se ne pije baš svaki dan!

To, njeno ponašanje, njen nježni pogled, njena tiha riječ kao i ponašanje njenog sina su u meni i Dejanu stvorile osjećaj kao da nam je majka dala novaca i Coca Cole a ne neka nepoznata osoba/teta!

I tako pa sve do danas čitavih 39 godina kada sam već odrastao i sada več čovjek/roditelj postao, ja nisam zaboravio taj njen majčinski pogled, njeno lice kao i pogled njenoga sina.

(kao da je to sve juče bilo, valjda se urezalo se u meni)!

Ova žena i majka sa slike je sa svojim gestom i dobrotom mi postala tada i majka i primjer moje budućnosti i kako treba biti u životu čovjek.

I zato hvala ti teta Sejdo od srca i zauvijek, nikada nisam zaboravio tebe, tvoju dobrotu i tvoj topli majčinski pogled, hvala ti za sve!

I, ako bog da, jednog dana možda te i sretnem i zagrlim i zahvalim za svu tvoju dobrotu i taj tvoj lijepi majčinski pogled!

Jer, to mi je želja još od 1986′ godine!

Hvala ti od srca i volim te beskrajno!”

Zdravko Čolić, jedna od najvećih muzičkih zvijezda na ovim prostorima, sinoć je održao spektakularan koncert na tvrđavi Kastel u Banjaluci.

Publika je imala priliku da čuje njegove najveće hitove koji su obilježili muzičku scenu regiona.

View this post on Instagram

A post shared by Zdravko Čolić (@zdravko.colic)

Koncert je otvorio pjesmom “Mjerkam te, mjerkam”, a potom su uslijedili neki od najvećih hitova poput “Produži dalje”, “Čija je ono zvijezda”, “Ti živiš u oblacima mala”, i brojne druge.

Glas koji generacije nose u srcu i pjesme koje su obilježile istoriju regionalne muzike veče je učinio magičnom.

View this post on Instagram

A post shared by Zdravko Čolić (@zdravko.colic)

Koncert je trajao oko dva i po sata, a publika je svaku pjesmu ispratila aplauzima i uzvicima oduševljenja.

Atmosfera na Kastelu bila je energična, a Čolićeva komunikacija s publikom doprinijela je odličnom raspoloženju