Iranski mediji su izvjestili da je Islamska Republika upotrebila svoje napredne balističke rakete “Hadž Kasem” u posljednjem napadu na Izrael.

Ovo je bio dio odgovora Teherana na američki napad na iranska nuklearna postrojenja.

Iran posjeduje širok spektar balističkih raketa, od kojih su neke razvijene zajedničkim snagama Oružanih snaga Irana i Iranske revolucionarne garde (IRGC).

Posljednjih godina, Teheran je prioritetno ulagao u raketni program kao temelj svoje strateške moći, preusmjeravajući sredstva sa modernizacije ratnog zrakoplovstva i protivvazdušne odbrane, piše Jerusalem Post.

Hipersonične rakete: Prijetnja ili hvalisavost?
Iran često prijeti raspoređivanjem hipersoničnih raketa u nastojanju da proširi strah. Međutim, do danas Teheran nije pokazao operativne sposobnosti u ovoj oblasti.

“Hipersonično” se odnosi na projektile koji putuju brzinom većom od 5.000 kilometara na sat – brzinom koju gotovo sve balističke rakete već postižu. Termin je obično rezervisan za rakete sposobne za ekstremne brzine i oštre, nepredvidive manevre, što presretanje čini mnogo težim.

Takve manevarske rakete predstavljaju jedinstven izazov za sisteme poput izraelskog sistema Arrow ili američke baterije THAAD raspoređene u regiji. Za razliku od tradicionalnih balističkih raketa, koje slijede unaprijed određenu putanju, manevarske bojeve glave mogu prilagoditi kurs usred leta, što otežava praćenje i presretanje, prenosi Avaz.

Iako je Iran prikazao takve rakete tokom vojnih parada i označio određene postojeće rakete kao hipersonične, još uvijek nije demonstrirao stvarne sposobnosti. Za sada, praktična tehnologija hipersoničnih raketa ostaje domen Sjedinjenih Država, Rusije i Kine.

Najbrži projektil
Raketa Haj Qassem je napredna raketa, predstavljena 2020. godine, koja navodno dostiže brzinu od 12.000 kilometara na sat s dometom od 1.400 kilometara i nosi bojevu glavu od 500 kilograma. Nazvana je po Kasimu Solemaniju (Qassem Soleimani), pokojnom komandantu snaga Quds IRGC-a, koji je poginuo u američkom vazdušnom napadu.

Predstavljen 2024. godine, projektil Emad je najpoznatiji po svojoj manevarijskoj bojevoj glavi, koja mu omogućava promjenu putanje nakon ponovnog ulaska u atmosferu. Ova karakteristika je dizajnirana da obmane radarske sisteme i rakete presretače. Ima domet od 1.700 kilometara i koristi tečno gorivo, što zahtijeva složene procedure prije lansiranja, ali nudi visoku energetsku efikasnost. Njegova bojeva glava teži približno 750 kilograma.

Predstavljen 2022. godine, projektil Kheibar Shekan je nazvan po bici kod Khaybara iz 7. vijeka. Ima domet od 1.500 kilometara i bio je prvi iranski projektil na čvrsto gorivo, što je omogućilo brže vrijeme lansiranja i veću operativnu spremnost. Procjenjuje se da bojeva glava teži 500 kilograma.

Najteži i najbrži projektil u iranskom arsenalu, baziran na sjevernokorejskom Hwasong-10, Khorramshahr ima domet od 2.000 kilometara i nosi masivnu bojevu glavu od 1.500 kilograma. Njegova brzina prodiranja dostiže 14.000 kilometara na sat. Varijanta uključuje kasetnu bojevu glavu sa podmunicijom dizajniranom za široko rasprostranjenu štetu. Jedan takav projektil je navodno prošle sedmice pogodio Medicinski centar Soroka u Beershebi.

Američka ambasada u Kataru danas je uputila elektronsku poštu svojim državljanima u toj zemlji, preporučujući im da ostanu u svojim domovima do daljnjeg. Kako je navedeno u poruci, riječ je o „mjeri opreza“, bez dodatnih informacija ili pojašnjenja o razlozima ovog upozorenja.

Nakon ove poruke oglasile su se i katarske vlasti, poručivši da je bezbjednosna situacija u zemlji stabilna. Portparol Ministarstva vanjskih poslova Madžed al-Ansari rekao je da upozorenje američke ambasade ne ukazuje na postojanje bilo kakve konkretne prijetnje.

— Država je spremna da preduzme sve neophodne mjere kako bi obezbijedila sigurnost svojih građana i svih stanovnika Katara — navodi se u njegovom saopštenju.

Iran raspolaže značajnim arsenalom balističkih raketa, procijjenjenim na preko 3.000 projektila.

Nakon što je Amerika bombardovala tri iranska nuklearna postrojenja, Fordo, Natanz i Isfahan, pažnja svijeta se preusmjerila na moguću odmazdu Teherana. Među potencijalnim metama Teherana je 20-ak američkih baza, nuklearno postrojenje u Izraelu, pa čak i naftna postrojenja u zemljama Persijskog zaliva.

Pošto je napad bio na nuklearna postrojenja, Iran može uzvratiti Izraelu napadom na Nuklearni istraživački centar “Šimon Peres Negev” u izraelskom gradu Dimoni. O tome je izvijestila i Al Jazeera neposredno prije američkog napada, pozivajući se na visokog iranskog zvaničnika

“Nuklearni reaktor u Dimoni mogao bi postati naša legitimna meta ako sukob eskalira na novi nivo”, rekao je izvor za katarski medij.

Iran raspolaže značajnim arsenalom balističkih raketa, procijenjenim na preko 3.000 projektila, koji mogu da dosegnu brojne američke vojne baze na Bliskom istoku. Jutros je takođe, prema tvrdnji iranskih medija, prvi put ispalio raketu Hajbar na Izrael, dometa 2.000 km sa bojevom glavom teškom 1.500 kg.

Na osnovu snimaka razaranja iz Tel Aviva i Haife, najnoviji raketni baraži su pričinili veliku štetu na objektima. Iranski mediji tvrde da su mete bili aerodrom “Ben Gurion” i neimenovana biološka laboratorija, kao i neki komandni centri.

Nije poznato sa koliko još raketa i lansera Iran raspolaže, nakon što je Izrael intenzivno ciljao lansere još od prvog napada 13. juna.

S obzirom na eskalaciju sukoba između Izraela i Irana, uz uključivanje SAD, američke baze postaju potencijalne mete za iransku odmazdu, što podiže pitanje o ranjivosti američkog vojnog kontigenta od oko 50.000 vojnika raštrkanog po regionu.

SAD imaju najmanje 19 vojnih baza na Bliskom istoku, u Bahreinu, Egiptu, Iraku, Jordanu, Kuvajtu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu, Siriji i Turskoj.

Te baze raspolažu sofisticiranim protivvazdušnim sistemima poput Patriota i THAAD-a, a brane ih i brodovi sa Aegis PVO sistemima. Problem predstavlja raštrkanost baza, njihova blizina Iranu i ograničena količina raketa presretača PVO sistema. Iran takođe raspolaže hipersoničnim raketama koje mogu u roku od nekoliko minuta da pogode neke od američkih meta.

Domet iranski raketa varira od kratkog (do 1.000 km) do srednjeg (1.000-3.000 km). Ključni projektili poput Fatah-110 (300 km), Kiam-1 (oko 1.000 km) i Šahab-1 (330 km) omogućavaju Iranu da ugrozi američke instalacije.

Američke baze u dometu raketa
Iran ima listu od oko 20 američkih baza koje bi mogle biti ciljevi, posebno one u blizini iranske granice. Ključne baze uključuju:

Al Udeid (Katar): Najveća američka baza na Bliskom istoku, smještena tik uz Persijski zaliv, udaljena oko 300 km od Irana. Nedavni satelitski snimci ukazuju na masovno povlačenje aviona, u strahu od iranskog napada. U dometu je raketa poput Kiam-1 i Fateh-313. Baza Pete flote u Bahreinu: Sa oko 9.000 vojnika, ova baza je izuzetno ranjiva zbog blizine iranske obale (oko 200 km). Anti-brodski projektili poput Kalid Farža i balističke rakete Fatah-110 mogu da je pogode.

Al Asad (Irak): Udaljena oko 500 km od Irana, ova baza je već bila meta iranskog napada 2020. nakon ubistva komandanta Revolucionarne garde Irana Kasema Sulejmanija.

Kamp Arifdžan (Kuvajt): U dometu raketa Zolfagar (700 km), ova baza ima oko 15.000 vojnika. Al Dhafra i Džabel Ali (UAE): Ove baze, udaljene oko 200 km, mogu biti pogođene raketama srednjeg dometa poput Rezvana, uz rizik od preopterećenja PVO sistema.

Iran takođe posjeduje dronove poput Šaheda i brze torpedne čamce, koji bi mogli biti korišćeni za napade na američke ratne brodove u zalivu. Strategija odmazde može uključivati odlaganje napada kako bi se iskoristio trenutak kada su američke baze u nižem stanju pripravnosti.

Napadi na energetska postrojenja i blokada Ormuskog zaliva
Takođe je moguće zatvaranje Ormuskog moreuza kroj koji prolazi oko 25 odsto svjetske nafte.

S obzirom da je Ormuski moreuz najvažniji energetski tjesnac, kroz koji se na dnevnom nivou transportuju najveće količine nafte iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Irana, Iraka, Kuvajta, dovodi se u pitanje snabdjevanje energentima prije svega azijskih zemalja. To bi, prema procjenama stručnjaka dovelo do oštrog skoka cijena nafte, vjerovatno na više od 100 dolara po barelu.

Mogućnost odmazde Irana prema arapskim zemljama je mala pošto SAD, prema dostupnim podacima, nisu avionima poletjele iz njihovih baza. Međutim, u septembru 2019. napadi jemenskih Huta, saveznika Irana, na naftne objekte Saudijske Arabije uništili su više od pet odsto globalne isporuke nafte. Ubrzo su cijene nafte porasle za čak 20 odsto.