Connect with us

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ O ĐAJIĆU: Umjesto da rješava brojne probleme UKC-a postao je doktor za spomenike

Inicijativa da se promijeni lokacija Centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske je katastrofalna, rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.

Stanivuković je istakao da Vlado Đajić, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a laže kada kaže da u Centralno spomen-obilježje neće biti uklesana imena poginulih boraca.

“Ili neko njega svjesno laže ili on laže. Ovoj ideji se niko nije usprotivio, to je nacionalna ideja”, kazao je Stanivuković.

-Da je ova inicijativa potekla iz nekih drugih gradova u BiH, možda bih mogao tražiti razumijevanje, ali da je od Srba i da je potekla u trenutku kada je počela izgradnja spomen-obilježja to ne mogu da razumijem – istakao je gradonačelnik.

Napomenuo je da je izgradnja ovog spomen-obilježja počela ove godine, na Vidovdan.

Kako je rekao, od stupanja na dužnost gradonačelnika Banje Luke bavi se ovim pitanjem i da je sama lokacija spomen-obilježja usaglašena sa borcima, odnosno svim udruženjima.

-Za lokaciju kod spomenika banu Milosavljeviću nisu riješeni komplikovani imovinsko-pravni odnosi. Grad je na toj lokaciji vlasnik samo jedne četvrtine, a na preostalom dijelu imate više vlasnika. Inicijativa o promjeni lokacije bi značila još tri godine odugovlačenja rješavanja ovog pitanja, ali i dodatnih značajnih sredstava – rekao je prvi čovjek Banja Luke.

-Imamo jedinu moguću lokaciju, a to je „Krašov“ parking. Jedna je od najvidljivijih lokacija u centru Banje Luke, u čijoj je blizini Hram Hrista Spasitelja, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, spomenik „12 beba“, zgrada Gradske uprave – naveo je Stanivuković, dodajući da izgradnju spomenika za sada finansira samo Grad Banja Luka, dok Vlada Republike Srspke ne uspije obezbijediti ostatak sredstava za ovu najveću nacionalnu priču.

Dodao je da je do sada u gradnju, Banja Luka već uložila milion KM, te da je planirano da za Vidovdan naredne godine bude završeno ovo spomen-obilježje.

Govoreći o rješavanju pitanja preduzeća „Akvane“ Stanivuković je rekao da nikada nije bilo do njega u smislu da je rješavanje tog pitanja do Gradske uprave.

-Decenijama su se dugovi gomilali. Kada sam preuzeo dužnost gradonačelnika, najveći izazov bila je „Akvana“, jer smo imali 10 miliona KM akumuliranog gubitka. S tim smo se nosili, a prošla godina je bila jedina godina kada „Akvana“ nije bila gubitaš, naglasio je  Stanivuković.

-Ove godine, ukupno 90 dana nije bilo Skupštine Grada, kako bi smo dobili podršku i odluku da bi riješili to pitanje „Akvane“ kroz kreditno zaduženje. Kada smo konačno usvojili tu odluku, sada dolazimo u situaciju da 25 dana nema predsjednika Skupštine Grada da stavi pečat, da objavimo to u Službenom glasniku, da dignemo kredit. Kada sam ga preselio u drugu kancelariju, on je govorio kako ne može da dođe do svojih stvari, odnosno do pečata. Dobio je mišljenje resornog ministarstva da nema potrebe da poništava pečat, nego da evidentira period kada nije imao pečat, da ne odgovara za to u tom periodu, ali da može da nastavi posao. Međutim, on je želio da poništi pečat, ja se tome na protivim. Ipak, ovo odugovlačenje koje traje je više od 20 dana – kazao je gradonačelnik Stanivuković.

Kako ističe, u 25 dana se nagomila novih 25 problema, jer ljudi kojima je „Akvana“ dužna imaju svoja potraživanja, koja Gradska uprava ne može da riješi zbog kako je kazao „nerada predsjednika Skupštine Grada“.

-Pozivam predsjednika Skupštine da riješi ovaj problem. Ovo su vanredne okolnosti. Ukoliko to ne riješimo naredne sedmice, mimo toga postoji dosta razloga da prikupimo dovoljan broj potpisa za njegovu smjenu. Pitao sam ga i danas kada ćemo rješavati ovo pitanje, on nema odgovor. Za pečat mu ne treba kabinet, pozivam ga da riješi taj problem. Ne želim da iko kaže da je do mene ili da je ovo dogovorena priča. Pozivam ga i napominjem da ukoliko to ne bude naredne sedmice, pokrećemo inicijativu za njegovu smjenu – kazao je gradonačelnik, napominjući da ne čeka samo „Akvana“, nego i besplatne građevinske dozvole, prostorne, planske, prihodovone odluke, besplatni placevi i dr.

Govoreći o inicijativi da novoizgrađena škola u Adi bude centralna, a ne područna, Stanivuković je rekao da nisu tačne informacije da će time neko ostati bez radnog mjesta.

-Dolazi nova škola, nova radna mjesta, nova uprava kada je riječ o centralnoj školi. Odlukom SNSD neće da omoguće djeci da imaju centralnu školu u naselju Ada, ja to ne mogu da razumijem. Ne žele da to bude centralana škola, nego područna. A svi su jedinstveni da to bude centralna škola, iz resornog ministarstva, Republike Srbije, koji su dali novac da gradimo školu. Jednostavno, Adi treba područna škola, kao što treba i Paprikovcu. Razgovaramo i o tome da predsjednik Srbije bude na otvaranju škole krajem avgusta – naveo je Stanivuković i dodao da škola u Adi treba da nosi naziv Kosovo i Metohija.

Ovom prilikom, gradonačelnik je najavio da će naredne sedmice da preda i inicijativu da se održi nova redovna sjednica Skupštine Grada, krajem ovog mjeseca ili početkom narednog.

Grad Banjaluka

 

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno