Do sada izdvojeno oko 800 hiljada KM.

Oko 9.500 maturanata do sada je dobilo podršku Grada Banjaluka za proslavu maturske večeri, a za ove namjene od 2023. godine iz gradskog budžeta izdvojeno je oko 800 hiljada KM.

Naime, na inicijativu gradonačelnika Draška Stanivukovića, Grad već četvrtu godinu zaredom preuzima troškove maturskih proslava za učenike završnih razreda srednjih škola, a ove godine u okviru kampanje „Banjaluka pruža više“ iznos podrške povećan je sa 80 KM na 100 KM.

I ove godine podrškom su obuhvaćene sve srednje škole na području Banjaluke – ukupno 18 škola, uključujući i Školu unutrašnjih poslova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i Medresu Banjaluka.

Kako su poručili iz Odjeljenja za brigu o porodici i demografiju – Grad Banjaluka će i u narednom periodu nastaviti sa mjerama podrške mladim, s ciljem da se olakšaju troškovi porodicama i maturantima u jednom od najvažnijih perioda njihovog školovanja.

U Banjaluci će danas biti obilježene 34 godine od smrti 12 banjalučkih beba u tadašnjem Kliničkom centru, koje su umrle zbog nerazumijevanja svjetskih moćnika koji nisu dozvolili transport kiseonika.

Iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, koja je organizator obilježavanja, podsjećaju na nehumanu i necivilizovanu odluku svjetskih moćnika iz 1992. godine kojom je onemogućen transport kiseonika za Banjaluku zbog čega je u Kliničkom centru Banjaluka umrlo 12 beba.

“Trinaesta beba umrla je 13 godina kasnije, dok je četrnaesta beba preživjela sa teškim mentalnim i fizičkim oštećenjima”, podsjetili su iz ove organizacije.

Predviđeno je da u 9.30 časova bude služen parastos i položeno cvijeće na spomeniku 12 beba na Novom groblju, a u 11.00 časova polaganje vijenaca i cvijeća na spomen-obilježje “Život” i obraćanje zvaničnika.

Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima. Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba.

Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.

Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije. Trinaesta beba Slađana Kobas izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.

Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći

Prvi apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci upućen je 21. maja 1992. godine, a zaposleni su pokušali da medicinski kiseonik nadomjeste industrijskim, koji su, nakon apela za pomoć, dostavljali brojni pojedinci i organizacije iz Banjaluke.

Ali, ovaj kiseonik nije bio sterilan i nije posjedovao istu vlažnost, dok su boce punjene pod različitim pritiskom.

Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći i uskoro Kliničko-bolnički centar ulazi u novi period neizvjesnosti.

U Jugoslaviji je posredstvom medija vođena kampanja da se dopusti let i spriječi agonija u Kliničkom-bolničkom centru, a podržale su je i brojne poznate ličnosti. Apele su uputili i predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić, kao i patrijarh srpski Pavle.

Muslimansko-hrvatske jedinice tada su kotrolisale “Koridor života” u Posavini i kiseonik je mogao doći samo vazdušnim putem.

Za ovu tragediju bili su odgovorni oni koji su mogli da pomognu, a nisu to učinili, prije svega tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros Gali, Savjet bezbjednosti UN i Komitet za sankcije, koji je odugovlačio i nije izdao dozvolu da sa batajničkog aerodroma poleti humanitarni avion sa kiseonikom i ostalom medicinskom opremom.

Uobičajena procedura za dobijanje dozvole trajala je do sedam dana, ali ni nakon 12 dana let nije odobren.

Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova pri Vladi Republike Srpske uvrstio je 2008. godine stradanje banjalučkih beba u Program obilježavanja značajnih istorijskih datuma i događaja Republike Srpske kao događaj od regionalnog značaja, a 22. maj je proglašen Danom stradanja 12 beba usljed nedostatka kiseonika ratne 1992. godine.