Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković poručio je danas da je i pored opstrukcija SNSD-a kartice prijateljstva i kartice zdravog djetinjstva će važiti jer su pronašli rješenje.

“Što se tiče kartica prijateljstva, ovo je jedna jedinstvena akcija, ne samo za kartice prijateljstva, nego i za kartice za zdravo djetinjstvo. Prije svega, želim da kažem da to nije popust za mene. Nije popust za mene, nego za njih – penzionere, samohrane roditelje, roditelje djece sa poteškoćama u razvoju. Ono što je fokus naše politike jeste da je namijenjeno banjalučkoj porodici, kako bi im bilo bolje i srećnije”, rekao je Stanivuković.

Dodaje da je po objavi kartica cijela Republika Srpska i sve njene ustanove počevši od predsjednika Vlade Srpske su zvali inspektorat kako bi se ove mjere zaustavile.

“Ovdje je važno reći da se cijela Republika Srpska i sve njene ustanove, počevši od Vlade i predsjednika Vlade, koji je zvao inspektorat, uključile. Svi inspektori i sve inspekcije otišle su u sve ove markete i prijetile im zatvaranjem, prijeteći i marketima, i benzinskim pumpama, i apotekama, kako bi uništile ovu jedinstvenu akciju”, rekao je Stanivuković.

Ističe da razumije da inspekcije treba da rade kada nešto nije u skladu sa zakonom, a ne da zaustavljaju ono što je dobro za ljude.

“Rekli su mi da neće važiti besplatan prevoz. Ja sam rekao da će prevoz biti besplatan, i on jeste besplatan, te sam održao riječ. Ali, važno je reći da SNSD nastavlja svoju rušilačku politiku u Banjaluci, kao što je obećao u izbornoj noći, i to se ne smanjuje, već povećava. Mi želimo da radimo za ljude i da savladamo sve prepreke, i to će tako biti”, naglasio je Stanivuković.

Isitče da Vlada Republike Srpske, inspektorat, Javni servis i drugi mediji neovlašeno snimaju kasirke u marketima gdje su planirani popusti.

“Doca se raduje, Jeca se naslađuje, a sve to prati javni servis i najavljuje pompezno. Naravno, pustili smo ih dva dana da se rašire i uživaju u tim izjavama, ali napominjem da ovo nije za mene – popust meni i mojoj porodici ne treba. Ovo je namijenjeno za ove ljude, za našu djecu, i zašto je neko protiv toga? Oni već najavljuju da to neće uspjeti. Inspekcija je isprepadala ljude, a ljudi iz lanaca su rekli da, koliko god vole naše Banjalučane, ne mogu nam pomoći ako će im zatvoriti radnje, firme i prodavnice”, istakao je Stanivuković.

Dodaje da je Grad Banjaluka potpisao ugovor sa Udruženjem penzionera te da će kartice ipak važiti.

“Našli smo drugi način, i kartice će važiti i u drugim marketima. Proći će ova frka. Svaki penzioner koji bude kupovao na mjestima koja definišemo, donijeće nam na kraju mjeseca račune, i mi ćemo refundirati upravo one popuste koje smo obećali. Ko to može da zabrani? Našli smo način kako da refundiramo. Imate svoju kupovinu, karticu, kupujete 15-20 dana, i mi refundiramo”, naglasio je Stanivuković.

Ističe da su se mnogi nadali i radovali da ovakva politika ne uspije.

“SNSD i Jeca nisu dali i jedva su čekali da ovo ne uspije. Dobili ste karticu, kupujete, sačuvate račune i donesete ih u Udruženje penzionera ili u odjel koji ćemo formirati. Zapišemo na vaše ime, odredimo popust koji smo najavili – i za bebi opremu, i za lijekove, i za dječija kolica, i za sve”, zaključio je Stanivuković.

Kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, i narodni poslanik Nebojša Drinić kritikovao je odnos SNSD-a prema zelenilu u gradu na Vrbasu, ali i prema načinu izgradnje garaže UKC-a.

“Kako doktori, profesorica i svita SNSD-a brine o zelenilu? Primjer osušeni stari hrast u ulici Svetozara Markovića, koji je više od 200 godina zelenilom krasio Banjaluku”, rekao je Drinić.

Dalje se osvrnuo na način gradnje objekata.

“Kako čelinački front “planski” gradi? Primjer klizište pored UKC-a koje nazivaju garažom. Stambeno poslovni – kompleks na mjestu nekadašnje zelene površine, koju su Banjalučani nazivali “Picin park” primjer je 2u1 o zelenilu i o gradnji. Da li su ovo djela ili nedjela?”, upitao je Drinić.

Nestvarno je biti svjedok takvog veličanstvenog preobražaja i poduhvat Grada Banja Luka je ravan čudu – poručila je, između ostalog, Ranka Milanović, praunuka Save Milanovića koji je sagradio Kuću Milanovića.

Tokom sinoćnje svečanosti otvaranja potpuno obnovljene Kuće Milanovića, kazala je da joj je čast što je prisutna ovom događaju zajedno sa majkom Ljerkom.

-Žao mi je što nije ovdje i moja sestra Rajna, koja je građanin Banje Luke, ali i hroničar naše porodice i zaslužna o svemu što mi znamo o istoriji naše porodice. Obično kada se neka ruševina obnovi kaže se da joj je vraćen stari sjaj, ali u slučaju ove kuće koju je krajem 19. vijeka sagradio moj pradjeda, ovaj novi sjaj daleko prevazilazi onaj stari. Prosto je nestvarano biti svjedok takvog veličanstvenog preobražaja. Mi koji smo se ovdje rodili i u ovoj kući živjeli kraće ili duže, od nje smo se oprostili još prije pola vijeka, davne 1975. godine kada je kuća predviđena za rušenje, jer je bila navodno jako oštećena u zemljotresu. Ipak, nije bila srušena i mi smo decenijama gledali kako se pomalo ruši – istakla je Ranka Milanović.

Stoga, kako je istakla – ovaj poduhvat Grada Banja Luka za njih je zaista ravan čudu, tim prije, kako je istakla – što će Kuća Milanovića da postane mjesto kulture.

-I zato sam sigurna da govorim u ime svih Milanovića i živih i onih koji više nisu sa nama, a posebno u ime moga oca Branka Milanovića prof. književnosti koji ne bi mogao da vjeruje da će se nešto ovako ostvariti. Čast nam je da Kuća, koja nosi naše porodično ime, u tom svom novom blistavom sjaju sa novom plemenitom namjenom sada pripada Banjoj Luci i Banjalučanima i svima koji cijene i šire kulturu i umjetnost – navela je ona i izrazila zahvalnost gradonačelniku i njegovom timu, kao i svima koji su doprinijeli ostvarenju ovog, kako je kazala – čuda.

Naime, sinoć je svečano otvorena Kuća Milanovića, hram kulture, simbol umjetnosti, kreativnosti i intelektualnog stvaralaštva, koja nakon jednog vijeka postaje srce naše kulturne scene.

Obnovu su zajedno finansirali Grad Banja Luka i Vlada Republike Srpske.

Podsjećamo, Kuća je u vlasništvu porodice Milanović ostala je sve do 70-ih godina, kada ju je kupila tadašnja Opština a danas Grad Banja Luka.