Mali Stefan iz sela Belanovci kod Leskovca osvojio je srca cijele Srbije nakon što je nedavno u dirljivom videu podijelio svoju tešku priču, kako je ostao bez roditelja i kako sada sam sa dekom živi u jako teškim uslovima – u trošnoj sobici.

Dobri ljudi ubrzo su se udružili i pomogli da mališan dobije nov dom, a sada je pred ovim dječakom i jedan jako bitan zadatak  biće organizator i pomoći će drugim ljudima koji teško žive poput njega da imaju bolje sutra.

Ove lijepe vijesti o pravom preokretu u Stefijevom životu je na svom Instagram profilu objavio humanitarac Marko Nikolić koji je prvi i podijelio tešku Stefijevu priču u javnosti, i dodao da i svi drugi koji žele mogu da se priključe njihovom timu.

– Pronaći ćemo zajedno neku porodicu i Stefi će biti glavni organizator. Želim da vidi kako ljudi žive, želim da Stefi ostane tako dobro dijete a sutra da postane dobar čovjek. Pa se nadam da će jednog dana i Stefi biti taj koji će spašavati živote i zbrinjavati ugrožene porodice. Imam želju da Stefi sutra bude pokretač dobrih djela i humanosti – napisao je Marko u pomenutoj objavi, a ispod koje su počeli da se nižu komentari pordške i oduševljenja.

Da podsjetimo, kako je Telegraf.rs ranije pisao, za tužnu Stefijevu priču saznalo se prije par dana kada je, na Instagram profilu Marka Nikolića, podijeljen video u kom, sav u suzama , priča kako sa dekom živi u jednoj sobici.

Mladi poljoprivrednik iz Kuzmina, Strahinja Živanović, gaji nesebičnu ljubav prema konjima. Za sada ima pet konja o kojima sam brine, ali njegovo gazdinstvo čine i druge životinje. Pa, iako uporedo gradi muzičku karijeru, svojim primjerom pokazuje da mladi ipak vide prosperitet u životu na selu.

Strahinja Živanović iz Kuzmina jedan je od najmlađih poljoprivrednika u Sremu. Otkako je sa 15 godina kupio prvo ždrebe, počeo je da gaji ljubav prema konjima o kojima i danas iz hobija brine. Kako kaže, upravo su oni uslovili njegov ostanak na selu.

– Ono što mene veže za selo, to su najviše konji i mislim da je danas rijetkost da mladi ljudi uopšte drže konje, da ih oni vezuju za selo i seoski život. Sve što radim u poljoprivredi, radim najviše zbog konja. Pružaju mi veliku ljubav i bez njih nijedan dan ne bi bio isti – kaže Živanović.

Pored konja, u ovom gazdinstvu može se vidjeti mnoštvo domaćih životinja koje čine pravi seoski ambijent. Strahinja navodi da je ovo upravo njegova oaza mira i zadovoljstva koju ne bi mijenjao za gradsku sredinu.

– Jako je teško u današnje vrijeme da mlad čovjek ostane na selu. Posao i sve ostale životne potrebe ga vuku iz tog sela i nerazumijevanje ovog svijeta – svi misle da mladi ljudi treba da idu u grad, da tamo traže posao i nađu sreću, međutim, ja mislim da treba baš obrnuto da bude, da živimo jedan zdrav i normalan život. Grad nije daleko, a selo uvijek nedostaje u pogledu zdravlja, mira, zadovoljstva. Možda nije uvijek na selu sve idealno, ali je zato lijepo i zanimljivo – dodaje Strahinja.

Ipak, pored poljoprivrede, Strahinja tendenciozno razvija svoje talente i u muzičkim sferama.

Kao solista tamburaškog orkestra navodi da je, uprkos brojnim državama i kulturama sa kojima se susretao uporište za svoj mir uvijek pronalazio upravo na selu i svojim konjima, piše Radio-televizija Vojvodine.

Primjer Tatjane Obradović iz Čačka, hraniteljke koja brine o bolesnoj djevojčici Nađi, vraća vjeru u dobrotu i ljubav. Obje očekuju da uskoro bude završen postupak usvojenja.

Nađa je u Tatjanin život ušla prije skoro četiri godine, kada je ova nesebična žena preuzela brigu o bebi ostavljenoj u bolnici, tada staroj samo 15 mjeseci. I pored činjenice da djevojčica boluje od teške bolesti, dilemu da joj pomogne u odrastanju nije imala.

– Imala sam samo želju da pomognem tom nekom ostavljenom djetetu kod nas u na odjeljenju dječije hirurgije, i eto, postala sam hraniteljica iz tog razloga da bih mogla da je uzmem da dođe kod mene – prisjeća se Tatjana.

Ima troje djece i četvoro unučića

Tatjana ima troje djece i četvoro unučića, ali je sada novi član porodice uvijek na prvom mjestu. Nađa je dijete leptir, a borba da joj bolne rane po čitavom tijelu zacijele neprekidna.

– Put pun muke, borbe, sekiracije, brige ali opet i nada da će biti bolje, i ubjeđena sam da će biti bolje. Treba pomoći svakom, posebno ovako nemoćnom biću kao što je dijete – kaže ona.

Nađa boluje od rijetke bolesti

Kako kaže, Nađa je nedavno proslavila peti rođendan, a iako svakodnevno ide u vrtić i druži se sa vršnjacima, njen život je potpuno drugačiji. Samo za kupanje i zamjenu izuzetno skupih flastera potrebno je više sati. Lijek za djecu leptire, koja boluju od retke bolesti, bulozne epidermolize, ne postoji.

– Trenutno nam je dostupna ta terapija, genska, koju primaju Nađa i Helena a treba da počne još šestoro pacijenata da prima, obećano je da će to početi u martu ove godine. Mislim da bi ta terapija trebalo što prije da stigne za svu ovu djecu oboljelu od dermalize, jer im je stvarno hitna. Dermaliza je bolest non-stop napreduje i danas su u gorem stanju nego juče, eto prosto ne zaustavljiva – kaže ona.

Za hrabrost da izabere Nađu i podari joj dom, neizmjernu ljubav i nesebičnu brigu Tatjana Obradović dobila je brojna priznanja. Plaketu za najplemenitiji podvig, Decembarsku nagradu grada Čačka.

Nedavno, u njene ruke stigla je nagrada za izuzetan doprinos u oblasti brige o porodici, za požrtvovanost i zalaganje u očuvanju porodičnih vrijednosti, koja nosi ime Milunke Savić i Zlatna medalja za zasluge povodom Dana državnosti Srbije. Ova heroina iz Čačka prije svega ističe da joj je najveća nagrada svaki Nađin osmijeh, a najveća želja da sva djeca leptiri imaju život sa što manje bola i brige, prenosi RTS.