Connect with us

Zanimljivosti

STRUČNJACI ZBUNJENI: Rijetko morsko biće isplivalo u Škotskoj

Škotski kupači ostali su zatečeni kada je na lokalnu plažu isplivala rijetka hobotnica sa sedam pipaka. Ovo stvorenje, poznato i kao septopus, pronađeno je u fragmentima duž estuara Itan blizu Nacionalnog rezervata prirode Forvi, Njuburg, Aberdinšir.

Zbog svoje impresivne veličine, samo pipci su mu dugi oko 50 centimetara, a istraživači vjeruju da je riječ o ženskoj jedinki.

Doktor Loren Smit, morski biolog iz istraživačke organizacije Saltwater Life, opisala je nalaz kao “izvanredan”, ali je dodala da je način na koji je stvorenje dospjelo do obale “mala misterija”.

Moguće јe da su nesrećni primjerak napali gladni kitovi prije nego što su njegovi ostaci isprani duž obale.

“Možda јe upecana i odbačena nazad ili ju јe napao kit”, rekla јe za Deјli meјl.

“Ili je nekako dospjela u plitke vode, dezorijentisala se i postala plijen.”

Dijelovi su poslati u različite laboratorije i muzeje.

“Veoma je rijetko raditi sa ovom vrstom, pa su svi uzbuđeni,” dodala je Smit.

Ona je saznala za ostatke kada joj je prijatelj poslao fotografije koje su se širile internetom nakon što su kupači primijetili stvorenje 30. novembra.

Posljednji “nedostajući dio” tijela isplivao je na obalu u četvrtak, 4. decembra.

“Svi dijelovi i fotografije potiču od iste jedinke,” rekla je Smit.

Fotografije i mjerenja napravljena na licu mjesta brzo su isključila mogućnost da je riječ o nekoj od domaćih vrsta hobotnica iz Škotske.

U početku se mislilo da su ostaci možda džinovske lignje (Architeuthis dux), vrste sa nekoliko istorijskih nalaza u Aberdinširu, uključujući i Newburgh 1998. godine.

Međutim, nedostatak karakterističnih “zupčastih” sisaljki lignje ukazao je na nešto drugo.

Potvrđeno je da je riječ o vrsti Haliphron atlanticus, poznatoj i kao blob hobotnica ili septopus, formalno identifikovanoj u 19. vijeku.

Ova vrsta se nalazi u tropskim i umjerenim vodama širom svijeta, od Azora zapadno od Portugala, Puget Sound u saveznoj državi Vašington, do Chatham Risa u Novom Zelandu.

Septopus se obično nalazi na dubinama većim od 500 metara – tzv. “zoni sumraka” zbog nedostatka svjetlosti.

Mužjaci ove vrste su mali, obično dugi oko 21 cm, dok su ženke znatno veće, dostižući dužinu do 4 metra.

Uprkos imenu, ova hobotnica zapravo ima osam pipaka, kao i druge hobotnice, ali postoji razlog zbog kojeg je dobila takvo ime.

Kod mužjaka Haliphron atlanticus jedan pipak (hektokotilus) je specijalno modifikovan za prenos sperme tokom parenja. Ovaj pipak je obično sakriven u kesici ispod desnog oka, što stvorenju daje izgled da ima samo sedam ruku.

“Vjerovatno je prva primjećena jedinka imala sedam pipaka i ime je ostalo,“ objasnila je Smit.

Ipak, ovo je “izvanredna i rijetko dokumentovana” vrsta, koja je još rjeđa u sjeveroistočnoj Škotskoj nego džinovske lignje.

Trenutno se ostaci ove dubokomorske džinovske želatinozne hobotnice nalaze u zamrzivaču dr Smit, gdje će ostati do ne tako daleke budućnosti.

Oni će biti proučavani i sačuvani na Univerzitetu u Aberdinu, TRACE Wildlife Forensics Network, Nacionalnom muzeju Škotske i Prirodnjačkom muzeju u Londonu.

“Pojava morske vrste poput Haliphron atlanticus ovdje je izuzetno rijetka i pruža vrijednu priliku za dalja istraživanja,” dodala je dr Smit.

“Pronađeni ostaci su zamrznuti radi dalje analize, a neki će možda biti sačuvani kao muzejski primjerci.”

Dr Stiv O’Šea, morski biolog, ekolog i svjetski stručnjak za glavonošce (hobotnice i lignje), pomogao je u verifikaciji vrste.

Identifikacija je potvrđena od strane istraživača u Kaliforniji, Novom Zelandu i Prirodnjačkom muzeju u Londonu, prenosi Telegraf.rs.

Related Topics:

Zanimljivosti

NAUČNICI ZBUNJENI: Ova pečurka izaziva halucinacije patuljaka

Delikatesna pečurka iz kineske provincije Junan krije neobičnu tajnu – nakon konzumacije kod pojedinih ljudi izaziva višednevne halucinacije u kojima vide mnoštvo sićušnih patuljaka, a naučnici još ne znaju koja supstanca stoji iza ovog fenomena.

Kako navodi “Gardijan”, ova gljiva raste u simbiozi s borovima i veoma je cijenjena zbog ukusa, ali njena konzumacija može da dovede do višednevnih halucinacija u kojima se pojavljuju prikazi patuljastih osoba u jarkoj odjeći koje skaču, trče, penju se i igraju u inače sasvim uobičajenom okruženju.

Naučnici navode da su takve vizije specifične upravo za ovu pečurku i da se razlikuju od halucinacija koje izazivaju psilocibinske, odnosno takozvane “magične pečurke”, čije dejstvo potiče od psihoaktivne supstance psilocibina.

Iako Lanmaoa asiatica nije srodna psilocibinskim pečurkama, supstanca odgovorna za halucinacije još nije identifikovana.

Prema dosadašnjim saznanjima, halucinacije izazvane ovom pečurkom gotovo uvijek uključuju prikaze sitnih ljudi i mogu da traju nekoliko dana.

Istraživanja pokazuju i da se supstanca koja izaziva halucinacije uništava ukoliko se pečurka kuva najmanje 15 minuta prije konzumiranja.

Osim u kineskoj provinciji Junan, Lanmaoa asiatica do sada je zabilježena samo na Filipinima.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“ZVIJER” OD 770 KILOGRAMA SE VRATILA IZ DUBINA: Uhvaćena najveća bijela ajkule ikada

Poslije nekoliko mjeseci bez ikakvog signala, najveća bijela ajkula ikada zabilježena u Atlantskom okeanu ponovo je uočena, a stručnjaci vjeruju da se kreće ka sjeveru u potrazi za hranom.

Najveća bela ajkula ikada registrovana u Atlantskom okeanu, “Contender”, ponovo je zabilježena nakon višemjesečnog nestanka sa sistema satelitskog praćenja.

Ajkula, duga više od četiri metra i teška oko 770 kilograma, posljednji put je registrovana u aprilu u blizini zaliva Pamliko Saund u američkoj saveznoj državi Severna Karolina, nakon čega je nestala sa radara jer je zaronila u velike dubine.

Signal je ponovo uhvaćen, ali lokacija nije poznata
Istraživački tim OCEARCH, koji prati kretanje velikih bijelih ajkula, saopštio je da je prošle srijede uređaj za praćenje ponovo poslao signal.

Međutim, radilo se o slabom satelitskom signalu, poznatom kao “Z-ping”, što znači da peraje ajkule nije bilo dovoljno dugo iznad površine vode kako bi uređaj poslao precizne podatke o njenoj lokaciji.

Zbog toga istraživači trenutno ne mogu sa sigurnošću da utvrde gdje se ajkula nalazi.

Kreće se ka oblastima bogatim plijenom
Na osnovu dosadašnjih istraživanja i migracionih obrazaca velikih belih ajkula, stručnjaci smatraju da bi “Contender” mogao da pliva ka Kejp Kodu u američkoj saveznoj državi Masačusets ili ka obalama Atlantske Kanade.

Kako navode iz organizacije OCEARCH, velike bijele ajkule u zapadnom dijelu Sjevernog Atlantika tokom leta i početkom jeseni redovno migriraju ka severu u potrazi za hranom.

“Kejp Kod i Atlantska Kanada nude odgovarajuću temperaturu mora i obilje plijena, prije svega foka i velikih vrsta riba”, saopštili su iz OCEARCH-a.

Prešao više od 11.000 kilometara
Ajkula “Contender” obeležena je satelitskim uređajem u januaru 2025. godine u severnom Atlantiku, nedaleko od obala američkih saveznih država Džordžija i Florida.

Od tada je, prema podacima istraživača, prešla više od 7.000 milja (oko 11.300 kilometara) duž istočne obale Sjeverne Amerike, što je čini jednom od najpraćenijih velikih bijelih ajkula na svijetu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN SLUČAJ U BELGIJI: Zmija dobila 12 mladunaca bez mužjaka

Stručnjaci zoološkog vrta Pakavi park u belgijskom Olmenu ostali su iznenađeni nakon što je ženka bjelousne bambusove zmije donijela na svijet 12 mladunaca iako godinama nije bila u kontaktu s mužjakom.

To je izuzetno rijedak slučaj, saopštili su danas, 15. jula, stručnjaci iz zoološkog vrta.

Veterinar Tim Bauts rekao je da je odmah posumnjao na neobičan događaj kada su ga čuvari obavijestili da je zmija Marija dobila mladunce, jer u njenom terarijumu dugo nije bilo mužjaka, prenio je VRT.

Objašnjenje je pronađeno u fenomenu koji se naziva “partenogeneza”, odnosno obliku razmnožavanja bez oplodnje mužjakom, prenosi Tanjug.

Kod nekih vrsta gmizavaca ženke mogu same da se razmnožavaju kada nema mužjaka, kako bi se nastavila vrsta.

Bauts je objasnio da se u tom procesu jajna ćelija spaja sa dijelom ćelije koji bi inače propao, čime nastaje embrion sa gotovo identičnim genetskim materijalom majke.

Mladunci nisu potpuno isti kao majka, ali su joj genetski veoma slični.

Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels
Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels

Svih 12 mladunaca su mužjaci.

Iako ovaj način razmnožavanja može da pomogne opstanku vrste, čuvari su mladunce odmah odvojili od majke jer postoji opasnost da bi ih ona pojela.

Zmija, koja ranije nije imala ime, dobila je ime Marija po simbolici “bezgrešnog začeća”.

Bauts se našalio da bi, pošto je dobila 12 mladunaca, mogli da ih nazovu po apostolima.

Veterinar je naveo da je partenogeneza veoma rijetka pojava.

Ranije je zabilježena, između ostalog, kod komodskih zmajeva u londonskom zoološkom vrtu, ali se nikada ranije nije dogodila u Belgiji niti kod ove vrste zmije.

Posjetioci Pakavi parka već mogu da vide mladunce.

Nastavi čitati

Aktuelno