Član Sigurne Srpske i narodni poslanik PDP-a, Bojan Kresojević je rekao da je sistem elektronske pošte Odbora za reviziju Narodne skupštine pao, usljed velikog broja primjedbi koje su računovođe poslale u okviru stručne rasprave u vezi sa Nacrtom zakona o računovodstvu i reviziji.

-Ovaj događaj je jasan signal Vladi Republike Srpske da struka više ne prihvata propise koji otežavaju, ionako decenijama teške, uslove za rad ovih vrijednih ljudi – kaže Kresojević.

Nakon više od dvadeset godina, ističe on, tokom kojih Savez računovođa i revizora nije zastupao interese profesije, ovakvo nezadovoljstvo je logičan ishod.

-Pozivam predsjednika Vlade gospodina @minicsavo, da uvaži primjedbe računovodstvene i revizorske profesije:

🔸Izbrisati ograničenje djelatnosti za računovodstvene tehničare,
🔸Pomjeriti rok za predaju finansijskih izvještaja na 31.3.,
🔸Smanjiti kazne na raspon iz postojećeg zakona,
🔸Utvrditi pravni osnov za minimalne tarife u računovodstvu i reviziji.

Nakon što ministarstvo finansija nije pokazalo sluha za ove ljude, vjerujem da premijer može biti čovjek od rješenja za ove ljude – zaključio je Kresojević.

Republika Srpska ubrzano ostaje bez stanovnika. Nezvanične procjene govore da je u posljednjih 20 godina ovaj prostor napustilo oko 400.000 građana, uglavnom mladih, obrazovanih i radno sposobnih. Dok radnici odlaze trbuhom za kruhom, političari ostaju čvrsto vezani za svoje fotelje. Odlaze medicinari, inženjeri, vozači, konobari – najproduktivniji dio stanovništva, vrhunski radnici i skupo odškolovani kadar. Dok oni traže normalan život preko granice, paradoks je jednostavan – političari ostaju. Šta o svemu misle oni koji najviše osjećaju posljedice, pitali smo građane.

„Nema posla, slaba primanja i moraju ići omladina šta očekivati u ovakvom društvu“ – poručuju iz Prijedora.

„Evo nedavno sam bio u Hamburgu kod ženinog brata koji je otišao u inostranstvo u potrazi za nekim boljim životom“, kaže jedan Bijeljinac.

Drugi dodaje: „dok naši političari ne odlaze njima je baš lijepo ruke su im sve dublje u džepovima para imaju“, a treći poručuje: „treba promijeniti vlast i onda će biti dobro“.

Politička kasta je, ocjenjuje Tanja Topić, sistem skrojila po svojoj meri, pretvarajući mlade i obrazovane u tehnološki višak. Imati sve desetke u indeksu ovdje ne vrijedi ništa, ako nemate ono najvažnije.

„Ako nemate člansku kartu partije onda su vam sva vrata zatvorena i otvoreni su vam jedino granični prelazi da možete otići iz zemlje. Na drugoj strani političari neće otići iz BiH jer su van granica BiH zapravo anonimni ljudi, beznačajni, koji se ni na koji način u tom novom okruženju ne bi mogli etablirati po znanju, kompetencijama, stručnosti, već mogu biti gospodari života i smrti jedino u Bosni i Hercegovini“, kaže Topićeva.

Da je politika postala najprofitabilniji posao za najlošije kadrove, dodaje i Ivana Marić.

„Degradirana profesija političara i tu kada uporedimo sa nekih 20, 30, a da ne spominjemo 50 godina kada su to bili vrhunski kadrovi najbolji u školama, najbolji u sposobnosti i u biznisu, sada su to ljudi sa lažnim diplomama, sa diplomamam sa nekih sumnjivih fakulteta, ljudi koji su apsolutno nepsosobni za tržište rada, nekonkurentni i onda zato imamo situaciju da iz politike kada već ispadnu iz kombinacija završe na birou za zapošljavanje, jer niko ne želi da ih zaposli“, upozorava Marićeva.

Takvi ostaju u foteljama, dok oni sposobni pakuju kofere. Sociolog Vladimir Vasić upozorava na posljedicu takve politike – odlazak čitavih generacija.

„Upravo zbog takvih političara i politika mladi odlaze. Niko odavde ne odlazi što je željan putovanja i krstarenja po svijetu, već zato što nema očito uslove za egzistenciju“, kaže Vasić.

„I evo po nekim istraživanjima dosta mladih ljudi zaista čeka priliku da ode iz ove države i zaista šalje se poruka da ćemo dovesti društvo u stanje depopulacije i da će nam nedostajti stanvništvo, ionako smo stara zajednica, ionako imamo visok stepen mortaliteta, ionako se osipamo kao narod“, upozorava on.

Ko zna i radi odlazi tamo gdje vrijedi znanje, politička elita ostaje ovdje gdje vrijedi samo članska karta. Iz BiH odlaze ljudi koji je nose na leđima, a ostaju oni koji joj sjede na vratu. Ako se ovako nastavi, pitanje je – ko će sutra raditi, a ko će političare koji ostanu uopšte birati.

(BN)

Republika Srpska pala je u još veći minus kreditnim zaduženjem od 245 miliona evra u martu ove godine, a javnost još uvijek nije saznala kod koga se to Vlada zadužila. Građani iz čijih se džepova dug vraća, imaju pravo da znaju ko je kreditor, kažu u opoziciji. Republika Srpska se u martu ove godine još jednom zadužila i to za iznos od oko 480 miliona maraka. Sve je u skladu sa zakonom, govorio je tadašnji premijer Radovan Višković, međutim od koga je dobio taj kredit,Višković nije htio da otkrije. Kako prethodnik, tako i sljedbenik, sadašnji premijer Savo Minić, iako je rekao da će otkriti izvor zaduženja, ipak se predomislio.

„Već ste napisali da vam nisam to dostavio, tako da vam neću na to odgovoriti. Hvala“, odgovorio je Minić na naše pitanje. Iz Vlade pozvali su se na Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama, koji im dozvoljava netransparentan rad. Ovim Zakonom nije propisano da odluka o zaduženju mora sadržati naziv kreditora. Time su nastavili da skrivaju od građana Srpske, kome smo to još dužni.

„Samo minimum transparentnosti Zakon propisuje, a sve ostalo je na Vladi da u interesu javnosti objavi, a ne da ne objavi zato što nije propisano. Upravo javnost mora i treba da zna gdje se Vlada u ime javnosti zadužuje, pogotovo kada su u pitanju ovako velika sredstva, a znamo da javni dug Republike Srpske raste sve više i više i upravo javnost ima pravo da zna, a Vlada ima obavezu da te informacije objavi“, ističe Damjan Ožegović iz Transparency international-a BiH

Svi koji učestvuju ili dopuštaju ovako netransparentno ponašanje vlasti, kažu u PDP-u, su saučesnici u praksi gdje vlast radi šta hoće, bez ikakvog obavještavanja javnosti. Minić nastavlja tamo gdje je Višković stao.

„Savo Minić nastavlja onim istim putem, kojim je išao Radovan Višković, kada je u pitanju zatvorenost Vlade i kada je u pitanju sprečavanje javnosti da zna ono što je važno. Oni se pozivaju na neki zakon po kome navodno nije obavezno da se kaže odakle je zaduženje, što je apsurdno. Jer ako se za toliko novac zadužuje jedna država pa valjda je normalno i obavezno da javnost zna odakle to dolazi“ ističe šef poslaničkog kluba PDP u NSRS Igor Crnadak.

Zakon ćutanja nastavio je da vlada i sa novim premijerom. Zakone su krojili po svojoj volji, kažu u SDS-u. Dodaju da kupovina socijalnog mira ovaj put košta skoro 500 miliona maraka.

„Mi smo više puta ovde na sjednici Narodne dkupštine pričali na tu temu i tražili, paradoksalan je odgovor da oni imaju pravo na tajnost svega toga, što je smiješna priča. U inostranstvu, bilo gdje u zapadnim zemljama Vlade padaju za mnogo manje stvari, a ne da uzmete kredit od 500 miliona i da se ne zna gdje je taj kredit, odnosno za koje potrebe ide“, kaže narodni poslanik Tomica Stojanović.

Kredit treba da bude vraćen u narednih devet godina po fiksnoj kamatnoj stopi od pet odsto. Plaćanje kamate počinje 22. decembra ove godine a glavnice od decembra sledeće, a Vlada Save Minića je već najavila nova zaduženja.

(BN)