Connect with us

Zanimljivosti

SUDAR DVIJE UDALJENE GALAKSIJE: Snažan signal pogodio Zemlju!

Nevjerovatno snažan signal stigao je sa skoro osam milijardi svjetlosnih godina udaljenosti, koji su astronomi identifikovali kao najmoćniji mikrotalasni laser u poznatom univerzumu.

Sudar dvije udaljene galaksije proizveo je izuzetno snažan snop mikrotalasnog zračenja, sličnog po mehanizmu laseru, postavljajući novi rekord u udaljenosti i sjaju za ovaj rijetki astrofizički fenomen.

Laseri na Zemlji nastaju kada se atomi pobuđuju u nestabilno, više energetsko stanje. Kada ih fotoni pogode, atomi oslobađaju identične fotone i stvaraju fokusirani snop svjetlosti iste frekvencije.

U sudarima galaksija, sličan proces se odvija, ali u mnogo većim razmjerama. Gas se kompresuje, stimulišući formiranje novih zvijezda i snažno zračenje. Nakon prolaska kroz oblake prašine, ova svjetlost pobuđuje hidroksilne jone, odnosno molekule sastavljene od vodonika i kiseonika.

Kada takve pobuđene jone pogode radio-talasi, na primjer oni iz supermasivne crne rupe, oni iznenada prelaze u niže energetsko stanje i emituju izuzetno snažan i fokusiran snop mikrotalasnog zračenja, poznat kao mazer (skraćenica od „mikrotalasno pojačavanje stimulisanom emisijom zračenja“).

Rekordno i potpuno slučajno posmatranje

Rodžer Din i njegove kolege otkrili su najsjajniji i najudaljeniji mazer ikada zabilježen u galaksiji pod nazivom H1429-0028, koja je udaljena skoro 8 milijardi svjetlosnih godina. Njegov signal je pojačan takozvanim gravitacionim sočivom, efektom u kojem masivna galaksija između posmatranog izvora i Zemlje savija i uvećava svjetlost.

Koristeći južnoafrički radio-teleskop MeerKAT, sastavljen od 64 povezane antene koje djeluju kao jedna velika antena, tim naučnika je tražio galaksije bogate molekularnim vodonikom. Umjesto toga, zabilježili su jaku emisiju na 1.667 megaherca.

“Brzo smo pogledali frekvenciju od 1.667 megaherca, samo da vidimo da li je uopšte detektovana, i postojao je jak, ogroman signal. Odmah je postao rekord. Bilo je potpuno slučajno”, kaže Din za “New Scientist”. Istraživanje vezano za to otkriće, čiji je Din jedan od autora, trenutno se nalazi na preprint serveru arXiv.

Nova kategorija mazera

Posmatrani snop ovog ultra-moćnog mikrotalasnog zračenja mogao bi pripadati novoj kategoriji takozvanih gigamazera, moćnijih od ranije poznatih megamazera.

“To je oko 100.000 puta svjetlije od jedne zvijezde, ali u udaljenoj galaksiji, koncentrisano u veoma, veoma malom dijelu elektromagnetnog spektra”, objašnjava Din.

Prema riječima Meta Džarvisa sa Univerziteta u Oksfordu u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u studiju, buduća posmatranja teleskopom Square Kilometer Array mogla bi otkriti još ranija spajanja galaksija.

“Mazeri zahtijevaju veoma precizne uslove. Potreban vam je taj radio kontinuum i ta infracrvena emisija, koju zapravo dobijate samo od prašine zagrejane oko zvijezda koje se formiraju. Da biste uopšte dobili te veoma specifične fizičke uslove potrebne za formiranje mazera, morate posmatrati sudaranje galaksija”, rekao je Džarvis za New Scientist, prenosi Sputnjik.

Zanimljivosti

NAUČNICI ZBUNJENI: Ova pečurka izaziva halucinacije patuljaka

Delikatesna pečurka iz kineske provincije Junan krije neobičnu tajnu – nakon konzumacije kod pojedinih ljudi izaziva višednevne halucinacije u kojima vide mnoštvo sićušnih patuljaka, a naučnici još ne znaju koja supstanca stoji iza ovog fenomena.

Kako navodi “Gardijan”, ova gljiva raste u simbiozi s borovima i veoma je cijenjena zbog ukusa, ali njena konzumacija može da dovede do višednevnih halucinacija u kojima se pojavljuju prikazi patuljastih osoba u jarkoj odjeći koje skaču, trče, penju se i igraju u inače sasvim uobičajenom okruženju.

Naučnici navode da su takve vizije specifične upravo za ovu pečurku i da se razlikuju od halucinacija koje izazivaju psilocibinske, odnosno takozvane “magične pečurke”, čije dejstvo potiče od psihoaktivne supstance psilocibina.

Iako Lanmaoa asiatica nije srodna psilocibinskim pečurkama, supstanca odgovorna za halucinacije još nije identifikovana.

Prema dosadašnjim saznanjima, halucinacije izazvane ovom pečurkom gotovo uvijek uključuju prikaze sitnih ljudi i mogu da traju nekoliko dana.

Istraživanja pokazuju i da se supstanca koja izaziva halucinacije uništava ukoliko se pečurka kuva najmanje 15 minuta prije konzumiranja.

Osim u kineskoj provinciji Junan, Lanmaoa asiatica do sada je zabilježena samo na Filipinima.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“ZVIJER” OD 770 KILOGRAMA SE VRATILA IZ DUBINA: Uhvaćena najveća bijela ajkule ikada

Poslije nekoliko mjeseci bez ikakvog signala, najveća bijela ajkula ikada zabilježena u Atlantskom okeanu ponovo je uočena, a stručnjaci vjeruju da se kreće ka sjeveru u potrazi za hranom.

Najveća bela ajkula ikada registrovana u Atlantskom okeanu, “Contender”, ponovo je zabilježena nakon višemjesečnog nestanka sa sistema satelitskog praćenja.

Ajkula, duga više od četiri metra i teška oko 770 kilograma, posljednji put je registrovana u aprilu u blizini zaliva Pamliko Saund u američkoj saveznoj državi Severna Karolina, nakon čega je nestala sa radara jer je zaronila u velike dubine.

Signal je ponovo uhvaćen, ali lokacija nije poznata
Istraživački tim OCEARCH, koji prati kretanje velikih bijelih ajkula, saopštio je da je prošle srijede uređaj za praćenje ponovo poslao signal.

Međutim, radilo se o slabom satelitskom signalu, poznatom kao “Z-ping”, što znači da peraje ajkule nije bilo dovoljno dugo iznad površine vode kako bi uređaj poslao precizne podatke o njenoj lokaciji.

Zbog toga istraživači trenutno ne mogu sa sigurnošću da utvrde gdje se ajkula nalazi.

Kreće se ka oblastima bogatim plijenom
Na osnovu dosadašnjih istraživanja i migracionih obrazaca velikih belih ajkula, stručnjaci smatraju da bi “Contender” mogao da pliva ka Kejp Kodu u američkoj saveznoj državi Masačusets ili ka obalama Atlantske Kanade.

Kako navode iz organizacije OCEARCH, velike bijele ajkule u zapadnom dijelu Sjevernog Atlantika tokom leta i početkom jeseni redovno migriraju ka severu u potrazi za hranom.

“Kejp Kod i Atlantska Kanada nude odgovarajuću temperaturu mora i obilje plijena, prije svega foka i velikih vrsta riba”, saopštili su iz OCEARCH-a.

Prešao više od 11.000 kilometara
Ajkula “Contender” obeležena je satelitskim uređajem u januaru 2025. godine u severnom Atlantiku, nedaleko od obala američkih saveznih država Džordžija i Florida.

Od tada je, prema podacima istraživača, prešla više od 7.000 milja (oko 11.300 kilometara) duž istočne obale Sjeverne Amerike, što je čini jednom od najpraćenijih velikih bijelih ajkula na svijetu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN SLUČAJ U BELGIJI: Zmija dobila 12 mladunaca bez mužjaka

Stručnjaci zoološkog vrta Pakavi park u belgijskom Olmenu ostali su iznenađeni nakon što je ženka bjelousne bambusove zmije donijela na svijet 12 mladunaca iako godinama nije bila u kontaktu s mužjakom.

To je izuzetno rijedak slučaj, saopštili su danas, 15. jula, stručnjaci iz zoološkog vrta.

Veterinar Tim Bauts rekao je da je odmah posumnjao na neobičan događaj kada su ga čuvari obavijestili da je zmija Marija dobila mladunce, jer u njenom terarijumu dugo nije bilo mužjaka, prenio je VRT.

Objašnjenje je pronađeno u fenomenu koji se naziva “partenogeneza”, odnosno obliku razmnožavanja bez oplodnje mužjakom, prenosi Tanjug.

Kod nekih vrsta gmizavaca ženke mogu same da se razmnožavaju kada nema mužjaka, kako bi se nastavila vrsta.

Bauts je objasnio da se u tom procesu jajna ćelija spaja sa dijelom ćelije koji bi inače propao, čime nastaje embrion sa gotovo identičnim genetskim materijalom majke.

Mladunci nisu potpuno isti kao majka, ali su joj genetski veoma slični.

Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels
Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels

Svih 12 mladunaca su mužjaci.

Iako ovaj način razmnožavanja može da pomogne opstanku vrste, čuvari su mladunce odmah odvojili od majke jer postoji opasnost da bi ih ona pojela.

Zmija, koja ranije nije imala ime, dobila je ime Marija po simbolici “bezgrešnog začeća”.

Bauts se našalio da bi, pošto je dobila 12 mladunaca, mogli da ih nazovu po apostolima.

Veterinar je naveo da je partenogeneza veoma rijetka pojava.

Ranije je zabilježena, između ostalog, kod komodskih zmajeva u londonskom zoološkom vrtu, ali se nikada ranije nije dogodila u Belgiji niti kod ove vrste zmije.

Posjetioci Pakavi parka već mogu da vide mladunce.

Nastavi čitati

Aktuelno