Mještani sela Škrljevita, koje je udaljeno desetak kilometara od Sanskog Mosta, već godinama upozoravaju na nezakonitu sječu i devastaciju šuma koje su u njihovom vlasništvu, te ističu kako je posljednjih sedmica ta sječa dobila enormne razmjere.

Prilikom posljednje posjete rodnom kraju od prije nekoliko sedmica, kako kaže Jure Stojić, mještani su šumokradice zatekli na djelu.

“To su dobro organizovane grupe, sa traktorima i svom potrebnom mehanizacijom, a možda su i naoružani, ni to nije isključeno. Sarađuju međusobno, a ima ih iz oba entiteta, jer je u blizini i međuentitetska granica. Ono što rade je gola sječa, jer sijeku sve odreda i ništa ne ostavljaju”, kaže Stojić.

Dodaje kako su se mještani obraćali policijskim organima u Sanskom Mostu i Oštroj Luci, ali da se nezakonitoj sječi nikada nije stalo ukraj. Inače, Škrljevita je selo koje su prije rata nastanjivali isključivo mještani hrvatske nacionalnosti, tokom i poslije rata ono je opustjelo, kuće su devastirane i porušene, a niko od ranijih stanovnika nije se vratio da ponovo živi na ovim prostorima.

Prema riječima mještana, prekomjerna sječa šuma je dovela i do nestanka nekoliko prirodnih izvorišta u okolini sela, a upozoravaju i da se seoski putevi zbog prometa radnih mašina i izvlačenja drveta u velikoj mjeri uništavaju i teško je njima saobraćati.

“Nažalost, našu imovinu nema ko da zaštiti jer niko od mještana ne boravi stalno u selu. Svaki puta kad dođemo svjedočimo da šume nestaju”, kaže Stojić.

Prema njegovim riječima, selo je nekada brojalo oko 70 domaćinstava i nešto manje od 300 stanovnika. Mnogi su bili zaposleni u Sanskom Mostu, ali gotovo da nije bilo domaćinstva koje se nije bavilo zemljoradnjom ili stočarstvom.

“Bilo je to pitomo selo, posjedovali smo velike površine obradivog zemljišta i šume. Nažalost, šume su danas u značajnoj mjeri posječene, a putevi su potpuno uništeni jer se njima kreću traktori i kamioni koji izvlače šumu”, kaže Stojić.

U selu Škrljevita danas tek oronule ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu na ovim prostorima.

Iako u poslijeratnom periodu nije bilo volje i spremnosti na povratak, mještani kažu kako su i dalje čvrsto vezani za rodni kraj i posjećuju selo nekoliko puta godišnje.

Na području sanske općine u prijeratnom periodu živjelo je oko 7.000 građana hrvatske nacionalnosti, dok je sada taj broj manje od 200 stalno nastanjenih građana.

Pored ratnih strahota, u proteklim godinama migracijama je doprinijela i teška ekonomska situacija, nemogućnost zaposlenja i loš standard, zbog čega je veliki broj građana odlučio da egzistenciju potraži u inostranstvu.