Švedska je dala preporuku da se u škole vrate papir i olovka, jer je primjećeno da dheca imaju slabije rezultate otkako su škole digitalizovane.

Švedska vlada preporučila je prosvetnim radnicima da decu u školama vrate papiru, olovci i knjigama. Osnovni motiv je kako bi se popravilo opadanje nivoa pismenosti, ali razlozi su mnogo ozbiljniji. Kada dete piše rukom aktivira više delova mozga nego kada kuca na tastaturi i telefonu. To pomaže boljem pamćenju i razumijevanju. Djeca koja više pišu, utvrđeno je, često imaju bolju koncentraciju i lakše prate gradivo.

“Švedska je još prije 10 godina u vrtiće uvela korišćenje laptopova i digitalnih pomagala. Tokom godina utvrđeno je na međunarodnim testovima, gdje se provjerava sposobnost čitanja sa razumijevanjem, da je učinak djece daleko ispod prosjeka u odnosu na to kako je bilo prije deset godina”, objašnjava psiholog Martina Kvarantan Šmitran.

Zbog toga su Šveđani odlučili da digitalni alati nisu dobri za djecu u vrtićima i nižim razredima osnovne škole.

“Najviše zbog toga što se mozak ne aktivira koliko i kada pišu, jer je to proces stvaranja. Ti si u kontroli tog procesa, promišljaš o tome šta pišeš, za razliku od toga kada samo pretražuješ i imaš gotovu informaciju. Još jedan razlog jeste što su djeca u toj dobi relaciono orijentisana, a korišćenje digitalnih alata smanjuje kontakt sa učiteljima, koji su spone i prenose to znanje“, ističe psihološkinja.

Književnik i bivši direktor Mense, Uroš Petrović, kaže da nije protivnik tehnologije i da djecu ne treba od nje izolovati, ali da se nipošto ne smije uklanjati pisanje.

“Kada rečenicu napišeš rukom, ti si je izgradio. Kada je napišeš na računaru, ti se je zabilježio. Nisu za džabe papir i knjiga najbolji izumi čovječanstva”, dodaje Petrović.

Psiholozi posljednjih godina takođe savjetuju djecu i ljude da vode dnevnik, odnosno da pišu, bilježe i procesuiraju.

“Na emotivnom planu, pisanje je promišljanje o informacijama. Neka vrsta refleksije i kritičkog razmišljanja. Zbog toga su švedska djeca bila niže rangirana nego ranije. Praktična primena onog naučenog je bila mnogo slabija. Zanimljivo je da su i sa slabijim rezultatima bila bolja od svojih vršnjaka u Srbiji”, objašnjava Martina Kvarantan Šmitran.

Engleski je “esperanto” novog doba
Digitalna kultura donela je i usvajanje mnogih stranih termina u srpski jezik, a Uroš Petrović kaže da je taj fenomen neumitan i da je engleski postao “esperanto” novog doba.

“Uvijek govorim deci da slučajno ne završe osnovnu školu, a da ne govore engleski perfektno. Nemaš izgovor”, navodi Petrović.

Kada je u pitanju korišćenje tehnologije, on smatra da je neumitno da svaki vid aktivnosti koji prenesemo na tehnologiju, taj deo mozga se uspijava.

Balans je ključ
Najteže je naći finu ravnotežu između toga šta od tehnologije treba iskoristiti, a šta ne.

“Ravnoteža drži svemir na okupu”, ističe Petrović.

Djecu treba spremiti za digitalno tržište, navodi Kvarantan Šmitran.

“Kada djecu stimulišete da mogu tu tehnologiju da upotrebljavaju na pravi način, da postavlja pitanja, obrađuje velike analize podataka, tada tehnologija ide u korist sa onim što smo osnovno naučili”, kaže ona.

Dodaje i da srpski jezik ima veliku prednost u odnosu na ostale – ima dva pisma.

“Kada za istu riječ imate dva načina vizuelnog predstavljanja u glavi, kasnije možeš brzo da se prebacuješ u različite kontekste, imaš bolji fokus i možeš da pratiš obrasce”, smatra Martina Kvarantan Šmitran.