Stanje u zdravstvu Republike Srpske je zabrinjavajuće. Informacija o poreskim dužnicima prijeti da razori zdravstveni sistem, uprkos tome što vlast tvrdi da je sve uredu. Među prvih 10 najvećih poreskih dužnika, 7 je bolnica, upozorava Milan Radović, zamjenik predsjednika SDS.

„Na neslavnom prvom mjestu UКC Republike Srpske sa dugom od čak 88 miliona КM, druga je bolnica u Istočnom Sarajevu sa 47,6 miliona КM, dok je na trećem mjestu bolnica u Doboju sa 46,9 miliona КM. Na petom mjestu je bolnica u Foči, na šestom bolnica u Bijeljini. Gradiška je na sedmom, dok je Prijedor na osmom mjestu“, navodi Radović.

On kaže da kada saberemo poreske dugove ovih bolnica, oni iznose nevjerovatnih 260 miliona КM.

Pitanje koje se nameće je, ističe Radović, zbog čega su bolnice dovedene u takvo stanje i da li je zbog ovih dugova povezan penzioni staž njihovih zaposlenih?

„Doktori i medicinsko osoblje nam odlaze u inostranstvo, zbog čega je veliko pitanje ko će uopšte ostati da nas liječi u godinama koje dolaze? Ne možemo im ni zamjeriti zbog toga, s obzirom na to da primaju manje plate čak i od kolega iz Federacije BiH, sve zbog prekomjerno zaposlenih isključivo po partijskoj liniji koji nemaju dodira sa medicinom“, navodi Radović.

Poručuje da je program Srpske demokratske stranke napravljen s ciljem da zdravstveni sistem Republike Srpske što prije dobije neophodno pojačanje, a doktori i medicinsko osoblje mnogo bolje plate, kako bismo ih zadržali u Srpskoj.

Precizira da je za interventno povećanje plata doktora i medicinskog osoblja od 25%, ali i za rast naknada po dežurstvima, potrebno dodatnih 60 miliona КM godišnje.

„Ova vlast će samo ove godine na kapitalna ulaganja da potroši preko 600 miliona КM i to za neselektivne i prilično skupe investicije. Dakle, da su samo smanjili navedeno za 10%, bilo bi dovoljno da se riješi status zaposlenih u zdravstvenim ustanovama. Upravo zbog toga u SDS kažemo da je ova vlast uništila standard naših građana nepotrebnim i skupim investicijama“, kazao je Radović i dodao:

„Naš plan nije u tome da doktorima i medicinskim radnicima dajemo po 1.000 КM pomoći, već u tome da sistemski riješimo njihov status, tako što će oni imati primanja koja su potrebna za normalan život, u skladu sa zahtjevima i težinom njihovog posla, ali i nivoa obrazovanja i stručnosti.

Izvor: Bn