Bušotina je dostigla rekordnih 12.262 metra, što je čini najdubljom vertikalnom rupom na svijetu, dubljom čak i od najdubljih delova okeana.

Sovjetski Savez je početkom sedamdesetih godina, usred ledene pustoši Koljskog poluostrva, pokrenuo jedan od najambicioznijih naučnih eksperimenata u istoriji. Ideja je zvučala kao naučna fantastika – probiti Zemljinu koru dublje nego ikada i otkriti šta se krije u samom srcu planete.

Poslije dvije decenije danonoćnog rada, istraživači su 1989. godine dostigli nevjerovatnih 12.262 metra dubine. Tim rezultatom, Koljska superduboka bušotina postala je dublja čak i od Marijanskog rova, najdublje tačke svjetskih okeana.

Kada biste Mont Everest spustili u ovu rupu, ostalo bi još nekoliko kilometara praznog prostora iznad vrha. Ipak, uprkos ovom uspjehu, naučnici su probili tek tanku površinu – geološki sloj na tom mjestu debeo je oko 35 kilometara.

Sama rupa bila je iznenađujuće uska. Na površini je imala prečnik od svega 23 centimetra, dok se pri dnu sužavala na manje od deset. To nije spriječilo naučnike da dođu do otkrića koja su potpuno srušila tadašnja geološka shvatanja.

Najveći šok bio je prisustvo vode na dubinama gdje je to smatrano nemogućim zbog ogromnog pritiska. Još čudniji bio je prirodni vodonik koji je izbijao iz stena, što je danas ponovo postalo aktuelno kao potencijalni izvor čiste energije budućnosti.

Ipak, projekat je udario u “zid” koji niko nije predvidio. Umjesto očekivanih 100 stepeni, instrumenti su na dnu izmjerili skoro 180 stepeni Celzijusa. Na toj temperaturi, granit star milijardama godina prestao je da se ponaša kao čvrsta stena i postao je gusta, plastična masa.

Oprema je počela da se topi i zaglavljuje, a bušilice su nestajale u vrelim pukotinama. Upravo je ova paklena toplota zaustavila Sovjete u namjeri da stignu do zacrtanih 15 kilometara.

Uzorke koje su izvukli stručnjaci su proučavali godinama. Pronađene su stijene stare 2,7 milijardi godina, iz vremena kada na Zemlji gotovo da nije bilo kiseonika. Analize su pokazale da taj materijal ima hemijski sastav sličan onom koji su astronauti donijeli sa Mjeseca, što ide u prilog teoriji da je naš satelit nastao sudarom Zemlje sa drugim tijelom.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, novca za ovakve poduhvate više nije bilo. Projekat je definitivno ugašen 2005. godine, a otvor je zapečaćen masivnim čeličnim poklopcem teškim 12 tona.

Danas je lokacija napuštena i prepuštena propadanju u ruskoj tundri. Iako je rupa tiha, misterije koje je otvorila i dalje su predmet rasprava, a sovjetski rekord u vertikalnom do danas nije oborila nijedna država na svijetu, prenosi Nova.

Oko 45 miliona ljudi moglo bi gladovati zbog nedostatka gnojiva čije su rute trenutno blokirane.

UN-ova radna grupa upozorila je da se svijet suočava s krizom masovne gladi ako se Hormuški moreuz ubrzo ne otvori za promet.

Prema njihovim procjenama, oko 45 miliona ljudi moglo bi gladovati zbog nedostatka gnojiva čije su rute trenutno blokirane.

Moreira da Silva, izvršni direktor Ureda UN-a za projektne usluge (UNOPS), istaknuo je da kroz ovaj moreuz uobičajeno prolazi trećina svjetske zalihe gnojiva, uključujući amonijak, sumpor i ureu.

“Imamo samo nekoliko sedmica”

-Preostalo nam je nekoliko sedmica da spriječimo ono što će vjerojatno postati masovna humanitarna kriza – izjavio je da Silva za AFP.  Problem je prvenstveno u vremenskim rokovima poljoprivredne proizvodnje. “Sezona sadnje ne može čekati”, upozorio je da Silva, naglasivši da u pojedinim afričkim državama ti rokovi ističu već za nekoliko sedmica.

Udari na Afriku i Aziju

Osim Afrike, blokada će posebno teško pogoditi i prehrambenu sigurnost u Aziji. Stručnjaci upozoravaju da je širenje krize samo pitanje vremena. “Ako ubrzo ne zaustavimo uzrok krize, posljedicama ćemo se morati baviti isključivo kroz humanitarnu pomoć”, zaključio je da Silva.

UN-ova radna grupa poručuje kako je otvaranje moreuza ključno za stabilizaciju globalnog tržišta hrane, jer bi izostanak gnojiva u ovoj fazi poljoprivrednog ciklusa mogao imati dugoročne posljedice na prinose diljem svijeta, prenosi Index.

Nova mađarska vlada na čelu sa Peterom Mađarom planira da do kraja decenije pripremi zemlju za ulazak u eurozonu, u pokušaju da obnovi odnose sa Evropskom unijom nakon dugogodišnje vladavine Viktora Orbana.

Kako prenosi DW, dio strategije nove administracije jeste povratak Mađarske u „glavni tok“ Evropske unije, uz približavanje evropskim institucijama i jačanje povjerenja investitora.

Međutim, ekonomisti upozoravaju da će put ka euru biti izuzetno zahtjevan, s obzirom na visoku inflaciju, budžetski deficit i usporen ekonomski rast koje nova vlada nasljeđuje.

Bivša zamjenica guvernera Mađarske narodne banke Julija Kiralj ocijenila je da cilj nije nemoguć, ali da će najveći izazov biti ispunjavanje mastrihtskih kriterijuma, koji podrazumijevaju stroga ograničenja za deficit, javni dug, inflaciju i kamatne stope.

Analitičari upozoravaju da bi Mađarska morala sprovesti ozbiljne mjere fiskalne konsolidacije, uključujući smanjenje javne potrošnje ili povećanje poreza, kako bi do 2030. bila spremna za euro.

Prema istraživanju iz 2025. godine, oko 75% građana podržava uvođenje eura, ali gotovo isti procenat smatra da zemlja još nije spremna za taj korak, piše Dojče vele.

Nova vlada istovremeno traži od Brisela odmrzavanje oko 17 milijardi eura evropskih fondova blokiranih zbog problema sa vladavinom prava tokom Orbanove ere. Dio tih sredstava mora biti iskorišćen već do avgusta naredne godine.

Ekonomisti navode da bi sama najava ulaska u eurozonu mogla donijeti koristi kroz stabilniju forintu, niže kamatne stope i povoljnije zaduživanje države i privrede.

Dugoročno, članstvo u eurozoni uklonilo bi valutni rizik i smanjilo troškove transakcija za izvozno orijentisanu mađarsku ekonomiju, posebno za automobilsku i elektronsku industriju.

Ipak, pojedine članice eurozone prema toj ideji pristupaju oprezno, podsjećajući na grčku dužničku krizu i rizike prijema zemalja sa slabijom fiskalnom disciplinom.

(DW)