Novi jezivi detalji isplivali su na videlo u slučaju bebe koja je pronađena mrtva u stanu u Kipseliju u Atini, a rezultati obdukcije su pokazali da je novorođenče imalo najmanje deset uboda nožem na leđima.

okviru istrage, otac bebe je, između ostalog, svjedočio da je dijete “stalno plakalo”, dok je govorio i o stanju svoje supruge nakon porođaja. Istovremeno, izneo je krajnje neobične tvrdnje o tome šta se dogodilo u porodilištu.

Kako je, prema navodima iz istrage, rekao policiji, beba je sve vrijeme plakala, dok je njegova supruga bila potresena i potištena.

– Beba je sve vrijeme plakala, a moja žena je bila potištena. Presvukli su je u porodilištu i dali nam drugu koja je bila mrtvorođena, i čim je umrla, naša kuća se smirila – navodno je rekao otac.

On je, prema dosadašnjim informacijama, tvrdio i da su mu u porodilištu “zamijenili” dijete, odnosno da su mu dali drugu bebu, koju je opisao kao “zlu”.

Trojica uhapšenih juče su izvedena pred sud, gdje su protiv njih podnijete krivične prijave zbog krivičnog djela povezanog sa trgovinom drogom, kao i zbog neprijavljivanja pronalaska mrtvog tijela.

Među uhapšenima su jedan Grk, jedna Njemica i muškarac avganistanskog porijekla, piše Protothema.

Nakon podnošenja prijava, trojica osumnjičenih upućena su istražnom sudiji, a dobili su rok da se pred sudom pojave sljedeće srijede ujutru.

Međutim, policijska istraga o smrti bebe i dalje traje.

Istražitelji pokušavaju da utvrde sve okolnosti pod kojima je novorođenče preminulo, kao i ko je odgovoran za njegovu smrt. Kada policijska istraga bude završena, prikupljene informacije biće proslijeđene tužilaštvu, kako bi i u vezi sa smrću bebe bio pokrenut odgovarajući krivični postupak.

Prema nalazima sudske medicine, beba je pretrpjela najmanje deset uboda prije nego što je preminula.

Najmanje 10 uboda nožem na leđima novorođenčeta

Smrt djeteta tretira se kao krivično djelo, nakon nalaza forenzičkog pregleda koji je obavio sudski lekar Simeon Mesogitis.

Tokom pregleda, forenzičar je na leđima novorođenčeta utvrdio najmanje deset uboda nožem različitih veličina. Ovakav nalaz dodatno je usmjerio istragu ka sumnji da je riječ o čedomorstvu.

Prema dosadašnjim procenama, beba je najprije rođena, a potom ubijena. Ipak, istražitelji i dalje nisu uspjeli precizno da utvrde starost novorođenčeta, kao ni tačno vrijeme njegove smrti.

Podsetimo, jeziv slučaj otkriven je nakon što je mrtvo novorođenče pronađeno u koferu, u stanu u Kipseliju, prenosi Telegraf.

Policija sada pokušava da rekonstruiše posljednje sate života bebe i utvrdi šta se tačno dogodilo prije nego što je njeno tijelo sakriveno u koferu.

Porota u Las Vegasu proglasila je Duanea „Keffe D“ Dejvisa krivim za ubistvo legendarnog repera Tupaka Šakura, čime je nakon gotovo tri decenije okončan jedan od najpoznatijih neriješenih slučajeva u istoriji hip-hopa.

Dejvis (63), bivši vođa bande South Side Compton Crips, proglašen je krivim za ubistvo uz upotrebu smrtonosnog oružja.

Poroti je trebalo manje od tri sata vijećanja da donese odluku, nakon višenedjeljnog suđenja koje je privuklo veliku pažnju javnosti.

Tupak Šakur teško je ranjen 7. septembra 1996. godine u Las Vegasu. Dok se nalazio u automobilu sa Marionom „Suge“ Najtom, suosnivačem diskografske kuće Death Row Records, pored njih se zaustavio bijeli „Cadillac“ iz kojeg je otvorena vatra.

Reper je preminuo šest dana kasnije u bolnici. Imao je samo 25 godina.

Njegove vlastite riječi postale ključni dokaz

Jedan od najvažnijih elemenata optužnice bile su upravo Dejvisove ranije izjave.

On je u intervjuima, ali i u memoarima „Compton Street Legend“ iz 2019. godine, govorio o događajima koji su prethodili ubistvu i tvrdio da je obezbijedio oružje korišteno u napadu.

Tužilaštvo je njegove različite izjave koristilo kako bi pokazalo da je bio dio grupe koja je organizovala napad na Tupaka.

Prema navodima tužilaštva, sukob je počeo ranije te večeri, kada su Tupak, Najt i njihova pratnja u hotelu MGM Grand učestvovali u fizičkom obračunu sa Orlandom Andersonom, Dejvisovim nećakom.

Nakon toga je, prema optužnici, organizovana potraga za Tupakom i Najtom.

Odbrana tvrdila da je sve izmišljao

Dejvisova odbrana pokušala je da njegove ranije iskaze predstavi kao izmišljene ili preuveličane priče kojima je želio da privuče pažnju i zaradi novac.

Advokati su ukazivali i na činjenicu da nema snimaka, telefonskih podataka niti drugih fizičkih dokaza koji bi Dejvisa direktno smjestili u automobil iz kojeg je pucano.

Međutim, tužilaštvo je tvrdilo da je kroz različite verzije događaja Dejvis dosljedno govorio da je bio u bijelom „Cadillacu“ i da je učestvovao u nabavci oružja i organizovanju napada.

Nije morao biti onaj koji je pucao

Važan dio slučaja bio je i pravni aspekt odgovornosti.

Tužilaštvo nije tvrdilo da je Dejvis lično ispalio smrtonosne hice.

Prema njihovoj verziji događaja, on je kao uticajni član bande organizirao napad i predao oružje ljudima koji su se nalazili u automobilu.

Zbog toga je, prema zakonima Nevade, mogao biti proglašen odgovornim za ubistvo iako nije bio osoba koja je direktno pucala na Tupaka.

Presuda poslije skoro tri decenije

Tupakovo ubistvo godinama je bilo predmet brojnih teorija i nagađanja, ali bez osuđujuće presude.

Sada je, gotovo 30 godina nakon pucnjave, slučaj dobio sudski epilog.

Dejvis je nakon izricanja presude najavio da će se žaliti.

Izricanje kazne zakazano je za 13. oktobar, a prema zakonskim odredbama Nevade prijeti mu i doživotni zatvor.

Presuda tako predstavlja veliki preokret u slučaju koji je decenijama bio jedna od najvećih misterija muzičke industrije i hip-hop kulture.

Usamljena crkva u rumunskom okrugu Satu Mare već generacijama privlači pažnju zbog legendi o selu koje je navodno nestalo preko noći, čudesnim izlječenjima i vratima koja su se, prema predanju, sama otvarala.

Usred ravnice, daleko od kuća i drugih građevina, nalazi se neobična svetinja koju mještani nazivaju Crkva u pustoši, odnosno Kigije ili Kigje.

Smještena je između grada Kareja i opštine Petrešti, nekoliko stotina metara od puta E671. Do crkve se od mjesta gdje se ostavlja automobil stiže za svega nekoliko minuta hoda.

Upravo njen potpuno izolovan položaj predstavlja osnovu brojnih priča koje se generacijama prenose među stanovnicima ovog kraja.

Legenda o selu koje je nestalo

Prema lokalnom predanju, oko crkve se nekada nalazilo selo Kigije.

Legenda kaže da su dvojica mještana jednog dana zaprežnim kolima otišla na pijacu u Karej. Kada su se vratili, navodno su zatekli nevjerovatan prizor – selo je nestalo bez traga.

Na mjestu na kojem su nekada stajale kuće, prema priči, ostali su samo crkva, krst i dva čokota vinove loze.

Mještani su vjerovali da je zemlja progutala cijelo naselje, dok je crkva ostala netaknuta. Dodatnu misteriju predstavlja malo uzvišenje na kojem je svetinja izgrađena, jer je okolni teren gotovo potpuno ravan.

Ipak, istorija ovog kraja nudi mnogo realnije objašnjenje.

Pretpostavlja se da je selo napušteno nakon brojnih sukoba i ratova koji su tokom vijekova pogađali ovaj dio Rumunije. Stanovnici su se, prema pojedinim zapisima i predanjima, preselili u Karej, gdje su neki kasnije služili kao lokalni čuvari.

Vrata koja se sama otvaraju

Crkva je nekada bila važno mjesto okupljanja vjernika iz okolnih sela.

Posebno veliki broj ljudi dolazio je na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, kada su vjernici palili svijeće, molili se i ostavljali papiriće sa molitvama.

Među pričama koje su se vezivale za svetinju posebno se izdvajala ona o navodnom čudesnom izlječenju. Kao dokaz se u unutrašnjosti crkve, prema svjedočenjima mještana, svojevremeno nalazilo i nekoliko štaka.

Najpoznatije predanje ipak govori o crkvenim vratima.

Prema priči koja se prenosila među stanovnicima, vrata bi se svake godine, u ponoć 15. avgusta, sama otvarala, bez ključa i bez prisustva bilo koga.

Navodno bi ostajala otvorena oko 24 časa, nakon čega bi se ponovo zatvorila.

Za takav događaj nikada nisu pronađeni potvrđeni dokazi, ali je priča decenijama bila dio lokalnog folklora.

Nekada dolazile hiljade ljudi

Prije nekoliko decenija Crkva u pustoši bila je mnogo posjećenija nego danas.

Prema lokalnim podacima, hiljade vjernika dolazile su na molitvu, naročito tokom praznika posvećenih Bogorodici. Mnogi su vjerovali da ovo mjesto ima posebnu iscjeliteljsku moć.

Hodočašća su, međutim, tokom osamdesetih godina gotovo potpuno prestala, u periodu kada su tadašnje rumunske vlasti ograničavale vjerske aktivnosti.

Danas se pored crkve i dalje mogu vidjeti krst i dva čokota vinove loze, koje lokalno predanje povezuje sa nestalim selom.

Legenda i istorija na istom mjestu

Iako nema dokaza da je selo zaista „progutala“ zemlja, kao ni da su se vrata crkve otvarala bez ljudske pomoći, priča je opstala među generacijama stanovnika ovog kraja.

Istorijski događaji poput ratova, sukoba i migracija stanovništva vjerovatno nude mnogo racionalnije objašnjenje nestanka naselja.

Ipak, činjenica da se jedina građevina nekadašnjeg naselja danas nalazi potpuno sama usred ravnice daje ovom mjestu poseban izgled.

Crkva tako i danas stoji kao neobičan podsjetnik na selo koje je nestalo iz svakodnevnog života, dok su priče o njegovom misterioznom kraju ostale sačuvane u narodnom predanju.