Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan izjavio je povodom događaja koji je 2. maja evidentiran u Gacku, gdje je oštećen prozor na povratničkoj kući, da pripadnici MUP-a Srpske u skladu sa svojim nadležnostima preduzimaju sve potrebne mjere i radnje u cilju njegovog rasvjetljavanja.

– Naš zadatak je da stanje bezbjednosti na području Republike Srpske bude povoljno jer je MUP garant bezbjednosti svim građanima Republike Srpske, bez obzira kojem narodu pripadaju – naglasio je Karan.

On je istakao da je bezbjednost povratnika predmet posebne pažnje policije, a većina napada na povratnike na području Republike Srpske je rasvijetljena.

– Naglašavam da se u malom broju slučajeva radilo o izazivanju mržnje, odnosno vjerski motivisanim napadima, poput ispisivanja uvredljivih grafita na objektu Mjesne zajednice Kozarac – naglasio je Karan.

Prema njegovim riječima, većina ovih napada je učinjena iz koristoljublja, što pokazuje i slučaj izvršenja krivičnog djela razbojništvo koje je počinjeno nad jednom povratničkom porodicom u martu prošle godine u višegradskom selu Omeragići.

– Takođe i u slučaju iz Zvornika, koji se dogodio u septembru prošle godine, kada su dva lica napadala jednog Bošnjaka, za koje se nakadno ispostavilo da je do istog došlo zbog “netrpeljivosti” u saobraćaju. Nakon rasvjetljavanja paljevine putničkog automobila u krugu džamije u Tesliću, kada je kao izvršilac identifikovano lice bošnjačke nacionalnosti, pošto se utvrdilo da se ne radi o vjerski motivisanom napadu, većina federalnih medija ovo nije ni prenijela – istakao je Karan.

Karan je rekao da je sramno što predstavnici međunarodne zajednice i institucija iz Sarajeva iznose svoje ocjene i zaključke, te prejudiciraju motive i ishode istrage slučaja u Gacku.

– To govori o običnom politikantstvu i još jednom pokušaju destabilizacije BiH – naglasio je Karan.

Podsjetio je sve “dušebrižnike” kako su slične izjave davali i 2008. godine, kada je uoči Bajrama izgorjela džamija u Gacku, za koju je naknadno utvrđeno da je požar izazvala grijalica koja je tu noć ostala upaljena, a ne Srbin kako su tada tvrdili.

On je istakao da se ovakvi napadi zloupotrebljavaju u političke svrhe, što ne koristi nikome, ni oštećenima niti policijskim agencijama koje rade na otkrivanju.

– Pozivamo sve da se uključe u konstruktivan dijalog kojim će doprinijeti statusu svih građana, pa i povratničke populacije o kojima navodno vode brigu – rekao je Karan.

On je povodom postojanja informacija o navodnom sutrašnjem okupljanju u Potočarima napomenuo da se svi moraju pridržavati zakonskih propisa, a oni koji to ne budu činili će biti sankcionisani.

– Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova će preduzeti sve mjere i radnje u cilju očuvanja bezbjednosti svih njenih građana – poručio je Karan.

Tog prvog maja 1995. hrvatski vojnici ušli su u Medare. Od 24 civila srpske nacionalnosti, ubili su njih 22. Te velike tragedije sa bolom u srcu i danas dan se prisjeća Gordana Ljubišić iz susjedne Trnave.

-Desilo se to što se desilo. Puno je naroda pobijeno. Puno je iseljeno. Puno je djece stradalo. U ovom selu četvero. Dosta je ljudi zaklano. Mi smo se spasili tako što su u autobusu išle majke i djeca. Organizovano je bilo da se ide, tako das mo došli do Nove Topole. Tamo smo bili neko vrijeme, iz Topole smo preko Rače za Istočnu Slavoniju. Tamo smo bili tri i po godine. Onda smo se ponovo vratili ovdje u svoje selo. Kako danas živimo? Pa solidno. Solidno. Ne mogu se žaliti, djeca su otišla svojim putem, ja sam ostala, dočekuj, ispraćaj i tako.

Gordana kaže da za zločin koji se desio ovdje u Medarima, niko nikada nije odgovarao. I to je ono što ih, kaže, jako puno boli, pogotovo kada dođe maj. Ipak, kaže život teče dalje.

-Mora se! Korak po korak. Nekako smo mi to sve nadvadali. Odnosi sa komšijama Hrvatima su danas odlični. Barem iz mog ugla gledano. Gledajte, malo kada dođu ovi dani, malo se distanciramo, ali su inače odnosi odlični. Istina, neko je bio polomio krst ovdje, ali i to je stalo, više se ne dešavaju ni te gluposti – kaže Gordana.

U Medarima se desio stravičan zločin, kaže nam to Marica Šeatović. Samo dvije djevojke su preživjele od 24 civila koliko ih je tada živjelo ovdje.

Spasio ih je jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima bilo je 12 žena.

Najstarija žrtva bila je u osamdeset i osmoj godini života. Do danas niko nije odgovarao za sve ovo što se desilo u Medarima u maju 1995., zbori Marica, inače predsjednica Udruženja „Protiv zaborava”.

-Nije, na žalost, niko odgovarao. Kao što su mnogi drugi zločini ostali nekažnjeni. Rane, ja bar tako misli, ovdje još uvijek nisu zarasle. Neki su možda, hajde da tako kažem, ostali sa strane, ali kad dođe maj, kada dođu ovi dani, onda se ljudi sjete, teško je svakome uopšte da to ponovo proživi. Ovakve komemoracije su jako bitne. I da se sjetimo žrtava i da nastavimo dalje, kaže Marica Šeatović čiji je suprug na početku rata ubijen u Novskoj.

I pored svega, mora se živjeti dalje. Na ovakvim obilježavanjima trebali bi vidjeti zajedno i Srbe i Hrvate kako bi buduće generacije izbjegle ponavljanje istorije. Mladi iz inicjative mladih za ljudska prava Hrvatske kažu da osjećaju odgovornost za sve ono što se desilo u maju devedeset i pete.

-Apsolutno. Iako mislim da treba biti jako oprezan i razlikovati odgovornost od krivice. Odgovornost je jedna stvar, krivnja druga, ali često se desi da ljudi mijenjaju te dvije stvari. Tako se desi da kada ja kažem da kao pripadnica hrvatskog naroda imam odgovornost dolaziti na ovakva mjesta, obilježavati, i pamtiti ove žrtve, onda je najčešći odgovor kako nisam ja kriva za rat, ali tu postoji velika razlika jer mislim da je naša odgovornost da mi izgradimo društvo koje će biti zdravo, koje neće ponavljati greške iz prošlosti. Da li je to realno u ovom trenutku? Pa mislim da uvijek treba tražiti nemoguće, ja bih rekla.

Možda sada u ovom trenutku nije realno, ali se ne smijemo ni pomiriti sa situacijom koja je trenutno jer mislim da ona nije dobra, mi može dovesti do ponovnih sukoba. Ljudi sa kojima sam ja okružena i koji vjeruju u ideju da je pomirenje uopšte moguće, da je izgradnja tog tkiva uopšte moguće rade na tome da se to desi. To nije lako, i to ne dolazi preko noći, kaže Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominjući da je put u inkluzivnu tolerantu budućnost jeste da se sjećamo svih žrtava i da se tu ne pravi razlika.

Da se mora dalje, govori nam to i zamjenik načelnika opštine Okučani Siniša Martinović. Pozivajući se na stav crkve, poručio je: „Ne smijemo zaboraviti žrtve. Ali, moramo oprostiti”, prenosi Elta TV.

Srbima je mir svetinja i sve ćemo učiniti da se on ne ugrozi i niko ko dobro misli sebi i svom okruženju ne bi trebalo da govori o ratu, pogibiji, smrti, rekla je predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac.

Komentarišući izjavu ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Rame Isaka da bi mu bilo drago da pogine za BiH, jer bi u tom slučaju bio “šehid”, Graorčeva je rekla da kod onih koji su protekli rat osjetili na najbolniji način takva izjava izaziva strah i podozrenje da bi to moglo da se ponovi.

– To izaziva strah i podozrenje kod onih koji su stradali na pravdi Boga i danas tuguju i oplakuju svoje najmilije i još traže više od 1.600 nestalih – navela je Graorčeva.

Ona je poručila federalnom ministru da ne uliva strah i neizvjesnost napaćenom narodu i da se dozove pameti.

– Ovakve riječi ne slute na dobro, ovakve i slične provokacije i namjere donošenja rezolucija kojima bi se ugrozio i ovako krhak mir, nisu dobra poruka, nisu dobar znak da nam se želi dobro, da se BiH u kojoj živimo misli dobro – navela je Graorčeva.

Ako Isak razmišlja na ovaj način, dodala je, neka traži druge prostore na kojima bi se bavio ratom i svime onim što ide uz to.

– Već neko vrijeme čujemo provokacije iz Sarajeva i ovo je samo jedna u nizu otrovnih strelica čovjeka koji je na poziciji koja bi morala da svim snagama brani mir, a da o ratu ni u najluđim snovima ne misli, a kamoli ovako javno izgovori – navela je Graorčeva.

Kako je naglasila, Srbima je mir svetinja i sve će učiniti da se on ne ugrozi, jer mnogo je srpske krvi proliveno, previše je srpskih grobova koji svjedoče o stradanju kojem su bili izloženi u proteklom vijeku samo zato što smo nosili srpsko ime.

– I sam pomen riječi rat u ovim za nas svetim danima, danima kada proslavljamo najveći hrišćanski praznik Vaskrs je bolna, teška, nepotrebna, neprihvatljiva – istakla je Graorčeva.