Industrijska proizvodnja u Bosni i Hercegovini 14 kvartala zaredom nema rasta ili je on negativan.

Navodi se ovo u ekonomskom kvartalnom izvještaju Evropske komisije, u kojem stoji da industrijski sektor, koji čini 17 odsto ukupne proizvodnje u BiH, nastavlja da pada.

Obuhvaćene sve zemlje zapadnog Balkana
“To je za 4,2 odsto pad u odnosu na četvrti kvartal prethodne godine. Ovo je sada 14 kvartal zaredom u kojem nema rasta ili je on negativan u ovom sektoru”, stoji u izvještaju u kojem su obuhvaćene sve zemlje zapadnog Balkana i Turska.

Dodaje se da je u zadnjem kvartalu prošle godine realni BDP porastao za 2,1 odsto, što je nešto slabije nego u trećem kvartalu.

“U sezonski prilagođenim uslovima, realni BDP je porastao za 0,6% u odnosu na prethodni kvartal, slično povećanju od 0,5% u trećem kvartalu. Na strani proizvodnje, glavni pokretači međugodišnjeg rasta u četvrtom kvartalu bili su trgovina i javni sektor (administracija, zdravstvo, obrazovanje)”, stoji u ovom izvještaju.

Poslodavci upozoravali
Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, kaže za “Nezavisne novine” da poslodavci upozoravaju da će doći do ovakvog stanja još od 2020. godine.

“Ovdje se poklopilo više faktora koji su negativno uticali na zaista kompletnu industrijsku proizvodnju. Prva je pogođena prerađivačka industrija. Od 2020. godine smo imali četiri velike krize. Prvo kovid krizu, pa energetsku, pa zatim inflatornu krizu koja je pogodila cijelu Evropu, a nakon toga ratnu krizu koja je usporila lance snabdijevanja te započela ponovo energetsku krizu koja trenutno traje. U ovoj situaciji se pojavljivala visoka inflacija te smo ukazivali na to, ako rast plata sustiže inflaciju, a ona bude iznad rasta produktivnosti, da ćemo postati nekonkurentniji i da će industrija biti u velikim problemima”, objašnjava Škrebić.

Podizanje primanja
Prema njegovim riječima, vlasti u cijeloj BiH su se odlučile da se pokušaju izboriti sa inflacijom podizanjem svih primanja.

“Mi nismo bili protiv podizanja plata, moram ovo naglasiti. Samo se nismo slagali u tome na koji način se mora pričati o tom podizanju primanja. Sada smo došli u situaciju da smo sve nekonkurentniji, te je zbog toga opala produktivnost. I ovo nije samo naš problem, to je problem cijele Evrope, a mi smo u velikoj mjeri oslonjeni na njih. Rasli su troškovi zbog inflacije i podizanja plata, ali opet ne bi bilo korektno da nije došlo do povećanja plata, jer su ljudi bili u teškoj poziciji zbog inflacije. Međutim, treba da radimo na više frontova da bi industrijska proizvodnja bila uspješnija. Ovo nije ništa novo, to je ekonomska zakonitost. U uslovima kada troškovi rastu, pada konkurentnost preduzeća, te se smanjuje privredna aktivnost, prvenstveno izvoznih preduzeća i smanjuje se broj zaposlenih. Samo za godinu industrijska proizvodnja je pala za 9,3 odsto. Ove problem možemo riješiti kroz podizanje produktivnosti i privlačenje investicija. Veoma bitno je i podsticati domaće investicije, jer to su ljudi koji ostaju ovdje, a i novac ostaje”, naglasio je Škrebić.

Šta je uzrok?
Ekonomista Admir Čavalić kazao je za “Nezavisne novine” da je ovo potvrda kojoj svjedočimo iz redovnih izvještaja Agencije za statistiku BiH.

“Zašto je to tako? Pad potražnje iz Njemačke i recesija tamo. Takođe, tu su i strukturni problemi, nedostatak radne snage, problemi na tržištu rada, niz nekih loših ekonomskih politika u smislu da se pogoršava konkurentsko okruženje i sve navedeno nije blagonaklono prema industriji”, istakao je Čavalić.

Dugoročni trendovi pada industrijske proizvodnje
Dodao je da uz ovo imamo dugoročne trendove pada industrijske proizvodnje, pogotovo krizu u teškoj industriji, čiji se krak gasi, a vidjeli smo i primjere.

“Šta uraditi? Dobar početak je inicijativa poslovne zajednice ka reindustrijalizaciji, odnosno promišljanju mnogih ekonomskih industrijskih politika koje su fokusirane na radnika, na unapređenje radničkog standarda, materijalne ili nematerijalne kompenzacije za radnika, ekonomiju brige, korištenje poslovnih industrijskih zona, bolju saradnju sa jedinicama lokalnih samouprava i niz nekih strategija koji treba da prepoznaju i iniciraju nove industrije i unaprijede iste. Industrija je veoma važna, jer značajno doprinosi stvaranju nove vrijednosti”, zaključio je Čavalić.

Istraživanje o zabrani mobilnih telefona u školama otkriva da efekti na rezultate testova nisu značajni, ali se dobrobit učenika poboljšava

Pitanje zabrane mobilnih telefona u školama na snazi je nekoliko godina unazad i oko njega ne prestaju da se “lome koplja” i sukobljavaju mišljenja. Pojedine države su, u cilju zaštite najmlađih od štetnog uticaja, počele proces uvođenja starosnih granica za društvene mreže, dok su neke otišle korak dalje i pametne telefone zabranile u školama.

Ipak, nedavno objavljena studija pokazala je da ovo nije bilo dovoljno.

Njujork tajms piše da će Nacionalni biro za ekonomska istraživanja objaviti studiju u kojoj je zaključeno da zabrane mobilnih telefona imaju efekat “blizu nule” na rezultate testova.

Studija je analizirala podatke o lokaciji telefona iz više od 40.000 škola od 2019. do 2026. godine i pokazala je da je došlo do privremenog porasta disciplinskih incidenata i kratkoročnog pada dobrobiti učenika, što se pripisuje kratkoročnim poremećajima.

Međutim, studija je otkrila da se dobrobit učenika poboljšala u kasnijim godinama, a disciplinske mjere su dugoročno opale.

Uz mali ili nikakav uticaj na rezultate testova, istraživači su takođe rekli da je zabrana pokazala “malo dokaza o efektima na pohađanje škole, samoprocjenu pažnje u učionici ili percipirano nasilje na internetu”.

Studija je pojasnila da bi mogli postojati dugoročniji efekti koji još nisu uočeni, budući da su rezultati posmatrali samo ishode koji su se protezali najviše tri godine nakon usvajanja zabrane.

Druga studija iz Velike Britanije takođe je pokazala da zabrane mobilnih telefona nisu uticale na ukupno vrijeme provedeno pred ekranima, niti su imale veliki uticaj na dobrobit učenika.

Međutim, mnoge zemlje su usvojile zabrane pametnih telefona u svim školama, kao što je slučaj sa novim ograničenjem u Francuskoj koje je stupilo na snagu u septembru i ograničenjem u Južnoj Koreji za osnovne i srednje škole od 2026. godine.

Udruženja koja okupljaju građane oboljele od karcinoma uputila su inicijativu ključnim donosiocima odluka s ciljem unapređenja dostupnosti onkoloških terapija i odgovora na rastuće potrebe pacijenata. Prema trenutnim informacijama, zbog nestašice pojedinih vrsta lijekova za onkološke pacijente, na terapiju čeka najmanje njih 115.

– Problem nedovoljnih količina lijekova za onkološke pacijente prisutan je već duže vrijeme, kaže predsjednik Udruženja oboljelih od raka pluća „Diši za život“ Seka Dželić.

Dodaje da je uzrok ovog problema nedostatak sredstava u Fondu zdravstvenog osiguranja.

„Broj lica koji bi bio na listama bio bi čak i veći da su izvršena ažuriranja indikacija za oboljenja, lijekovi koje je odobrio fond za liječenje onkoloških pacijenata, proširen. Tako da, vrtimo se u jednom čarobnom krugu“, kaže Dželić.

Narušavanje toka liječenja onkoloških pacijenata nanosi veliku štetu u ionako teškoj situaciji u kojoj se nalaze, kaže bivši ministar zdravlja Slobodan Stanić. Smatra da složene tenderske procedure nisu jedini razlog ove nestašice.

„Mislim da zdravstvene ustanove moraju unaprijediti planiranje kroz edukaciju zaposlenih, kroz sagledavanje novih metoda u planiranju, kako ne bi dolazili u ove situacije. Često se traži od pacijenata da sami kupe lijek pa da onda im se refundira, s tim da šta sa onim ljudima gdje se onda ljudi opet dovode u jednu veliku nejednakost, gdje neko ima novac da kupi sebi lijek a drugi nema“, ističe Stanić.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Alen Šeranić kaže da program lijekova za onkološke pacijente, koji se usvaja na nivou Republike Srpske, od strane Fonda zdravstvenog osiguranja, definiše koje su tačno vrste lijekova namijenjene za liječenje ove bolesti.

„Nekada se zna desiti da dođe do, tako da kažem, kašnjenja u isporukama od strane dobavljača pojedinih vrsta lijekova, ali što se tiče ministarstva, nismo dobijali nikakve značajnije informacije, po tom pitanju. To je neki redovan dio posla Fonda zdravstvenog osiguranja zdravstvenih ustanova, tako da se nadam i mislim da nema nikakvih značajnijih zastoja po tom pitanju“, poručio je Šeranić.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, na naš upit odgovorili su da redovno provjeravaju količine i vrste lijekova na zalihama, ali nisu precizirali kojih lijekova trenutno nedostaje i zbog čega.

(BN)