Ubijenog škaljarca na Cetinju su pratili godinama.

Pripadnici kavačkog klana godinama su tragali za Cetinjaninom Vaskom Lješkovićem (37) ubijenim prije dva dana u dvorištu svoje kuće. To pokazuju prepiske sa nekada zaštićene Skaj aplikacije, iz kojih proizlazi da su pojedinci među njima bili spremni da mu “živom vade oči”. “Vijestima” nije poznato da li policija utvrđuje imaju li tada razmijenjene poruke bilo kakve veze sa likvidacijom Lješkovića na Cetinju.

“I da probamo, rekao sam, živoga, oči bih mu izvadio”… “Htio sam svakako da ti pišem, ali čekam još sutra da potvrdim za Lješkovića, namješta ga čovjek, dako ga ćapim”… “​Brzo ga nećemo pominjati – živi bili pa vidjeli”… “Ne mogu da ulovim ovoga Lješkovića iz CT, on jedini zna đe je…”, samo su neke od poruka razmijenjenih tokom 2020. i 2021. godine između više pripadnika kavačkog klana koji su još tada dogovarali likvidaciju visokopozicioniranog škaljarca.

Iz poruka koje su razmijenili proizlazi da im je i neko od službenika Uprave policije pomagao u lociranju tog škaljarca.

“Kako se zove onaj, granicu da provjerim?”, šalje taj policajac 9. decembra 2020. godine članu cetinjske ćelije kavačkog klana, koji mu odgovara “Vasko Lješković”.

“Izašao 2. 2. 2020. za Pg-Milano. Nije se vraćao”, piše policajac nakon provjere.

Članovi tog klana tokom 2020. i 2021. godine razmijenili su više fotografija Lješkovića, kojeg oslovljavaju nadimkom Konobar. Jedan od njih sredinom januara 2021. godine pohvalio se sada odbjeglom policajcu da je Podgoričaninu hapšenom više puta obećao da će ga častiti ako namjesti Lješkovića.

“Obećao mu je ovaj da će ga namjestiti, i ja rekao G**** ako ga uhvatimo da ću ga častit 50 samo to da završimo, jer ovaj mu reče da je i za S*** učestvovao ovaj Vasko, a ovaj ne zna da ja znam. To bi mi bilo kao da bi uzeo milion sad”, šalje taj Cetinjanin.

Policajac, za kojim kolege tragaju zbog sumnje da je službu podredio mafiji, odgovara mu da je Lješković u Crnoj Gori i da je u državu ušao 8. januara te godine, preko graničnog prelaza Božaj.

“Stiskaj ga za Lješkovića, konkretno”, poručuje mu on.

“Stiskam brate, dao bih ne znam što za to. I da probamo, rekao sam, živoga, oči bih mu izvadio”, piše kavčanin iz Prestonice odbjeglom policajcu.

Obavještava ga i da je osobi koju su unajmili da namjesti Lješkovića garantovao da će ga kavčani zaštiti od odmazde škaljaraca, te da je o tome obavijestio i šefa kavačkog klana… Kuda se kretao Lješković i kojim automobilom, jednom od odbjeglih Cetinjana preko Skaja je slao i njegov sada pokojni sugrađanin, čiji nadimak na toj kriptovanoj aplikaciji je bio Brdo.

Likvidacija Lješkovića, bliskog jednom od vođa cetinjske ćelije škaljarskog klana Vladanu Radomanu, nastavak je deceniju dugog sukoba između tog i kavačkog klana, koji je odnio brojne živote u Crnoj Gori i regionu.

Istraga ubistva
Ubistvo Lješkovića prijavljeno je policiji 27. septembra u 15.35 sati. Nije, međutim, poznato kada je sa brda udaljenog oko 500 metara od kuće Lješkovića, egzekutor povukao oroz puške sa snajperskim nišanom i trideetsedmogodišnjaka pogodio u srce.

Jedan od izvora “Vijesti” kazao je da je prema svim činjenicama do sada poznatim nesporno da je pucao profesionalac obučen za rukovanje poluautomatskim snajperskim oružjem – bivši vojnik, policajac, sportski lovac.

“Imajući u vidu da su kuća i dvorište okruženi visokim zidom, te da je pokojni ubijen unutar istog, hitac je morao biti ispaljen sa obližnjeg uzvišenja – pošumljeni dio i kameno brdo. Pucanj sa ove udaljenosti iz snajpera i sa uzvišenja, zahtijeva besprijekornu preciznost, ali i obučenost strijelca, što znaci da je morao imati tačne podatke o kretanju, ponašanju, lokaciji i navikama pokojnika – tačna daljina, vidno polje, brisani prostor, moguće prepreke letu projektila i sl. Ova činjenica ukazuje da je žrtva morala duže vremena biti praćena i opservirana, kao i kuća i dvorište”, kazao je sagovornik “Vijesti”.

Objasnio je da ulazna i izlazna rana projektila – lijeva strana grudnog koša, govori da se radi o većem kalibru metka, koji je obezbijedio da se nakon opaljenja izbjegne uticaj nadmorske visine ili vjetra, na let ili pad projektila, da ne dođe do deformacije leta projektila, što obezbjeđuje vrlo precizan pogodak:

“Da bi ispalio ovako precizan hitac, u odnosu na udaljenost i nadmorsku visinu, strijelac – ubica je morao više puta uvježbavati, odnosno ‘upucavati’ oružje iz kojeg je pucao i to u uslovima koji su isti ili približno isti lokaciji i poziciji sa koje je pucano na žrtvu, što znači da je kako za uvježbavanje, ali i sami odabir mjesta za kobni pucanj, ubica morao dobro poznavati teren”.

Isti sagovornik ocijenio je da je, imajući u vidu da se ubistvo desilo tokom dana, u vrijeme dobre vidljivosti, ubica najvjerovatnije tokom noći došao na poziciju odakle je pucao:

“Kako bi izbjegao da bude uočen, kamuflirao se, pritajio i ostao miran do pojavljivanja jasne mete i cilja… Činjenica da do sada na licu mjesta nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi mogli ukazivati na mogućeg počinioca (svjedoci, video-zapisi isl.) kao ni oružje ili čaura iz kojeg je ispaljen smrtonosni hitac, govori da je sve bilo profesionalno organizovano i izvedeno. Sintagma profesionalnih snajperista – ‘jedan hitac, jedan pogodak’, još je jedna od činjenica koja potvrđuje osnovanost pretpostavke da se radi o profesionalnom i obučenom ubici, koji ne puca prvi put sa ove daljine, budući da je ubica ispalio samo jedan smrtonosni hitac. Ubica je ili imao dobru logistiku ili odlično poznaje grad i teren, ukoliko do sada nema svjedoka ili očevidaca njegovog kretanja tokom dolaska ili nakon odlaska sa mjesta zločina”, rečeno je “Vijestima”.